Za razliku od prethodne razine koja povezuje dušu s njenim kreativnim impulsom te pronalazi načine njene realizacije, ova nam rajska razina može omogućiti ispunjenje koje donosi nesebičan rad za opće dobro. Nasuprot niže astralnim sferama mržnje, destrukcije ili masovne destrukcije, svemir je izvorno konstruiran prema sposobnosti konstruktivnog djelovanja koje se razlikuje prema opsegu, odnosno prema ljudskom kapacitetu za preuzimanje odgovornosti i discipline. Preuzeti ovakav tip odgovornosti značilo bi sebi omogućiti stabilan kontakt s unutarnjim mirom. Mir je, naime, u humanitarnom radu, odnosno radu za opće dobro. Osobi koja je nevoljna raditi za opće dobro, već je isključivo orijentirana vlastitome ili dobru svojih bližnjih, konstantno izmiče dubok unutarnji mir, a ona nikako ne može dokučiti zašto. Eto zašto - nešto u njenom životu nedostaje, a to "nešto" je rad za opće dobro. I u zemaljskom životu moguće je kreirati jednu humanitarnu radionicu. To bi trebala biti svaka društveno-politička institucija, svaka religijska institucija, odnosno duhovna grupacija. No, više je nego jasno gdje je većina ovakvih institucija od istinskog humanitarnog rada.

Ipak, potreba za takvim radom vidljiva je kod brojnih ljudi koji su sebe uspjeli kreativno ostvariti pa ispravno uočavaju da se njihov daljnji razvoj ne može nastaviti bez uključivanja drugih ljudi u takav proces. Zato jedan Sting sebe i posvećuje takvom radu, što mu omogućuje da ostane jednom od normalnijih osoba u svijetu rock glazbe. Ista je stvar i s mnogim drugim bogatim osobama, odnosno umjetnicima koji su uspjeli shvatiti da nema daljnjeg razvoja ili dubokog unutarnjeg mira bez humanitarnog rada. A duhovno orijentirane osobe također prije ili kasnije shvaćaju da se ne mogu dalje razvijati ako u taj rad ne uključe podučavanje drugih, koje jednim svojim dijelom ima i humanitaran karakter. Pored općeg dobra, humanitarni rad donosi i jedan specifičan oblik osobnog ispunjenja. Naime, jedino ovakvi oblici rada mogu čovjeku donijeti dubok unutarnji mir. Mnogi ljudi pate od kroničnog nemira i ne razumiju zašto im se to događa, misle da su nemirni zbog pojedinih odnosa (i zbog toga, ali ne samo), odnosno zbog osobne neostvarenosti (zbog toga također, ali ne samo), ali istinski mir se pronalazi u nesebičnom davanju, u pomaganju drugima, odnosno davanju vlastitog doprinosa općem boljitku. Ako ni na koji drugi način, onda materijalnim donacijama, ali koliko god potrebne, one su ipak najprimitivniji oblik davanja. Puno je bolji bilo koji konkretan angažman. Mir, naime, dolazi kada sebe uložimo u nešto u potpunosti, bez da očekujemo išta za uzvrat. Takav oblik djelovanja ima blagotvoran utjecaj na ljudski ego i rastapa ga kao vatra putar.

 Brian Haw - jedan od najvećih humanista današnjice, već sedam godina danonoćno protestira ispred zgrada britanskog parlamenta.

Međutim, nema svatko toliko uravnotežen ego da bi bio u stanju posvetiti se radu za opće dobro. Ljudi su uglavnom silno sebični i uskogrudni. Zato i treća razina pakla jest razina sebičnosti. Umjesto da se djeluje nesebično, otvorenog srca i bez očekivanja, u trećoj razini pakla duše kuju opake planove kako iskoristiti druge, kako im oteti sve što imaju, kako ih orobiti i porobiti. Divan oblik djelatnosti, no mnogi se njime bave i ovdje na Zemlji. Ne mnogi - gotovo svi. Narodi kuju opake planove protiv drugih naroda, susjedi protiv susjeda, često i brat protiv brata, a prečesto i partner protiv partnera. Mnogi od nas svjesni su globalne zavjere i opakih manipulacija nad čovječanstvom, a opet - što mi radimo, jesmo li mi išta bolji? Kad malo bolje pogledamo, ustanovit ćemo da je krađa energije, manipulacija i sebičnost dio gotovo svačije svakodnevice. I mi manipuliramo svoje bližnje, a očekujemo da korporacije, vlade, države ili tajne službe prestanu manipulirati nas. Zašto bi prestale? Nisu lude - stvari jako dobro funkcioniraju kroz manipulaciju pa zašto bi je se itko odricao?

E, zato. Ne zato jer je to oportuno, već zato što je ispravno. A zašto je ispravno? Jer je čovjek također dio svijeta Jedinstva, a ne samo dualnog univerzuma. Logika svijeta Jedinstva nalaže da je svaki drugi čovjek neodvojiv dio nas samih. Ukoliko pomažemo drugima, pomažemo istovremeno i sebi. Odatle i riječi - „ne čini drugome ono što ne želiš da bude učinjeno tebi" ili „ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe". Gledano s razine Jedinstva drugi su ljudi isto što i mi, isto tko i mi - nema razlike. Ne možemo biti potpuno sretni u svijetu koji je prepun patnika - budisti su ovoga naročito svjesni i zato budistička doktrina uključuje oslobađanje svih živih bića od patnje, a ne samo vlastito. Nije ovdje nipošto riječ ni o kakvom obliku žrtvovanja vlastitog života za druge, već je riječ o svjesno odabranom povremenom radu za opće dobro. Humanitarna radionica kao dio Kreacije omogućuje dušama kako ostvariti unutarnji mir napuštanjem vezanosti za vlastito Ja te razvojem svijesti o sveopćem Jedinstvu, a zatim i nesebičnom realizacijom takve svijesti u svakodnevnom životu.

Razina pakla koja je suprotnost ovoj razini Kreacije izgleda kao nehumana radionica, kao mjesto na kojem duše uče kako djelovati destruktivno na globalnom planu. Stupanj sebičnosti i uskogrudnosti, odnosno kompletne otuđenosti, ovdje je još viši nego na prethodnoj razini i vrlo se jasno ogleda kroz djelovanje pojedinaca zemaljskih vlada, država, ali i tajnih organizacija. Sve su one ništa drugo do neprijatelji čovječanstva. Sve države imaju za cilj porobiti vlastiti narod, iskoristiti ga do maksimuma, iscijediti svu energiju pojedinca i ne ostaviti mu dovoljno vremena da shvati da nešto krupno ne valja i da svijet uopće nije najbolji moguć, već vrlo blizu najgorem. Cilj je svjetske elite, na primjer, depopulacija. Je li to human cilj? Oni sebi i drugima takve ciljeve nastoje prikazati kao humane, ali oni to nisu.

Gandhi - ubijen...

Lennon - ubijen... 

Martin Luther King - ubijen...

Mjesta ima za sve, hrane i energije moglo bi biti u izobilju. Odavno smo mogli imati električni automobil, besplatnu proizvodnju i transmisiju električne energije, antigravitacijsku letjelicu i ostala tehnološka čuda, lijek za rak, cjepivo protiv karijesa i lijekove za sve ostale bolesti, ali državama, odnosno korporacijama koje su vlasnici većine država, to nije u interesu. Pa što im je onda u interesu? Ne obilje, već manjak i još k tome kompletnu kontrolu nad njime. Ne zdravlje, već bolest jer njome mogu smanjivati broj ljudi. Ne mir, već rat jer njime se mogu strahovito obogatiti, smanjivati i kontrolirati populaciju. U takve programe uopće ne ulazi davanje, već samo uzimanje, ili bolje rečeno otimanje. A svakoga tko želi dati potrebno je proglasiti budalom ili ubiti. Svi veliki humanisti dvadesetog stoljeća su ubijeni. Svi do jednog. A Nobelove nagrade za mir dobivaju kriminalci i ratni huškači. Nije li ovo nekome barem malčice čudno?

© Tomislav Budak, travanj 2009. 

http://www.tomislavbudak.com/index.php?option=com_content&task=view&id=117&Itemid=51