Ispred vas je ekran sa šarenim slicicama, zanimljivim naslovima, informacijama koje su povezane s morem drugih informacija. Možete ih slijediti i otkriti štošta o onom što vas zanima i onom što vas ne zanima. Ekran ispred vas je cvrst, vaši prsti su osjetljivi na dodir i bol, vaš pogled je bistar ili umoran, vi ste tu gdje jeste i osjecate sebe. Doživljavate li se stvarnima? Je li ovaj trenutak stvaran ili je u pitanju prolazna iluzija?

Cudna pitanja? Možda vam ne trebaju baš sada, uz jutarnju kavu ili popodnevni odmor. Ako je tako, ništa jednostavnije... klik. Ako je nešto stvarno, onda je to vaš trenutni izbor da nastavite ili ne nastavite s citanjem ovog teksta.

Za pocetak nekoliko obicnih cinjenica. Svaki covjek neko vrijeme traje. Rodimo se, kroz djetinjstvo se strukturira naša svijest o sebi i svijetu koji nas okružuje, odrastemo, zatim (više ili manje svjesno) živimo, a potom umremo. Što se dogada prije, a što poslije – ne znamo. Možemo imati vjerovanja, pretpostavke, pa cak i iskustva (kao što je iskustvo tik do smrti ili iskustvo prošlih života), ali ona su uvijek subjektivne prirode. Ta iskustva su plod osobne projekcije koja je lansirana iz života i zato je vrlo moguce da samo prividno seže izvan (prije ili poslije) života.

Buduci da je potrebna odredena hrabrost da bismo sebi priznali kako se svakim danom, približavajuci se vlastitoj smrti, zapravo približavamo najvecoj mogucnoj nepoznanici, vecina ljudi to 'nepoznato' ispunjava raznim vjerovanjima. Jer, kada je nepoznato upakirano u poznato, osjecamo se sigurnijima. To nam odaje privid da znamo što je smrt, a zapravo ne znamo ni što je život.

Polazeci od pretpostavke da "svašta znamo i da smo toliko toga prošli" jako je teško otkriti nešto novo, nešto što bi probudilo ili produbilo žar za istraživanjem. Želimo li njegovati svoju duhovnost, svako malo se trebamo ocistiti od iskustva, odnosno priznati si da naše znanje i naša promišljanja ni na koji nacin ne umanjuju ultimativnu misteriju postojanja. Mi smo cak i sami sebi nepoznanica. U ovom obliku (putem kojeg upravo sada komuniciramo) prije rodenja nas nije bilo, pa nas (sada) ima, pa nas opet (nakon smrti) nece biti. Dodemo i prodemo, poput vala.

Dok živimo, stjecemo iskustva, mijenjamo se. Bez obzira na prolaznost i relativnost, vecina ljudi život doživljava stvarnim. S druge strane, tu su i oni koji tvrde da je život prolazna iluzija. Takvo gledište u život unosi odredenu lakocu – buduci da je sve ovo i tako jedna kozmicka varka, božanska igra, onda nema smisla život shvacati suviše ozbiljno. Takva "nestvarna stvarnost" nam pomaže da se osjecamo nevezanima, neopterecenima, mirnima jer – i tako smo tu samo u prolazu. To je pozitivan efekt, a negativan efekt je moguce pomanjkanje empatije i emotivnog angažmana na individualnom nivou.

Ako je stvarnost iluzija, lako je imati suosjecanja prema svim bicima i na univerzalan nacin voljeti sve ljude. Medutim, ti ljudi samim time što su dio iluzije nisu dovoljno duboki, istiniti, stvarni. I mi sami, ako smo dio iluzije, postajemo na neki nacin plošni, što umanjuje naše snage djelovanja i cini nas manje fokusiranima na realne životne ciljeve i ostvarenje svojih snova. Snaga realizacije je zakinuta u korijenu – cemu ostvariti nešto unutar stvarnosti koja zapravo ne postoji? Kome to uopce treba?

Malo je onih koji ce tvrditi da je stvarnost iluzija kada su u dubokoj boli ili kada su u iskrenoj ljubavi. Covjeka koji fizicki ili emotivno pati stvarnost je uvjerila u svoju autenticnost. Pokazala mu je metodom vlastite kože da ima vrlo snažan, realan utjecaj na njegovo unutarnje stanje. Covjeka pak koji voli, stvarnost je uvjerila u svoju ljepotu, povukla ga je u bliskost s postojanjem jer se ljubav ne može doživjeti s distance.

Pojednostavljeno gledano, iluzorna stvarnost donosi širinu, univerzalnost i lakocu, a realna stvarnost donosi dubinu, individualnost i autenticnost. Netko ce istraživati svijet i sebe kroz prizmu jedne, a netko kroz prizmu druge interpretacije. Netko ce shvatiti da je svaka interpretacija istinita, jer je stvar osobnog odabira. Netko pak nece istraživati uopce. Ali ako ste stigli do kraja ovog teksta, to znaci da ipak spadate medu istraživace. Hvala vam što ste pratili slijed mojih misli, rad prstiju na tipkovnici i pogled s lijeve na desnu stranu virtualnog papira. Iz kojeg god kuta gledali (na sebe, na stvarnost, na ekran pred vama) stvarnost je uvijek u vašim ocima.
 
www.net.hr