Smrt nije nikakva zapreka ljubavi, bar ne u Kini, gdje postoji praksa "vjenčanja duhova". Naime rodbina preminulog odabire mu supruge – mrtvu ili živu.
Brakovi duhova pojavljuju se prvi put u kineskim legendama starim 2000 godina. Nekad je to bio način da neudane žene dobiju društveno priznanje, a nekad je bila riječ o ceremonijama u čast mrtvih sinova koji bi dobili živu suprugu.
Ovaj obred ima religijsku funkciju, a cilj mu je pokojnika učiniti sretnijim u zagrobnom životu.
Ta je praksa gotovo nestala za vrijeme kineske Kulturne revolucije krajem 60-ih, ali je zadnjih godina ponovno zaživjela. Danas je cilj neoženjenom pokojniku nabaviti suprugu, preferira se da je i ona sama nedavno preminula.
S obzirom na puno veći broj rano umrlih muškaraca, policija je u Kini tijekom 2007. godine zabilježila par slučajeva ubojstava i prodaje tijela mladih žena koje su trebale postati nečije ''mrtve nevjeste''.
2. Mumificiranje
Na mumije danas gledamo kao na iznimno rijetke i vrijedne artefakte, no u drevnom Egiptu one su bile uobičajena stvar. Kroz stoljeća njihov se broj smanjivao, zahvaljujući ponajprije pljačkašima grobova, i Europljanima i stanovnicima Bliskog istoka, koji su mumije pretvarali u jeftine predmete.
Tako je recimo panaceja na bazi mumije bila iznimno popularna. U 16. stoljeću francuski kralj Franjo I. svakodnevno je konzumirao ostatke mumije kao eliksir za snagu i zdravlje.
Druge mumije, poput mumija životinja, postale su odličan materijal za potpalu, a veliki broj ih je stradao i na viktorijanskim zabavama. Naime u 19. stoljeću bile su popularne koktel-zabave na temu ''odmotaj mumiju''.
4. Skandalozni izložak
Početkom 1996. godine izložba Body Worlds u Japanu s plastificiranim ostacima ljudskih tijela šokirala je svijet. Nakon toga započinje muzejski bizarni cirkus. Danas ova izložba, čiji je autor Nizozemac Gunther von Hagens, i njoj slične zarađuju godišnje 30 milijuna dolara.
No najveći problem je otkud sva ta tijela.
Njegova najveća konkurencija Premier Entertainment nema transparentni sustav donacija. Premier tvrdi da je riječ o tijelima kineskih beskućnika koji su ih donirali, dok aktivisti i borci za ljudska prava strahuju da se možda radi o tijelima pogubljenih političkih zatvorenika.
Ovaj strah nije neutemeljen. Kanadska komisija za ljudska prava 2006. godine je izvijestila da je saznala da se kineski politički zatvorenici ubijaju tako da njihovi organi mogu biti ''donirani'' pacijentima na listi za transplantaciju.
Također kineska kompanija koja nabavlja tijela za Premier Entertainment tvrdi da trećina tijela pripada pogubljenim zatvorenicama.
4. Gorivo
Kremiranje tijela troši mnogo energije i mnogo neobnovljivih izvora. Neki europski krematoriji zato su izmijenili konvencionalne kotlove obuzdavši proizvodnju topline u njima, koja može doseći jako visoku temperaturu. Švedski grad Helsingborg od 1997. godine 10 posto topline za domaćinstva dobiva iz lokalnog krematorija.
5. Rasprodaja
Još od srednjeg vijeka razbojnici su iskapali leševe i prodavali sve što se moglo liječnicima i znanstvenicima. I iako je prodaja trupala i dijelova tijela danas mnogo čišći posao, i dalje je moralno upitan.
Danas to u SAD-u izgleda otprilike ovako: program dobrovoljne donacije tijela, koji najčešće vode sveučilišta, trupla daje istraživačima kojima su potrebna. No kako trupla i dijelovi tijela ne mogu biti legalno prodavani, onda posrednik, koji nabavlja ova tijela, naplaćuje velike takse i visoke cijene dostave i isporuke. Dostava cijelog trupla košta otprilike 1000 dolara, a ako "rastavite" tijelo na komade, možete zaraditi bogatstvo – dostava glave košta oko 500 dolara, koljena 650, a torza oko 5000 dolara.
Toliki novac koji leži na stolu mrtvačnice jednostavno tjera na zločin. Pa su tako tehničari u krematorijima uhvaćeni kako odrubljuju glave, a djelatnici na fakultetima kako kradu trupla.
Tako je voditelj programa dobrovoljne donacije tijela na UCLA-ju uhićen zbog prodaje dijelova tijela.
Izvor: mentalfloss.com
bglavac
edin.kecanovic
