Proizvodnju svile stari su Kinezi otkrili još 2850 godina prije Krista i ljubomorno ju čuvali i krili više od tri tisućljeća da bi u 5. stoljeću njihovu dugo čuvanu tajnu razotkrila dvojica misionara koji su kukuljice dudova prelca i jajašca iz Kine prokrijumčarili u bambusovom štapu. Tako svila stiže u Carigrad.
Dubrovčani su pronašli interes u proizvodnji svile.Uzgoj dudovog prelca u Hrvatskoj ima vrlo dugu tradiciju u dubrovačkom kraju, točnije u Konavlima, gdje je poznat još od 15. stoljeća. Četiri stoljeća kasnije svila se počela koristiti i za karakterističan konavoski svilovez. Prije desetak godina dubrovačka udruga žena ''Deša'' počela je oživljavati tradiciju uzgoja svile kojem je prijetilo izumiranje. U tome su uistinu i uspjele, pa se danas svilarstvom u Konavlima bavi desetak obitelji dok je svila postala atraktivan dio turističke ponude, jer su i neke turističke agencije u svoje itinerare uvrstile tzv. ''Put svile u Konavlima''. Tijekom mjeseca svibnja ''Deša'' u dubrovačkim Lazaretima već tradicionalno organizira radionicu uzgoja i proizvodnje svile, pa je to bio povod da se predsjednica udruge Jany Hansal za modu.hr osvrne na same početke projekta obnove svilarstva.
Materijal koji i danas ima svoju vrijednost''Konavoske žene oduvijek su uzgajale dudov svilac za izradu narodnih nošnji koje su dio njihova identiteta i odanosti tradiciji predaka. Kada su početkom 90-tih zbog rata morale napustiti svoje domove, mnoge su ostale i bez svojih naslijeđenih narodnih nošnji, a izrada prave konavoske nošnje nije moguća bez dudova svilca. Stoga smo krenuli u potragu za dudovim svilcem koja je potrajala godinu dana i u koju je bilo uključeno mnoštvo ženskih udruga širom Europe i svijeta. Početkom veljače 1994. godine dobile smo vijest od naše počasne članice iz Pariza M. Dolibić da je francuska udruga žena pronašla dudov svilac na jugu Francuske u pokrajini Cevennes gdje postoji svilarska zadruga i gdje ljudi tog kraja uzgajaju dudov svilac i proizvode svilu'', prisjeća se Jany Hansal.
Za Uskrs 1994. ''Deša'' je dobila prvih
Skupocjeni odjevni predmeti Jany Hansal dodaje kako su obnovom jednog starog i nestalog obrta ljudi dubrovačkog kraja obogatili svoju proizvodnju s još jednim autohtonim proizvodom koji će ugraditi u vlastiti originalni suvenir, konavoski svilovez, a ''Dešina'' je velika želja nakon tog projekta napraviti i korak dalje. Planiraju obnoviti jednu staru spaljenu zgradu u Čilipima te u njoj napraviti malu manufakturu svile koju bi vodila svilarska zadruga. Žene bi mogle uzgajati dudov svilac i proizvoditi kokone, koje bi nakon završenog procesa zamatanja predale u manufakturu gdje bi se izvukle niti svile. Na jednom mjestu posjetitelji bi tako mogli vidjeti cijeli proces, od jajašaca do svilene niti. U drugom dijelu iste kuće mogao bi se urediti prodajni i izložbeni prostor, gdje bi se pored ukrasnih predmeta vezenih svilom mogli također predstaviti i prodavati i drugi domaći proizvodi, od domaćeg meda, vina, prošeka, smokava do mantale. Budući da su inventivne članice ''Deše'' do sada sve svoje zanimljive ideje provele u djelo, ne sumnjamo da će tako biti i s ovom te da će višestoljetna priča o svilarstvu na hrvatskom jugu na taj način imati sretan nastavak.
Dudovi prelci u početku su tek malena crna zrnca, poput zrnca maka. Od srpnja do proljeća prelci se čuvaju na papiru ili platnu gdje spavaju. Kada se dud zazeleni, prelci se na istom platnu preklope i stave u ženska njedra gdje će početi njihov život. Čitav proces uzgoja dudovog prelca traje 40-tak dana, a za to vrijeme dudovi prelci četiri puta spavaju i na kraju narastu u gusjenice duge 7 do
Kokoni Ženka odlaže jaja, a svaka ženka nosi između 400 i 600 jaja. Neoplođena jaja ostaju žuta. Nakon što se izabrani broj kokona ostavlja za reprodukciju, ostali kokoni se potapaju u vruću vodu na temperaturi od otprilike 90 stupnjeva. Potom se ostave da se otopi smola oko stijenke kokona. Na tradicionalni način se izvlači svila kao što se radilo u dubrovačkom kraju i prije 500 godina.
Autor: Renata Debeljak
bglavac
irida
edin.kecanovic
