Yoga, kao meditacijska tehnika, nastala je u okrilju hinduizma, a prakticiraju je i pripadnici nekih drugih istočnjačkih religija. Satkana je od niza tehnika vezanih u stavove tijela, disanja i sl. Yogu podučava osposobljeni «stručnjak» kojeg možemo slobodno nazvati «guru». Valja naglasiti da se tijekom yoga-meditacije ponavlja i sveta riječ – «mantra» - koja za hinduistu ima božansko značenje i pomaže čovjeku da se vine put božanske spoznaje. Yoga je očito religiozni čin koji želi pomoći čovjeku da stekne spoznaju o «jedinstvu svih stvari» i da postigne sjedinjenje sa Brahmanom (vječnim duhom, izvorom postojanja, Bitkom).
U Hrvatskoj već duže vrijeme djeluju pokreti koji populariziraju yogu kao tehniku koja je kao stvorena za umornog i opterećenog modernog čovjeka, frustriranog tempom života i opterećenog modernim načinom života. Ti pokreti često se predstavljaju kao ne-religiozni pokreti koji svoje djelovanje predstavljaju kao terapeutsko. Tu možemo ubrojiti Transcendentalnu meditaciju i reikiste. Oni će izričito tvrditi da nisu religija i da samo žele pomoći čovjeku da pronađe nutarnji mir i psihofizičku stabilnost. Oni će rado naglašavati da netko može ostati i biti kršćanin i istovremeno proći njihove tečajeve. No, činjenice govore drugačije. Mnogi praktikanti ovih «meditacijskih tehnika» pomalo napuštaju Crkvu i kršćansku vjeru. Vrlo brzo pojavljuje se sumnja u djelotvornost svetih sakramenata i Božjeg milosrđa, a sva se nada počinje polagati u što temeljitije svladavanje tečaja meditacije. Tako pomalo i osobna molitva i sveta misa, ispovijed i pričest postaju suvišni, jer je meditacija najbolji put da se postigne sreća. Veoma se lako uočava postupno usvajanje hinduističkog pogleda na svijet. Dolazi do opasnog miješanja ili poistovjećivanja Boga Stvoritelja sa Brahmom, Krista sa Krišnom, raja sa nirvanom, a uskrsnuće se polako zamjenjuje reinkarnacijom. Bog prestaje biti OSOBA i postaje životna energija, sila koja sve prožima i koja se nalazi posvuda.
Najveći zagovornik prakticiranja yoge u nas i autor knjige i sustava «Yoga u svakodnevnom životu» je Indijac Paramhans Svami Mahešvarananda zvan Svamiđi. On se u Jutarnjem listu od 8. kolovoza 2003. požalio kako je, nakon reakcije katoličkih biskupa protiv yoge u školi, počeo primati prijeteća pisma. On postavlja pitanje našim biskupima: «Što imaju protiv hinduizma?». I tu se otkriva sva pozadina njegovog djelovanja! Iza svega stoji hinduizam koji se želi na «mala vrata», veoma perfidno uvući u našu svakodnevicu! Iako Svamiđi tvrdi kako ne želi propagirati hinduizam, on je ipak uvrijeđen kad ga naši biskupi ne žele odobriti ili izjednačiti sa kršćanstvom. Njegov izgled, način njegovog života odaju duboko religioznog hinduistu. Misli li Svamiđi da smo mi kršćani tako naivni da ne razumijemo da vjeru čovjeka koji je duboko religiozan nije moguće odvojiti od njegovog djelovanja. Odvojiti yogu od hinduizma bilo bi kao odvojiti euharistiju od kršćanstva. Poštujući svačija uvjerenja, mi ipak imamo pravo, a i dužnost, braniti jedini «Put, Istinu i Život», onoga koji nam je rekao da je za čovjeka sreća u prijateljstvu s Njim, a ne u kojekakvim meditacijskim tehnikama. Ostali bismo nevjerni Isusu Kristu, koji je rekao da je njegov put jedini put do Oca, kad bismo šutjeli, kad bismo dopustili da nam netko nudi jeftina rješenja, koja odišu primamljivom egzotikom, a u stvari su šuplja i prazna jer u njima nema Boga. Upravo to radi Svamiđi! Nije li dovoljno demokratsko pravo da u Hrvatskoj svatko propagira svoja uvjerenja kroz razne vjerske i druge udruge? Naravno da nije! Svamiđi želi u škole jer tamo je budućnost! Predstavljajući se mirotvorcem, čovjekom duboke tolerancije i istinske vjere, on se želi predstaviti žrtvom katoličkih biskupa i netolerantnih kršćana i tako privuči dodatne simpatije. Onaj tko nasjedne, kad-tad će shvatiti da u životu nema jeftinih rješenja za sreću. Shvatit će da je spasenje ne plod moje duboke meditacije ili bilo kakvih tehnika, nego dar Božje milosti u kojoj je moje nastojanje samo jedan maleni dio onoga što Bog za mene čini. «Milošću ste spašeni», veli nam Pavao. Nemojmo zaboraviti Isusove riječi: «Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane» (Mt 24,24), a na to nas i Ivan kasnije podsjeća: «Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet» (1 Iv 4,1).