Veliko je značenje imalo Trnje za rast Zagreba, najviše zbog toga što su tu kraj sela bila >>južna vrata<< grada - jedan od najstarijih prilaza preko Save.
Dr Josip Klemenc, u ediciji Muzeji grada Zagreba, br.13, koja je izašla 1939. godine, piše u svome radu: >>Sredovječni grobovi u Krugama, gdje je vodila cesta još iz rimskih, ako ne i prethistorijskih vremena, potvrđuju veliku važnost položaja Zagreba uz dobar prijelaz preko Save u srednjem vijeku.<<
Da bismo više doznali o toj važnosti grada(i Trnja) za promet onoga vremena, izdvajamo navode iz tog prikaza:
>>Od velike ceste, koja je vodila od zapada prema istoku, odvajale su s veće ili manje grane prema sjveru i jugu...Prema jugoistoku vodi velika cesta prek Save do Siska. Ova se cesta spominje kao 'via magna' u Zlatnoj buli kralja Bele IV, godine 1242., a vodi kraj Kruga, gdje je sigurno služila avarskim konjanicima, dalje preko Kraljevskog broda i još dalje prema Velikoj Gorici i Kurilovcu, gdje se spominje kod opisivanja granica 1377. godine.<<

Kraljevski je brod bila skela smještena na najpogodnijem mjestu na rijeci prema kojoj je bio otežan pristup zbog močvarnog tla. Taj je Kraljevski brod, gdje se plaćala vozarina za blagajnu kraljeva, prevozio ljude i plodine preko 700 godina - sve do izgradnje Mosta slobode u Trnju, kojih desetak metara istočnije. Stariji se Trnjani sjećaju te skromne skele, prijevoza preko Save, koju su starosjedioci nazivali -- >>brod<<.

Nalazi dokazuju postojanje starih naselja

Na tom se putu prema >>južnim vratima<<, prema prijelazu preko Save, nalaze materijalni dokazi da je u pradavno vrijeme na tom tlu bilo stalnih naselja, a jedno od njih, ono u Držićevoj ulici , na mjestu gdje se danas nalazi Metalski školski centar, neprekidno je postojalo čak četiri stoljeća. Za ondašnje je nemirno vrijeme to značilo mnogo...

Što o tom naselju, odnosno nekropoli kaže dr.Branka Vikić-Balenčić, znanstveni suradnik zagrebačkog Arheološkog muzeja: >>Takva nekropola s kontinuitetom ukopa kroz nekoliko stoljeća i s dva reprezentativna grobna objekta, mogla je pripadati samo naselju trajnog karaktera i razvijenog načina života. Oblici grobova i sepulkralne(grobne) arhitekture govore o socijalnoj diferencijaciji stanovnika naselja, a sadržaj grobova o njihovim kulturnim potrebama i ekonomskom nivou te trgovačkim i umjetničko-kulturnim vezama s ostalim dijelovima južne Panonije i drugih provincija carstva<<

U ovom se slučaju radilo o ostacima iz rimskih vremena, i to između 1. i 4 .stoljeća na graničnom djelu Sigečice i Kruga.


Trnjanski su seljaci u grad dolazili cestom Med grabami, današnjom Petrinjskom ulicom, koja je Zagreb povezivala ne samo s naseljima na sjevernoj obali Save, već i s prekosavskim krajevima. Kasniji naziv ulice jasno ukazuje na njezino značenje za opskrbu Vojne Krajine kojoj je Petrinja bila središtem.

Tijekom prve polovice 19. stoljeća broj stanovnika Trnja nije se povećavao. Tih je godina ondje živjelo prosječno 150 stanovnika u 25 kuća. No, nakon ukidanja kmetstva i formiranja Grada Zagreba kao jedinstvene upravne cjeline, 1850., broj stanovnika osjetnije se povećava pa, 1890., doseže 526, a na samom kraju stoljeća čak 1041. Ti se ljudi još uvijek odijevaju u seljačko ruho. Muškarci nose opanke, vunene čarape, hlače od čoje, bijele kabanice s rukavima, bijele prsluke i crne šešire. Žene također nose opanke, bijele surine ukrašene crvenim suknom i bijele rubače, a na glavama bijele peče. Djevojke, pak, nose bijele rupce.

Stoljećima je tu na rijeci Savi bio prijelaz prema Pokuplju i moru, a taj je >>kraljevski brod<

Istočno od sela Trnja nalazilo se selo Brodari u kojemu su obitavali oni koji su bili brodari, a kolik su ugled uživali brodari Palešćaki, može se zaključiti po tome što se iz njihove kuće birao starješina Trnja, ili kako su ga mještani zvali - sudec.

U Trnju su bili poznati >>foringaši<<, kočijaši koji su kolima s konjskom zapregom iz savskih nanosa vadili pijesak i šljunak pa ga prevozili za gradnju kuća, kad je Zagreb počeo brže rasti.

Sasvim je sigurno da su stanovnici Trnja, živeći okruženi vodom rijeke Save, njenim rukavcima, močvarama i barama bili i odlični ribari, jer su im se lovišta nalazila nadohvat ruke.


Avarsko-slavensko grobište na Krugama

Ne tako daleko od rimske nekropole, nađeno je avarsko-slavensko grobište iz 8.stoljeća, pa dr. J.Klemenc, u već spomenutoj ediciji Muzeji grada Zagreba navodi: >>U Krugama su otkopali radnici Josipa Severa(Kruge broj 4) godine 1911.na prudišću Šćrpca grob s kosturom i jednu željeznu sjekiru za bacanje. Arheološko-historijski odio Hrvatskog narodnog muzeja poduzeo je tamo iskapanje, pa su tom zgodom otkopali svega četriri groba s čovječjim kosturom. U zadnjem je nađen još i konjski kostur. Kostur u drugom i trećem grobu nisu imali nikakve predmete, dok se u prvom i četvrtom grobu našao ovaj inventar<<, pa nabraja oružje: sjekiru, koplje, mač, dio luka kao i opremu konja i neke druge ostatke.

>>Ovi grobovi potiču iz vremena oko 800.godine poslije Kr. Svakako su iz doba malo prije nego što je Karlo Veliki uništio avarsku državu. Koji od četiri predmeta pripadaju Avarima, a koji Slavenima, teško je sigurno reći, jer nisu obavljena nikakva kraniološka mjerenja(mjerenja lubanja)<<, ističe dr.J.Klemenc.

Na križanju Savske i današnje Ulice proleterskih brigada također je pronađen grob iz doba Rimskog Carstva(1939.godine), a godine 1940. pri iskopavanju temelja župne crkve Krista Kralja u Trnju pronađena je sjekira iz predrimskog doba.

(Izvor: Krist Kralj Trnju, Zagreb 1983. - Kršćanska sadašnjost)