Slavenske legende o tri brata

 
Nije mi poznato kad je zapravo prvi put zabilježena, ali slične legende postoje i kod Čeha, Poljaka (Čeh, Leh i Rus) i Rusa (osnutak Kijeva - Kij, Šček i Horiv).
Legendu da je Krapina kolijevka svih Slavena u skladu s idejama ilirizma popularizirao je u 19. stoljeću Ljudevit Gaj. Priča o Čehu, Lehu i Mehu samo je legenda ali možda u sebi čuva neki tračak (zaboravljene) istine.

Legenda govori o tri drevna grada u Krapini : i to Šabac, Psar i Krapina. Nekoć življahu otac Hrvat , tri sina, Čeh, Leh i Meh i svima najdraža sestra Vilina. Živjeli su u svojoj ne velikoj, niti maloj kneževini Hrvatskoj. Otac i najstariji sin Čeh i Vilina stolovahu u tvrdom gradu Krapini, ponad riječice Krapinice. Na suprotnom brijegu svoj grad imaše Leh, a grad mu se zvaše Psar. Treći brat življaše u gradu povrh Psara, gradu zvanom Šabac. Ne bijahu samostalni već pod vlašću Rimljana. Njihovom kneževinom upravljao je carski vojskovođa. Bio je vrlo naočit. Sviđala mu se lijepa, dugokosa Vilina. Dugo je udvarao ljepotici i nakon nekog vremena poda mu se mlađahna i naivna Vilina. O tome otac i braća ne znadoše ništa, već je Vilina tajno ljubovala s lijepim Rimljaninom. Dozlogrdila braći strana tiranija, te se stadoše tajno dogovarati da pobiju Rimljane i oslobode se tuđinske vlasti. Sastajahu se na kožnom mostu koji je bio razapet iznad rijeke Krapinice i spajao dva grada Psar i Krapinu. Uzalud ih otac upozoravao da nije vrijeme za ustanak, no vatreni i ponosni mladići ne slušahu savjeta. Sve to slušala je Vilina kojoj braća vjerovahu kao sebi samima. Uplašila se ona za svojega dragoga, te je odlučila da ga upozori. Upozoren na vrijeme, vojskovođa je izbjegao pogibelj i uspio na vrijeme umaknuti sa većinom vojske. Od zarobljenih rimskih vojaka braća doznaše za sestrinu nevjeru i izdaju, te su se jako ražalostili i naljutili. Uplašena Vilina shvatila je svoju zabludu i u strahu pred braćom pobježe u veliku goru Strahinjčicu. Lutala je danima sama, izgladnjela i u strahu od zvijeri. Iscrpljenu i na izmaku snaga jedne noći ugledaše je šumske vile i odlučiše joj pomoći. Odvedoše je k sebi u najgušću šumu kod velikih pećina gdje življahu. Dugo je Vilina živjela sa vilama i nakon nekog vremena rodila je prekrasno dijete. Dijete je živjelo sretno i bezbrižno, igralo se zlatnim jabukama, razgovaralo sa divljim zvjerima i ničega se nije bojalo. Strahinjčica nekoć bijaše velika gora,obrasla u prastaru šumu i bogata sa raznovrsnom divljači. Jednog dana kneževski lovci dođoše do pećina i ugledaše dijete i Vilinu. Brzo odjuriše braći da ih o tome izvijeste. Braća spreme potjeru i pojure da uhvate sestru Vilinu. Uhvatiše braća sestru nevjernicu, te je odvedoše u tvrdi grad Krapinu gdje je živu uzidaše u sjeverne kule što gledahu prema gori. Dijete je ostalo samo igrajući se pred pećinom. Iznenada od nekud se stvorio divlji bik, nabio dijete na rogove, te pojurio sa njime kroz pećine. Bik je izašao na drugu stranu brda i ostavio dijete na raskrižju pred jednim mjestom. Kroz neko vrijeme proču se glas da se vraća rimski vojskovođa sa ogromnom vojskom da pokori braću. Braća ponosita spremahu se za odlučni boj u kojem se znalo da će izgubiti. Srećom, poslušaše starog oca Hrvata da pobjegnu i glave sačuvaju, a on da će se bez borbe nagoditi s nadmoćnim neprijateljem. I tako, Čeh, Leh i Meh odoše daleko na sjever. Ondje Čeh osnova Češku, Leh Poljsku, a Meh Rusiju, koje postaše moćne države i više se nikad ne vratiše u svoj zavičaj. Od onog je vremena narod prozvao pećine Viline Jame kako se i dan danas zovu, a ljudi ih rado posjećuju i opet pričaju staru priču. Na mjestu gdje je bik ostavio Vilinino dijete, pronađe ga neki čovjek. Pozvao je ljude, te im pokazao mrtvo dijete. Narod se čudio odakle mu takva ljepota i pitao se odakle je. To mjesto se od davnina zove Lijepa Glava, a danas Lepoglava.

(Preuzeto s Legenda o tri bratahttp://p210.ezboard.com/Slavenske-legende-o-tri-brata/fistorijabalkanafrm11.showMessage?topicID=108.top

ic)