Zaradite više novca ?

"Može li se novcem kupiti sreća? Kratko rečeno – može – ali vrlo malo. Naime, koliko god da su istraživali, znanstvenici su naišli da su bogatiji ljudi u prosjeku ipak ponešto sretniji. Iako postoje bogati očajnici i siromašni ljudi koji se neprestano vesele, ipak je nesretnom bogatašu lakše nego nesretnom siromahu", tvrdi Roberz Frank, ekonomist sa sveučilišta Cornell.

Andrew Oswald, ekonomist sa sveučilišta Warwick kaže: "U osobnoj sreći novac je bitan, ali ne toliko koliko to prosječna osoba možda misli."

Žudite manje

Pametniji ljudi znali su reći da je put do sreće ne toliko u debelom novčaniku koliko u jednostavnom oku. Moderni znanstvenici ne mogu, a da se s tim ne slože.

Početkom 80-tih politolog Alex Michalos sa sveučilišta Northern British Columbia u Prince Georgu ispitao je 18.000 studenata iz 39 zemalja koji su putem numeričke ljestvice ocijenili stupanj vlastite sreće. Nakon toga morali su odgovoriti koliko su blizu do ostvarenja svih svojih životnih snova. Zaključak prof. Alexa Michalosa? Profesor se uvjerio da su oni kod kojih je jaz između želja i ostvarenog bio veći osjećali manje sreće. Zapravo, veličina jaza 5 je puta bolje ukazala na osjećaj osobne sreće, nego visina osobnog dohotka.

 

Ovo bi moglo objasniti zašto povišenje dohotka ne donosi jednaki rast u osjećaju osobne sreće. Naime, umjesto da zadovolje postojeće želje, prilikom povišice dolazi do stvaranja novih želja. Da, nažalost, što više posjedujemo, veća je i lista novih stvari koje jednostavno moramo dobiti.

Pamet ne donosi sreću

Iako je ovo bila tema tek malom broju istraživanja, uglavnom je ustanovljeno da inteligencija ne igra nikakvu ulogu u stupnju osobne sreće. Na prvi pogled ovo se pokazalo neobičnim budući da pametniji ljudi obično zarađuju više, a bogatiji su ipak za dlaku sretniji. Istraživači su došli do zaključka da mora postojati neki nemjerljivi faktor koji remeti sretan život pametnih osoba, no za sada o pravom uzroku nesreće uglavnom špekuliraju. Pametniji možda imaju i veća očekivanja, dakle osjećaju manje radosti kod postizanja osrednjih rezultata ili su znanstvenici mjerili krivi oblik inteligencije. Naime, neki su ubjeđeni da IQ nema veze s uspjehom u životu pa ni sa srećom te da je daleko presudnija društvena inteligencija koja je po njima pravi ključ za osobnu sreću. Što se tiče starih mudraca, Salamun je davno zaključio: "Tko umnožava znanje, umnožava muku."

Iskoristite svoje gene

Jesu li neki ljudi rođeni nesretni, a neki sretni? David Lykken, psiholog i genetičar sa sveučilišta Minneapolis smatra da su za naš osjećaj zadovoljstva 50 posto odgovorne životne okolnosti, a 50 posto naslijeđe od kojeg 90 posto otpada na gene. Svoje zaključke temelji na studiji napravljenoj na 4000 odraslih blizanaca rođenih u Minnesoti u razdoblju između 1936. i 1955. Ustnovio je da su geni odgovorni za 44 do 55 posto razlika u osjećaju osobne sreće, dok razina osobnog dohotka, bračno stanje, religija ili obrazovanje nisu utjecali na više od 3 posto.

Osobnost i sreća dosta idu ruku pod ruku: mnoge studije utvrdile su da su ekstroverti uglavnom sretniji od drugih osoba, i daleko sretniji od introverta. Možda jer će ekstroverti lakše činiti stvari koje pridonose osjećaju sreće poput druženja s prijateljima, napredovati na poslu ili

osnivanje obitelji.

Ili osjećaj sreće koji čini ljude otvorenijima? Nekoliko studija ukazuju da dobro raspoloženje čini ljude društvenijima. Primjerice Michael Cunningham sa sveučilišta Louisville u Kentuckyju pokazao je da su ljudi razgovorljiviji i otvoreniji nakon gledanja sretnog filma.

No to što ste ekstrovert ne čini vas automatski sretnim, mnogo zavisi i od okoline. Primjerice druge su studije ustanovile da su u zatvoru introverti sretniji od ekstroverta.

Prestanite uspoređivati svoj izgled s drugima

Prvo, loša vijest: lijepi ljudi su zaista sretniji. Možda zato jer je život blaži prema lijepima ili je stvar suptilnija. Jedna od teorija drži se sljedećih misli vodilja: Većina lijepih lica je vrlo simetrična, a dokazi iz područja životinjskog svijeta ukazuju da simetrija ukazuje na dobre gene i zdrav imunosistem. Dakle, možda su lijepi sretniji jer su zdraviji, a sreća i zdravlje navodno idu ruku pod ruku.

Dobra vijest jest da nije potrebno biti doista lijep, glavno je doista vjerovati u vlastitu atraktivnost. Nažalost, tu leži i dio problema, tek 1 od 20 osoba objektivno ocjenjuje svoj vanjski izgled - većina nas sklonija je lošijoj ocijeni i prevelikoj samokritici. Žene uglavnom smatraju da su predebele, a muškarce brine što izgledaju jadno, a ne kao da su u top-formi.

 

U novoj studiji Laurie Mintz i njezine kolege sa sveučilišta Missouri-Columbia ustanovili su da žene koje gledaju reklame s besprijekornim mladim modelima samo 1 do 3 minute vlastiti izgled ocjenjuju daleko negativnije i pokazuju veću sklonost depresiji. Mintz je bila šokirana brzinom kojom je razoren osjećaj vlastite vrijednosti. Ona vjeruje da ljudi postaju sve nezadovoljniji i zbog dolaska novih tehnologija koje kreiraju savršene snimke.

Plastična kirurgija može se činiti dobrim riješenjem, no podaci pokazuju da žudnja za savršenstvom može izazvati niz novih problema. Iako su ljudi sretniji nakon operacije nosa ili nekog drugog djela tijela, isti pacijenti ponovno se vraćaju na nove operacije, što ukazuje da još uvijek nisu zadovoljni svojim izgledom.

Mintz preporučuje manje dramatične korake: "Želite li biti sretni, izbjegavajte savršene snimke koje možete naći u časopisima. Shvatite da su one često proizvod photoshopa koji ih je dotjerao do ljudima nemogućeg savršenstva, cijenite svoje tijelo zbog onoga što vam omogućuje, a manje zbog izgleda."

Sklapajte i cijenite prijateljstva

Teško je zamisliti jadniju egzistenciju od one na ulicama Calcutte, u jednom od njezinih slamova ili zarađujući za život kao tamošnja prostitutka. Ipak unatoč siromaštvu i jadu s kojim su suočeni, najjadniji stanovnici ovog grada svoju sreću ocjenjuje bolje nego bi to pomislili.

Diener je intervijuirao 83 ljudi iz sve tri nabrojene grupe mjereći osjećaj zadovoljstva na temelju skale na kojoj je 2 označavao neutralno polje. Sveukupna ocjena koju su si dali oni s dna Calcutte nije velika, samo 1,93, no upoređujući je s grupom studenata iz srednjeg staleža iz istog grada koja je iznosila 2,43 i nije tako loše. Posebno kad se uporedi s ocjenom stanovništva slamova, koji su najsretniji od 3 najbijednije grupe, koji su svoju sreću odmjerili ocjenom 2,23, ne značajno različitom od ocjene kojom i studenti procjenjuju svoju sreću.
Pokušavajući objasniti ove rezultate Diener je ukazao na društvene veze. Naime sve 3 potlačene grupe imaju velike ocjene na području zadovoljstva unutar obitelji (2,5) te među prijateljima (2,4). Stanovnici slamova posebno su zadovoljni s međuljudskim odnosima. "To je ono što američki beskućnici nemaju pa su nesretniji unatoč boljem materijalnom statusu", tvrdi Diener.

Brak

Analizirajući izvještaje iz 42 zemlje američki tim je ustanovio da su oženjeni u pravilu sretniji od samaca. Djelovanje na sreću nije veliko, otprilike 1 do 2 posto, no ipak poteže pitanje: Jesu li vjenčani doista sretniji ili se sretniji ljudi odlučuju na brak?

Obje tvrdnje mogu biti istinite. U studiji koja je pratila više od 30.000 Nijemaca tijekom 15 godina, Diener i njegove kolege, uključujući Richarda Lucasa sa sveučilišta Michiganu, ustanovili su da sretniji ljudi imaju veće šanse da stupe i ostanu u braku. No vjenčanjem svatko može popraviti svoje raspoloženje. Efekt počinje djelovati nekih godinu dana prije sretnog dana i traje još nekih 365 dana nakon njega. U prosjeku, osjećaj sreće vraća se na prirodno stanje, no istraživači dodaju da dobar brak ima stalan pozitivni efekt na osjećaj osobne sreće. Uz to, oni koji su na početku nesretniji sa stupanjem u brak osjećaju i veću sreću.

Zanimljivo, ali unatoč popularnosti 'divljeg braka', još uvijek ima nešto u potpisivanju vjenčanog lista. Istraživanja pokazuju da zajednički život jednostavno ne donosi jednake koristi. "Imam osjećaj da onima u 'divljem braku' nedostaje dublji osjećaj sigurnosti koji dolazi uz zlatni prsten i zato i nisu sretni kao vjenčani", rekao je Oswald. "Nesigurnost, govore svi izvori, loše djeluje na ljudska bića", dodaje.

Pronađite Boga (sistem vjerovanja)

Karl Marx u slobodnom citiranju simbola otkrivenja nije bio daleko od istine kada je rekao: Religija je opijum za mase. (u slici iz otkrivenja religiozni sustavi ljudima daju vino pijanstva). Naime, od silnih studija koje su promatrale utjecaj religije na sreću pojedinca koji joj pripada većina je pronašla pozitivan utjecaj. Harold Koenig s Duke University Medical Centera u Durhamu, Sjeverna Karolina proučio je 100 studija na tu temu i pronašao 79 koje ukazuju da ljudi koji se uključe u život religiozne zajednice postaju sretniji i zadovoljniji životom ili iskazuju više pozitivnih emocija nego ostali.

Ali zašto, pitaju se znanstvenici? Vjera u Boga ili u život nakon smrti ljudima daje smisao i osjećaj zajedništva, posebno u poznijim godinama. Posebno tijekom životnih nevolja vjera u Boga može biti iznimno snažna sila koja daje snagu da se izdrži.

Zanimljivo, čini se da je bolje vjerovati u nešto s potpunom sigurnošću nego baš u ništa s potpunim uvjerenjem. Gary Reker sa sveučilišta Trent u Peterboroughu, Ontario, tvrdi da je to najočitije prilikom suočavanja sa strahom od smrti. Vrlo religiozni i vrlo neriligozni iskazuju najmanje straha, najviše se boje oni koji su nesigurni, oni koji sumnjaju u svaki od ponuđenih sistema vjerovanja.

No najviše koristi religioznost daje lepezom socijalnih interakcija i to ne zbog primanja koliko zbog davanja na koji upućuje. Studije su pokazale da oni koji tješe i pomažu drugima osjećaju više radosti i žive duže od drugih. Baš zbog davanja, a ne samo druženja, religija ima bolji efekt na sreću pojedinca nego bilo kakav klub poput sportskog društva ili zbora.

 

No utječu li neke religije više na sreću od drugih? Abbott Ferriss sa sveučilišta Emory u Atlanti, Georgia, proveo je istraživanje širom SAD-a i ustanovio da su iako ne značajno sretniji, za trunčicu svoju sreću ocjenili najviše protestanski kršćani. Posebno sretni bili su fundementalisti koji vjeruju da se nalaze na jedinom pravom putu, oni su se pokazali daleko najsretnijim vjernicima.

Činite dobro

Vjera uči da je veća sreća u davanju nego u primanju, a niz znanstvenih studija ustanovilo je: ili da činjenje dobra čini sretnim ili su sretni ljudi skloniji altruizmu. Opet i jedno i drugo može biti istinito. Tijekom studije na 3617 osoba, koje su intervjuirane jednom i onda opet nakon 3 godine, Peggy Thoits i Lyndi Hewitt sa sveučilišta Vanderbilt u Nashilleu, Tennessee, ustanovile su da su sretni ljudi skloniji uključivanju u volonterske radove. No ustanovile su i da su volonteri s vremenom sretniji te da s povećanjem volontiranja raste i sreća.

James Konow ekonomist sa sveučilišta Loyola Marymount u Los Angelesu, Kalifornija, pokušao je razlučiti što je uzrok, a što posljedica.

Za potrebe istraživanja regrutirao je osobe koje su odgovarale na upitnik na kojem su trebali ocijeniti zadovoljstvo i sreću koju osjećaju. Pred kraj obavljenog ispitivanja polovini je dao 10 dolara, a polovinu ostavio bez novčane naknade. Zatim je onima koji su bili plaćeni objasnio da svojih 10 dolara mogu podijeliti s onima koji nisu dobili ništa. Konow je ustanovio da su studenti koji su u upitnicima pokazali veći osjećaj zadovoljstva bili skloniji podijeliti novac, no to što su neki na dan testiranja bili dobro raspoloženi nije ih nagnalo na dijeljenje. Začudo, ali studenti koji su podijelili novac nisu prijavili nikakvo trenutačno poboljšanje po pitanju osjećaja osobne radosti – u stvari, oni su odmah nakon diobe osjećali nešto manje sreće.

No oni koji su bili darežljivi s novcem uglavnom su bili osobe zainteresirane za osobni razvoj i kultiviranje dobrih osobina. Između ostalog, pojedinci iz darežljive grupe iskusili su duboke međuljudske odnose te razvili suosjećanje prema drugima.

Konov zaključak? Iako jedan čin dobročinstva nije usrećio sudionike eksperimenta, darežljivost koja se neprestano čini i postaje dio osobnosti s vremenom osobu ipak čini sretnijom.

Starite dostojanstveno

Starija dob i ne mora biti tako loša kako se ljudi pribojavaju. Naime stariji ljudi u prosjeku su jednako sretni koliko i mlađi te općenito vlastitu sreću ocjenjuju većom ocjenom.

Ljudi ovo nazivaju paradoksom starenja. "Uzimajući u obzir sve probleme povezane sa starenjem, kako to da su zadovoljniji od mlađih?", pita se Laura Carstensen profesorica psihologije sa sveučilišta Stanford, California.

Nakon istraživanja koje je provela na 184 osobe u dobi od 18 do 94 ustanovila je da stariji i mlađi jednako često osjećaju pozitivne emocije, no stariji nešto rjeđe one negativne. Slične podatke dobili su i Daniel Morczek i Christian Kolarz sa sveučilišta Fordham u New Yorku koji su proveli nešto opsežnije istraživanje na 2727 osoba u dobi od 25 do 74 godina. No oni su ustanovili i to da na osjećaj sreće kod starijih utječu i razni drugi faktori poput spola, osobnost te razni društveni faktori. Primjerice, i muškarci i žene s godinama osjećaju više pozitivnih emocija, no samo oženjeni muškarci s godinam osjećaju i manje negativnih.

Zašto su stariji toliko sretni? Neki smatraju da su se s godinama navikli na teške životne okolnosti i naučili živjeti s njima. Ili da su realističniji s obzirom na ciljeve postavljajući si samo one koje mogu postići. Carstensen je pak uvjeren da je ključ u mudrosti s kojom sad lakše reguliraju vlastite osjećaje, koncentrirajući se na stvari koje ih usrećuju i ostavljajući one koje nemaju taj efekt.

"Ne samo da shvaćaju što imaju, shvaćaju i da to neće trajati zauvijek. Poljubac prlikom rastanka u dobi od 85 može izazvati daleko drukčije i kompleksnije emocije nego onaj koji primate ili dajete u dobi od 20", zaključio je Carstensen.

 

 

 
www.net.hr