Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
U zadnje vrijeme svjedoci smo brojnih prirodnih pojava koje pokazuju kako naša planeta prolazi kroz iznimno buran period, od brzih i dubokih ponikava – vrtača – koje nastaju pred očima ljudi, nevjerojatnih oblaka i pomora životinja, pa sve do klimatskih i tektonskih promjena. Prije nekoliko tjedana javnost je upoznata i s fenomenom divovskih oceanskih virova koji su zbog svoje snage i obima dobili naziv crne rupe.
Crne rupe na planeti?
NASA-in institut JPL je objavio istraživanje o nastanku velikih morskih virova koji su toliko snažni i veliki da su ih znanstvenici snimili satelitima. Naime prvo otkriće virova – crnih rupa, je uslijedilo nakon što su sateliti 1978. snimili toplu super slanu morsku vodu kako izlazi kroz Gibraltarska vrata, no nakon ulaska u Atlantik, ta se morska voda pretvarala u vrtloge- vortekse koji su tonuli kilometar duboko u Atlantski ocean.
Stvaranje dubinskih virova širokih po nekoliko stotina kilometara, zapadno od Gibraltara.
U tom istraživanju su snimljeni virovi širine od 600 metara do 100 kilometara. Takvi divovi su u sebi prenosili po 900 milijardi tona soli, previrući ogromne površine Atlantika.
Iako topla voda obično ostaje na površini oceana, uz pomoć virova se događao stanoviti koktel, koji je toplu morsku vodu zasićenu solju gurao do samog dna oceana.
Sateliti Topex/Poseidon, Jason i jato Envisat satelita je omogućio točan pregled situacije na terenu, zahvaljujući tim podacima, mi danas imamo predodžbu koliko je važna njihova uloga za stabilnost planetarne klime.
Relativno mali morski virovi imaju tipično središte koje se jako dobro vidi, no najveći morski virovi – crne rupe naoko izgledaju mirni i neprimjetni u samom centru iako gutaju po milijune kubika morske vode u sekundi. Fotografija vlasništvo: Rex Features.
Zbunjeni karakteristikama virova, znanstvenici su odlučili snimiti ono što im je naoko nevidljivo, uz pomoć rengenskih senzora na različitim satelitima, počeli su pretraživati oceane planete kako bi ustanovili stvaraju li se vodene crne rupe samo u Atlantiku pred ulazom u Mediteran, na njihovo iznenađenje pronašli su dva još veća morska vira, jedan pred obalama Brazila i drugi zapadno od obala južne Afrike.
Nakon udruživanja sa sveučilištem Delaware, Newark i Oceanografskim Institutom u Kini iz Quingdaoa, znanstvenici su shvatili da promatraju prirodni fenomen koji je toliko jak da utječe na stvaranje planetarnih klimatskih promjena.
Satelitske snimke otkrile su kako se stvaraju dubinski virovi crne rupe zapadno od juga Afrike.
Naime, ovi duboki oceanski virovi su dio termalina, snažnih morskih struja koji reguliraju umjerenu klimu planete, bez termalina većina planete bi bila okovana ledom. Meksička struja donosi super slanu i toplu vodu iz tropskih predjela srednje Amerika, ka Europi, zahvaljujući Meksičkoj struji, zapadna i sjeverna Europa uživaju u toploj klimi zadnjih 10.000 godina. S druge strane hladne struje poput Humboltove, na zapadu Amerike, osiguravaju da se tropski i sub tropski dijelovi Amerike ne pregrijavaju.
Činjenice koje zaprepašćuju
U početku je javnost s podsmjehom gledala na naziv Virovi „crne rupe,“ no znanstvenici su objasnili da se oceanski virovi ponašaju poput svemirskih crnih rupa, te da je kretanje vode u takvim vorteksima istovjetno kretanju materije i svjetlosti na njihovim pandanima u svemiru.
Na slici vidite rubove dva vira – crne rupe koji se stvaraju pored Brazila.
U podacima koje su znanstvenici skupili satelitskim snimanjem, otkriveno je kako virovi crne rupe pokreću i gutaju 1,3 milijuna kubičnih metara tople morske vode i to u jednoj jedinoj sekundi.
Naknadnim tromjesečnim istraživanjem fizičara iz Zuricha i Miamija otkriveno je još dva takva vorteksa u Južnom Atlantiku i jugozapadnom dijelu Indijskog oceana. Interesantno je da su ovi virovi toliko jaki da na dno povlače smeće, dijelove brodova, drveće, naftu, prljavštinu, a zbog brzog spiralnog pada u dubinu, nalikuju na mašine za mljevenje, te do dna dospiju samo malene krhotine i ostaci materijala koje su virovi zarobili. Znanstvenici su priznali da gotovo ništa ne pobjegne iz ovakvih virova, uključujući i životinje koje žive u oceanima.
Agulhasova struja (označena crvenom bojom), je pored Gibraltara jedan od najvećih uzročnika dubokih virova – crnih rupa.
Za sada se zna da se oko južnog dijela Afrike pravi najviše ovakvih divovskih dubokih virova i to zbog utjecaja snažne Agulhasove struje koja je javnosti poznata zbog još jednog prirodnog fenomena koji je uzročnik brojnih pomorskih nesreća i havarija. Riječ je o nelinearnim čudovišnim valovima (rogue waves ili freak waves).
Čudovišni nelinearni valovi se stvaraju na istim mjestima gdje su znanstvenici snimili dubinske divovske virove.
George Haller iz Instituta za Tehnologiju u Zurichu je dao slijedeću izjavu za Yahoo News povodom izlaska istraživanja o dubinskim divovskim virovima:
„Mi smo uspjeli pronaći potpuno istovjetne uzroke ponašanja rada virova crnih rupa s načinom na koje djeluju svemirske crne rupe, naime, materijal koji upada u vortekse u južnom Atlantiku se ponaša isto kao i fotoni koje je zarobila crna rupa. Kako se oko astronomskih crnih rupa stvaraju sfere fotona, tako se stvaraju sfere materijala oko dubinskih vorteksa, zbog toga smo smatrali kako je ime sasvim primjereno.“
Znanstvenici Haller i Beron-Vora su ostali začuđeni kako teoretske jednadžbe o crnim rupama oživljavaju na primjeru oceanskih dubokih virova, smatrajući da se o obije pojave može još puno toga naučiti.
Inače ovi virovi su se otkrili tek nakon što su znanstvenici otkrili njihove rotirajuće krajeve, centri vorteksa se naizgled čine mirnima, no to je samo varka jer se ispod površine odvija drama vidljiva naprednom tehnologijom.
Morski virovi – crne rupe – se ponašaju isto kao i njihovi astronomski istoimenjaci.
Istraživači su koristili pionirski rad Stephena Hawkinga koji se bavio crnim rupama, koji je intuitivno zaključio sljedeće:
„Mi bi mogli zaključiti kako svaki vodeni vrtlog u sebi mora imati određene odlike singularnosti u svojoj unutrašnjosti, baš kao što mi vjerujemo da se crne rupe ponašaju na principu Penrose-Hawking singularnosti.“
Pogledamo li nedavna istraživanja, čini se da je to zaista i istina.
Haller i Beron-Vera su otkrili da se oceanska voda rotira za 30% brže nego li se to prije smatralo, s obzirom da je riječ o protoku više od 1,3 milijuna kubičnih metara vode u sekundi, možete zamisliti kolika je to sila.
Ova dva znanstvenika su otkrila još jednu činjenicu, vodeni virovi crne rupe idu do dubine od čak dva kilometra, što je 1000 metara više od podatka koji je iznesen prije tri mjeseca.
Čini se da ćemo u budućnosti saznati još interesantnih podataka o prirodnim silama koje djeluju unutar oceana naše planete.
Izvor:
Satellites glimpse ultra-powerful “black hole” whirlpools in Atlantic
Scientists Use Satellites to Help Detect Deep-Ocean Whirlpools
Giant ocean whirlpools puzzle scientists
http://matrixworldhr.wordpress.com/2013/09/03/super-mocni-oceanski-virovi-crne-rupe-snimljeni-satelitom/#more-40801
bglavac
irida
edin.kecanovic
