Poštovani, Osjećam se ponukanom odgovoriti na pitanje s postera koji se pojavio u izlogu vašeg fitness centra. No najprije nekoliko činjenica koje će objasniti moj odgovor. Kitovi su uvijek okruženi prijateljima (drugim kitovima, dupinima, morskim lavovima, znatiželjnim ljudima – istraživačima). Seksualno su aktivni, rađaju preslatke male kitiće, odlično se zabavljaju iskačući na površinu mora i njupajući ukusne račiće. Igraju se i plivaju po svjetskim morima, obilaze predivna mjesta kao što su Patagonija, Havajsko otočje, polinezijski koraljni grebeni i Aljaska. Predivno pjevaju i dosad su snimili nekoliko odlično prodavanih albuma. Nevjerojatna su stvorenja koja gotovo da i nemaju prirodnih neprijatelja, osim u slučaju grabežljivih pripadnika ljudskog roda. Svi ih vole, u posljednje ih vrijeme brojni štite i zalažu se za njihova prava, a divi im se gotovo čitav svijet. Sirene? One ne postoje. Da kojim slučajem i postoje, garant bi se naguravale u psihijatrijskim čekaonicama, utučene i rastrgane krizom identiteta. Riba ili čovjek? Škrge ili pluća? Klopa ili kompa? Osim toga, ako je vjerovati legendama, sirene možda jesu naizgled prelijepe, ali im ta ljepota ne služi baš ničemu. Čak se niti ne seksaju jer sve priče kažu da ubijaju svakog muškarca koji im se približi. Ili pak one moraju krepati zato što su se zaljubile. Ne'š mi života… Da ne govorim o tome kako uopće nije jasno kako bi se sirene uopće i MOGLE seksati. Mislim, dajte ih samo pogledajte… GDJE IM JE ONA STVAR? Naravno, neke je seksualne užitke moguće simulirati i drugim dijelovima tijela, ali budimo iskreni. Upravo zbog toga je jasno zašto su sirene uglavnom samo muška fantazija (oni su ih i izmislili, zar ne? Vjerojatno tijekom neke pijanke na onom Odisejevu brodu…).

Zbog specifične anatomske građe ne samo da se ne mogu seksati nego čak i kada bi izvele neki surogatni postupak s ustima – osim što u tome ne mogu baš bogznakako uživati, ne mogu nakon toga niti roditi dijete. O nekim drugim tjelesnim funkcijama da niti ne govorim. Plus, zamislite da cijelo vrijeme smrdite ko ribarnica. Nije mi stoga uopće jasno kako bi se itko ikada mogao naći u dilemi pred pitanjem s vašeg postera. Izbor je posve jasan: APSOLUTNO BIH RADIJE BILA KIT!

Srdačno, Lisa

P.S. Nešto ozbiljnije. Živimo u doba kada nam mediji nameću ideju o mršavosti kao o jedinom mogućem obliku ljepote. Apsolutno, i mršavi su ljudi lijepi. No ja radije odabirem sladoled s klincima u slastičarnici, finu večeru s muškarcem od čijeg dodira sva zadrhtim i trač s frendicama nad komadom čokoladne torte. Nema tog postera koji bi me odvratio od takvih užitaka. I da, mislim da sam lijepa, iako imam sigurno petnaest, možda i dvadeset kilograma više nego vaša sirena s postera. Osim toga, moja je baka znala reći da s godinama postajemo deblji zato što nam se od silne pameti i iskustva nakupljenih tijekom života sva ta masa počinje raspoređivati i po drugim dijelovima tijela, a ne samo u glavi. Zato kada u ogledalu ugledam svoje s godinama sve okruglije dupe, pomislim: "Mili bože, kako li sam samo pametna danas!" Teška debljina jest bolest, da. Ali lijepo molim da nam prestanete servirati gluposti o sirenama i kitovima te ostalim bajkama o nestvarnoj i nedostižnoj ljepoti koji se navodno ostvaruju iza vrata vašega salona. Život je prekratak.