Zamislite kockara koji uporno ulaže novac i ništa ne dobiva. No, ne želi odustati, jer vjeruje da nakon toliko uloženog novca na kraju ipak mora dobiti…
Što mislite je li veća vjerojatnost da će dobiti ili potpuno propasti?! Često se i sami tako ponašamo, posebno kada su emocije u pitanju, jer ponekad nastavljamo ići u lošem smjeru, vjerujući da nam se nakon toliko uloženog sve to na kraju mora isplatiti. I tako bojeći se da će nam propasti ono što smo do sad uložili trošimo sve više i više.
Često se ne znamo povući u pravom trenutku, ne znamo prihvatiti činjenicu da bez obzira koliko smo uložili u neki posao, vezu, karijeru, prijatelja ili nešto drugo, ponekad se treba zaustaviti i pokušati u drugom smjeru.
Ne smijemo se držati svojih prijašnjih odluka pošto-poto. Odluke bi nam trebale služiti i nikako ne smijemo dopustiti da postanemo sluge svojih odluka. Bolje je izgubiti ono do sad uloženo nego i dalje ulagati u «rupu bez dna».
bglavac
irida
