SUSEDGRAD 

Susedgrad, koji se nalazi na zapadnom dijelu Medvednice, vjerojatno je sagrađen u 13. st., kao utvrda na putu iz Slovenije u Hrvatsku, nad Savom, gdje je nekad bio brodski prijelaz. Vlasnici grada bili su sa malim prekidima gotovo kroz cijeli srednji vijek članovi mađarskoga plemena Ača. Na kratko vrijeme gradom su gospodarili i Zrinski. God. 1564. Franjo Tahi prevarom se domogao grada. Pravi vlasnici, porodica Heming podigli su protiv njega veliku parnicu, koju su izgubili iako su bili u pravu. U svome bijesu pobunili su protiv Tahoija kmetove, i tako prouzročili seljačku bunu na čelu sa Matijom Gubcem. Baš pod Susedgradom budu seljaci god. 1573 masovno poraženi, a vođe pohvatane. Kasnije je grad pripao obitelji Malakoci, a u 17. stoljeću opsjedali su ga za ustanka seljaci, te su ga zauzeli, zapalili i potpuno opustošili.

(tekst Lara Černicki)

 U neposrednoj blizini Zagreba, na izdvojenom obronku najzapadnijeg dijela Medvednice uzdižu se razvaline srednjovjekovnog Susedgrada. Ta je utvrda podignuta na iznimno važnom strateškom položaju, na zaravni strme glavice iznad ušća rijeke Krapine u Savu. S tog se mjesta pruža širok vidik na savsku dolinu sve do Samobora pa se iz utvrde moglo nadzirati cestovne i riječne puteve koji su sa zapada i sjevera vodili prema jugu i istoku Hrvatske.
I danas ovuda prolaze važne ceste i željezničke pruge, ali putnicima koji njima putuju više se ne pruža pogled na susedgradske zidine...

 

GRAD SUSED

Od Ivana Kukuljevića-Sakcinskoga.

Jedva uru vožnje cestom, a 1/4 ure železnicom, leži odaljeno od Zagreba na lievoj obali Save selo Podsused. Iznad njega diže se na brdu, opasanom prema jugu i zapadu Savom i železnicom, a prema iztoku i sjeveru glavnim drumom, što iz Zagreba u Zagorje i u Štajersku vodi, starodavni Susedgrad, sada u razvalinah.

Od staroga grada sačuvani su još danas zidovi do 120 koračajah dugački, što se protežu od južnoga okrugloga tornja do sjevernoga braništa. Izmedju ovoga braništa i okrugloga tornja stoji još povisoki zid, od ozdo s velikom rupom, kao da su tu negda glavna vrata bila. Grad bijaše sagradjen na dva poda, a imao je po svoj prilici više tornjevah, te iza lagumah dvoja platna, jer se još danas vide tragovi zida i nasipa. Čini se dapače da je čitavo brdo, na kom stoji sadašnja gradina, sve do svoga podnožja bilo utvrdjeno kulama i zidovi, unutar kojih stojahu dole staje i gospodarske zgrade.

Kada se popneš po puzljivom zidju i ciglovlju na vrh ruševine, još te uvjek nehotice spopada milinje čuvstva, gledajući na krasnu okolicu, što se u bližnjoj širini počam od Zagreba sve do štajerskih gorah pred tvojima očima otvara. Pod nogama vije ti se Sava, što napaja zemlju trih plemenah jugoslovinskih. Už nju tutnji brzovoz i dimi se para lokomotiva. Preko Save na jug bieli se pod gorama Samoborgrad sa svojim tihim mjestancem, podalje s desna krasni grad Mokrice u Krajnskoj, a s lieva razvaljeni Okićgrad na vrhu povišjega brda. S ove strane obale Save na desno mame ti oči svietli Novi dvorovi, s grobnom kapelom Jelačića bana, dalje Zapresečje, Lužnica, Berdovec Januševec, sa više selah i plem. dvorovah, za njimi zagorske i štajerske gore s visokimi Grintovci i Humom, a na lievo s oba kraja Save širi se negdašnje ogromno zagrebačko polje, preko kojega siže oko sve do gorah petrinjskih i ogulinskih.

Za hrbtom brda susedgradskoga, diže se preko druma, drugo još višje brdo, a na njegovom iztočnom podnožju stoji špilja, o kojoj se pogovara da je tu njegda stanovao Sv. Martin, kojemu na čast sagradiše tu u staro vrieme dvie kapele, staru gotičku, i novu, s kamenitom prodikaonicom izpred nje, da odtuda na godišnjih zborovih sakupljeni sviet laglje može slušati divna čudovišta, koja običaje pripovjedati svećenik o životu Sv. Martina. Od špilje dalje proteže se medju visokima brdama, romantični klanjac Sutiska, uz bistri potočič istoga imena.

Susedgrad ili po starom izgovoru Sosedgrad, iz kojega učini negda službeni slog magjarske kancelarije ime Szomszéd–vár, stojì jur preko pet i pol stoljeća na svom miestu, kao bližnji susjed, a s prvine i stražar Samobora grada, kojega s desne obale Save sagradi još prije veliki česki kralj Otokar Premisl.

Znade se za izviestno, da je Susedgrad graditi dao kralj Karol Roberto odmah u početku svoga vladanja, nastanivši izpod njega tridesetnicu za trgovce, što su dolazili u Hrvatsku iz tadašnjih njemačkih i mletačkih pokrajinah. O tom sviedoči sám kralj Karol Roberto u jednoj listini godine 1316 Mletčanom podanoj, kojom dozvoljuje osobito trgovcem njemačkim (Fontici Theutonicorum) iz Mletakah da slobodno trguju po njegovoj zemlji, plativši prije obične daće i tridesetnicu pod njegovim gradom, što ga je sazidao na obali Save.