Sajmovi.

 Već od srednjega vijeka u Zagrebu su se na prostoru oko župnih crkava održavali dnevni, tjedni i godišnji sajmovi. Sajamske privilegije podjeljivali su vladari: tjedni sajmovi održavali su se točno određenim danima u tjednu, a godišnji prilikom godišnjih proslava sveca zaštitnika župe i trajali su po četrnaest dana, sedam dana prije i sedam dana nakon blagdana. Razvoju trgovine osobito je pogodovao osnutak Zagrebačke biskupije; najstariji zagrebački sajam, Kraljevski ili Stjepanovski sajam (Štefanjski), održavao se na kaptolskom trgu ispred stolne crkve i u okolici vrela Manduševca na dan sv. Stjepana kralja ili o Kraljevu (20. kolovoza). Kako je Kaptol bio locus credibilis, vjerodostojno mjesto gdje su se sklapali ugovori i izdavale pravovaljane isprave, prostor zagrebačke prvostolnice bio je stjecište poslovnih ljudi iz cijele Hrvatske. Nadaleko poznat i posjećivan bio je i Markov sajam na Gradecu.

Povlasticu održavanja sajmova Gradec je stekao 1242. Zlatnom bulom kralja Bele IV., prema kojoj su građani imali pravo mali, obični sajam održavati svakodnevno, a veći dva puta tjedno – utorkom i četvrtkom. Novom povlasticom Bele IV. iz 1256. Gradec je dobio privilegij održavanja redovitoga godišnjega Markova sajma povodom blagdana zaštitnika župe sv. Marka (25. travnja), a domaći i strani trgovci bili su oslobođeni plaćanja svih pristojba. Novom poveljom iz 1267. kralj ih je oslobodio i plaćanja carine (tridesetine). Te su privilegije idućih stoljeća vladari često zaobilazili i ubirali pristojbe uz negodovanje gradske općine. Kako bi proširio svoje tržište i oslabio trgovinu susjednog Kaptola, Gradec je 1372. zatražio dozvolu za održavanje još jednoga sajma. To je bio Margaretski sajam, koji se održavao 13. srpnja u podgrađu kraj crkve sv. Margarete.

Nove sajamske povlastice Gradec je dobio 1569. za održavanje sajma povodom blagdana rođenja Blažene Djevice Marije (Mala Gospa, 8. rujna), zatim 1695. za održavanje sajmova na duhovski utorak (Duhovski ili Trojački sajam; poslije premješten na četvrtak prije Cvjetne nedjelje, pa je dobio ime Cvjetni sajam) te u nedjelju prije blagdana sv. Šimuna i Jude apostola (28. listopada). O mjerama, vagi i kvaliteti robe na sajmovima brinuo se magister fori, koji je pobirao placovinu, jednu od pristojba na dnevnim i tjednim sajmovima, čiji je prihod pripadao kralju.

Između Kaptola i Gradeca trajno je postojalo suparništvo u trgovini. Obje su općine nastojale svoje područje učiniti središnjim ili jedinim tržištem, a osobito je dugotrajna i iscrpljujuća bila borba oko prava ubiranja sajmišnih i tržnih pristojba. Dogovor zavađenih općina djelomično je bio postignut 1633 – Kaptol je dobio pravo održavanja dnevnoga sajma, Gradec tjednoga, a Kraljevski sajam bio je proglašen zajedničkim sajmom obiju općina. Godine 1641. gradski je magistrat odlučio da se vrtovi oko vrela Manduševca urede za sajmište, te su se godišnji sajmovi sredinom XVII. St. postupno premjestili na taj prostor, koji je zbog prostranosti i blizine pitke vode bio prikladniji za trgovanje.   

Sajmovi, M. Bišćan, Kraljevski sajam pred kulama katedrale

Carinski ured – harmica ili tridesetnica (prema madž. harminc: trideset), gdje se ubirao trideseti dio vrijednosti robe koja se iz drugih zemalja uvozila u Zagreb, najveći je dio vremena, uz lokaciju kraj crkve sv. Margarete, bio smješten u zgradi na današnjem Jelačićevu trgu 2, pa je prema njemu trg nosio ime Harmica. Prihod od tridesetnice pripadao je slobodnom i kraljevskomu gradu te je bio namijenjen održavanju gradskih kula i zidina. Službu tridesetničara obavljala su dva činovnika koji su se birali svake druge godine iza Blaževa, a za nju su se natjecali ugledni i školovani Zagrepčani, redom gradski senatori i zastupnici.

Sajam na Jelačićevu trgu 1916.

Sajmište je na Jelačićevu trgu ostalo do 1830., kada je preseljeno na današnji Zrinjevac. Kada se taj trg 1873. počeo preuređivati za perivoj, sajam je preseljen na prostor Sveučilišnoga trga, gdje se danas nalazi Hrvatsko narodno kazalište. Ondje se održavao do velike jubilarne Poljoprivredno-šumarske izložbe 1891. kada je bio premješten u istočni dio grada, danas Trg žrtava fašizma. Dnevni sajam na Markovu trgu prestao je djelovati sredinom XIX. St., a na Jelačićevu trgu trgovalo se do 1930., kada je uređena tržnica na Dolcu. 

S gospodarskim razvojem na kraju XIX. I početku XX. st. te izrastanjem Zagreba u privredno središte šire regionalne važnosti javlja se zamisao o osnutku stalne velesajamske ustanove, što je ostvareno 1909. pokretanjem Zagrebačkoga zbora.

Izvor:

Leksikografski zavod Miroslav Krleža