Bolesti – zatrovanost tijela

Protiv tisuće bolesti proizvode se nebrojene tisuće lijekova. U zbilji postoji međutim jedna bolest i samo jedan lijek. Nijedno liječenje, ni jedna terapija, nijedan lijek, ne može otkloniti uzrok neke bolesti, a budući da oni ne uklanjaju uzrok, znači da ni ne liječe. Uzrok bolesti je samo jedan;zatrovanost tijela. Postoji samo jedan način liječenja – odstranjivanje otrova.

 

Trovanje ljudi priskrbljuju kuhanjem hrane, koja na razne načine šteti organizmu, kako ću pisati u ovome i u sljedećem postu. Čitava se plemena u nekim narodima prehranjuju prijesnom biljnom hranom. Šepave ljude među njima nećete pronaći, već u nas u industrijskim, zapadnjačkim, razvijenim zemljama s prehranom bogatom bjelančevinama i mliječnim proizvodima s preobiljem kalcija.

 

 

Danas ljudi masovno jedu masne pečenke, masne kolače, preko 100 vrsta kruha premazanog maslacem, margarinom, obloženog masnim nareskom, šunkom, sirom, medom, marmeladom i drugim. I sve to ˝ispiru˝kavom i crnim čajem, pivom, vinom, i rakijom. Zatim još čokolada, praline i cigarete. Preobilna prehrana jednostranom, nepotpunom kuhanom hranom  i s premalo kretanja uzroci su svih akutnih i kroničnih bolesti. 99% ljudi se hrani nezdravo na ovaj ili onaj način. Ovaj post je namijenjen onima koji teže ka tome da se oslobode (ne samo sadašnjih oboljenja) već preventiraju i zauvijek se izliječe svih budućih eventualnih bolesti i starenja i to se odnosi  I na starije ljude, srednjovječne i mlade. Raw food (sirova hrana) je jedan od sigurnih putova ka izlječenju, kojemu se okreće sve više i više ljudi, te ono postaje sve učestalija tema mnogih autora knjiga te prehrambenih stručnjaka.

Rak – stvarni potomak kuhane hrane

Mnogi će vjerovati da čovjek, budući da stoljećima jede kuhanu hranu, na koncu se tomu i prilagodio, te bi sada imao poteškoća ako bi počeo opet jesti sirovo. Istina jest da se naš organizam po zakonu evolucije nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na način kako to ljudi zamišljaju. Vatra ubrzo uništi hranjive sastojke što su bitni za zamršene i specijalizirane funkcije stanica. Prema tome jelo koje se smatra hranjivim nema tih sastojaka, nego umjesto njih puno je bjelančevina, masnoća i ugljikohidrata, nekoliko puta više od onoga što je stanicama potrebno.

Stoga, civiliziran čovjek je žrtva raznih bolesti češće nego bilo koja druga životinja, a bolesti kao skleroza, dijabetes, srčani udari i rak rastu uznemirujućom brzinom. Stanice raka su izravna posljedica degenerirane hrane.

Vatra i hrana životinjskog podrijetla dovode do gomilanja bjelančevina i masnoće u tijelu, dok istovremeno zatiru tvari velikih hranjivih vrijednosti. Znanost je do sada uspjela prepoznati samo zanemarivi broj tih tvari koje su nazvane vitaminima i bez kojih život ne može opstati.  No bolest  nastaje krajnje polako i potajno, i sve dok ne prijeđe u završnu fazu, bolesna osoba sebe smatra zdravom.

Budući da im trajno nedostaju ti hranjivi elementi koji su bitni za pokretanje njihovih viših funkcija, stanice ili ne dosegnu puni razvoj i specijalnost, ili ako to i postignu, s vremenom gube sposobnost obavljanja tih funkcija. Nakon više godina uskraćivanja i naprezanja dođe dan, kada neke od više milijardi stanica bivaju lišene preostalih sposobnosti i konačno se oslobode mehanizma koji ograničuje rast stanica. Te se stanice odvoje od zajedničkog života, postanu nezavisne i lakomo žderu građu tkiva što pluta međustaničnim tekućinama u velikim količinama, budući da tu građu odbacuju normalne stanice, jer je ima daleko više nego što je potrebno, a ta građa sadrži tvari što ih sladokusni biolozi hvale; bjelančevine (posebno one životinjskog podrijetla), masnoće i svi dušni spojevi.

Neposlušne i prkosne stanice potom rastu zastrašujućom brzinom i umnožavanjem stvaraju nekakvu užasnu masu, novo živo biće što rastući osvaja i uništava sve oko sebe, te konačno jednoga dana obori prekrasnu građevinu, ljudsko tijelo. Te novo stvorenje zove se rak, stvarni potomak kuhane hrane, živi dokaz čovjekova ne prilagođenosti građi hrane koju on danas konzumira.

Građevini materijal za tvornicu (naše tijelo)

Ljudski je organizam remek djelo prirode, ono je najzamršenija tvornica izgrađena tijekom milijarde i pol godina. Istovremeno, priroda nam je podarila na korištenje sunčeve zrake za stvaranje sirovina potrebnih za usklađivanje tisuća zamršenih djelovanja u našem organizmu kako bi se osigurala odgovarajuća proizvodnja.

 

Kada je životni oblik nastao na našem planetu, prirodi je bio na raspolaganju samo osnovni građevinski materijal (bjelančevine, ugljikohidrati i masnoće), kojim je uspjela stvoriti prve jednostanične organizme. Pa kao što dodajući razne materijale, inženjer osposobljuje svoju tvornicu za neku novu proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem novih sastojaka (iz biljnih tijela) svome građevnom materijalu dodaje nove funkcije životinjskog organizma.

Ovom zadaćom priroda je tijekom milijardu i pol godina proizvodila svoje sirovine, od obične bakterije do voća kojeg danas poznajemo, te njihovom evolucijom stvorila je i jednostanične životinjske organizme, pražive, iz kojih su nakon toga nastala čuda. Na nesreću, kako govore prehrambeni stručnjaci koji zagovaraju sirovo, nakon otkrića vatre, prestala je čovjekova priroda evolucija, ona ide unazad divovskim koracima.

Sve te vrhunske hranjive odlike što ih je priroda tijekom razdoblja od milijardu i pol godina skladištila u prirodnu hranu i sukladno tomu u stanice živih bića, vatra i druga nakaradna sredstva degeneracije što ih je izumio ˝civilizirani˝ čovjek razaraju ih  i svode na njihov primitivni oblik, omogućujući tako materijal za nerazmjeran rast opasnih stanica. Stanice raka su prvi predstavnici takvih primitivnih stanica. Kratkovidni biolozi smatraju da su građevni materijal tijela bjelančevine, koje su samo obično kamenje i opeka obične građevine. Njih ne zanimaju razne vrste žbuke i brojne pojedinosti, bez kojih se ne može graditi složena tvornica, a kojih nema u odresku s roštilja.

Ovisnost o kuhanoj hrani – najgori od svih poroka

Mnogi će se vjerujem zapitati; zašto niti jedan od brojnih znanstvenika i profesora ne uviđa ove jednostavne istine, te zašto nam nitko ne govori da je navika jedenja kuhanog neprirodna i opasna? Razlog toga jest to što je cijelo čovječanstvo ovisnik o hrani i ta ovisnost je sve zaslijepila. Nitko ne shvaća da je jedenje kuhanog loš porok, zapravo najopasniji od svih poroka. To nije samo ovisnost za samo jednom tvari nego konačan zbir proždrljivih zahtjeva za tisućama stvari. osim toga kratkovidni potrošači kuhanoga videti će bogatstvo i vrsnost u mnogostrukosti načina na koji se hrana upropaštava, dočim upravo ta mnogostrukost umnožava štetnost.

 

Čovjek je ovisnik o otrovima poput alkohola, čaju, kavi, kakau, duhanu, itd, jak osjećaj potrebe za tim stvarima potiču njima odgovarajući otrovi, nakupljeni u ljudskom organizmu unosom masti, šećera, aditiva, konzervansa itd.itd.itd.. Kuhana hrana proizvodi velik broj raznih otrova, koji se s vremenom talože u stjenkama krvnih žila i žilica, između zglobova, u središtima masnih stanica i crijevima. Uzroci oboljenja (od najobičnije prehlade, gripe, tuberkuloze pa na dalje) jest sluzna supstanca, koja se stvara na stjenkama našeg želudca (o njoj ću opširnije pisati u idućim postovima). Dobiva se kuhanjem krumpira, jela od žitarica, životinjskom mesa, itd. i time nastaje želatinasti škrob (sluz) iliti pasta kakvu koriste stolari i knjigoveže za lijepljenje.

Te otpadne sluzne tvari se zatim nagomilavaju u našem organizmu godinama, s obzirom da ono nije u mogućnosti probaviti tešku građu mesa, ono se također taloži u crijevima gotovo cijeli život. Svatko tko se odluči na detoksikaciju ili klistiranje (metode o kojima ću pisati u idućim postovima) sam će posvjedočiti golemim količinama nečistoća i sluzi koje mogu izaći iz tijela u obliku gnoja. Naravno da svaki organizam već sadrži sluz (npr.limfu, sluzavu tvar u crijevima), no ova toksična sluz, nastala od hrane jest problem s kojime se organi za izlučivanje ne mogu nositi i potom ona ulazi u krv, uzrokuje pregrijavanje, upale, bolove, temperature, prejako hlađenje (prehlade) itd. Sirova hrana, je prevencija da se takva sluz, i takve štetne tvari, nikada iznova ne stvore u vašem probavnom sistemu.

Upravo ova sluz, i toksini koje tijekom dugog niza godina unosimo u tijelo stvaraju ovisnost o njima. I kao što žudnja ovisnika za heroinom ne izvire iz normalnih fizioloških potreba njegovog tijela, tako ni želja potrošača kuhane hrane, njegov osjećaj gladi, nije normalni zahtjev njegova organizma. Radi se o zahtjevu njegove ovisnosti, o očitovanju poriva koji su potaknuti otrovima, nataloženima u ljudskom organizmu.

Sirova hrana – čovjekova jedina hrana

 

 

 

primjeri nekih sirovih specijaliteta.

 

Čovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti, ukoliko se na to odluči, uzdržavajući se potpuno od kuhane hrane. Tada bi se tada mogao posvetiti samo proučavanju problema dugovječnosti. Pod uvjetom da su sve potrebe zadovoljene po zakonima prirode, ljudski organizam može živjeti u izvrsnom zdravlju od najmanje 150 do najviše 200 – 250 godina! Kuhana i pečena hrana prisiljava ljudske organe da rade daleko preko svog normalnog kapaciteta, prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i skraćuje ljudski život na samo dio njegova  normalnog vijeka. Naravno, uz prirodnu hranu čovjek, mora istovremeno biti siguran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi; rano spavanje, rano ustajanje, fizički rad, izbjegavanje umjetnog zagrijavanja, čistoća, itd.

 

´Čovjekova  jedina hrana trebalo bi biti sirovo povrće. Potrošnja kuhane hrane je najveće barbarstvo ljudske povijesti, barbarstvo kojega, izgleda, nitko nije svjestan i to barbarstvo odnosi ljudske živote više od bilo kojeg rata i epidemije kroz ljudsku povijest; ljudi umiru prerano, obolijevaju i uskraćuju svoje zdravlje zbog neznanja ili krivih uvjerenja nametnutih u društvu u kojemu se hrana kuha. Bez obzira na to koliko ova ideja može nekima izgledati čudnom, radi se o apsolutnoj istini na koju bi svi trebali/morali pristati, ako nam je zdravlje i dugovječnost u interesu.

Na prvi pogled ljudima može biti teško shvatiti svu veličinu koristi što će ju čovječanstvo ostvariti jedenjem sirovog. Skoro na samom početku sve će bolesti biti pometene zauvijek i svaka ovisnost i kriminal nestat će s lica zemlje.´ – A.T.Hovannessian – Aterhov – autor knjige ´Jesti sirovo´.

Ukoliko vaši komentari pokažu da vas interesiraju ovakve teme o zdravlju i alternativnoj prehrani, pisati ću još o tome. S obzirom da u ovom postu više nema mjesta,  dodatne informiranje za sada prepuštam vama samima. Htio bi samo dodati da sam primjetio da mnogi na ovu temu uzvraćaju tvrdnjom da sirova prehrana baš i nije toliko dobra jer je svo povrće danas špricano pesticidima, te je većina GMO. Moram reći da je to neistina i svatko tko si da i malo truda, uvidjeti će da je u krivu. Onaj tko želi, taj i može. Tako na temelju svog vlastitog iskustva i iskustva mnogih drugih ljudi znam da na svim većim tržnicama postoji postotak ljudi koji prodaju organsko voće i povrće (ne špricano i ne preprodavano iz shopping centara). Pronaći te ljude će te jedino ako ustrajete i date si truda biti učestali posjetitelj svoje gradske tržnice kako bi otkrili način na koji tamo stvari funkcioniraju. Uz to, zasigurno postoje prijatelji unutar obitelji koji imaju svoja dvorišta ili staklenike i koji su voljni´dilati´hranu. Mnogi su pitali; što jesti zimi kada više nema povrća? No postoji zimsko povrce, najcesce je to korjenasto-mrkva, poriluk, rotkvice, crni korjen, pastrnjak, pa zatim kelj, prokulice, kupus, celer, matovilac, itd.i ono se jede zimi.

Sve ovo studentima i onim mlađima može predstaviti nešto teži korak, no čak je i on lako savladiv glede toga što čovjek dobiva s ovom prehranom. Osobe koje su zaposlene, su dapače, u potpunoj mogućnosti priskrbiti si obilje sirove hrane. Samo zamislite koliko sati i vremena (i novca) ste potrošili na kuhanje, i kupovanje štetnih dodataka namirnicama. Prelaskom na sirovu hranu, uz očigledno poboljšanja zdravlja, energije, koncentracije, itd., uvidjeti će te jednu novu dimenziju prehrane i raznovrsnosti iste s kojom će te svakako osjetiti ogroman zgoditak.

Izvor: Portal 20012