(Nova Superspecijalistička bolnica u Whitefieldu )

Veliki indijski avatar i učitelj Sai Baba jača duhovno blagostanje milijuna poklonika širom svijeta. On je i začetnik velikog broja humanitarnih programa diljem Indije koji pored škola, koledža, i fakulteta uključuju i opsežne projekte dovođenja vode u ruralna područja i dijeljenja hrane i odjeće siromašnima. Potaknuo je i nadzirao i izgradnju dviju ultra-modernih bolnica. Slijedeći tekst govori o posjeti ovim dvjema bolnicama. Tom Klinkert i Paul Sweers, članovi grupe za transmisijsku meditaciju iz Nizozemske,  posjetili su bolnice i opisali svoje dojmove.

Starija od navedenih bolnica, Sri Sathya Sai institut za višu medicinsku znanost, otvorena 1991. godine u Puttaparthiju, u saveznoj državi Andra Pradesh, zadivljujuća je građevina. Izgleda poput vedre palače pastelnih boja, sa svojom bogatom orijentalnom arhitekturom i skladnim, simetričnim dizajnom. Druga bolnica, koja se nalazi u Whitefieldu blizu Bangalora, otvorena je u siječnju 2001. godine.

 
      Stigavši do bolnice u Puttaparthiju koja se nalazi blizu Sai Babinog ašrama, ostavili smo svoje sandale ispred ulaza i uspeli se mramornim stepenicama aule. Odjednom nas je ispunila smirena, uzvisujuća atmosfera ove prekrasne osmerokutne dvorane. U njoj se nalazi veliki oltar ispred kojeg stoje kipovi hinduskih božanstava, a strop joj je impresivna plava kupola.
       U bolnici su svi pregledi pacijenata potpuno besplatni, bez obzira na kastu, vjeru ili status, a pacijenti ostaju dok se potpuno ne oporave. Bolnica ima 300 kreveta te specijalizirane odjele za nefrologiju (za bolesti bubrega), kardiologiju (bolesti srca) i oftalmologiju (očne bolesti). Od njezina otvaranja prije devet godina obavljeno je više od 9.000 besplatnih operacija, operacija koje bi inače koštale oko 500 milijuna rupija (10,753.000 dolara). Puttaparthijska bolnica postala je vodeći centar za specijalističku dijagnostiku i terapeutske metode u liječenju srčanih bolesti te kardiokirurgiju, a zapošljava više od 40 liječnika.


(Nova Superspecijalistička bolnica u Whitefieldu )

Medicinska sestra nas je provela kroz jedan od odjela s deset kreveta; velike prozračne prostorije bez vrata imaju pregrade što omogućuju potpunu privatnost. Bolnica je sagrađena i potpuno opremljena u samo godinu dana. Da navedemo citat iz bolničke brošure: “Jedna bolnica ove veličine ne može na sebe preuzeti liječenje i izlječenje svih srčanih, bubrežnih i očnih bolesnika na svijetu. Njezin rad može poslužiti kao radni model kako učiniti dostupnim besplatne tretmane skupom medicinskom tehnologijom pacijentima koji to zaslužuju, a koji si to inače ne bi mogli priuštiti. To je model koji je moguće kopirati i započeti bilo gdje, u svakom društvu - na temelju odlučnosti i jedinstva misli, riječi i djela. Bit će dovoljna sasvim mala količina novca iz vojnog budžeta kojeg se troši na proizvodnju oružja koje služi za ljudsko uništenje. Čak i najsiromašnije zemlje mogu otvoriti fondove za izgradnju mnogo ovakvih bolnica.”

Bolnica u Whitefieldu
Na Božić 2000. godine Sai Baba je govorio o novoizgrađenoj bolnici u Whitefieldu blizu Bangalora: “Superspecijalistička bolnica će donijeti koristi cjelokupnoj indijskoj državi Karnataka. Sve srčane bolesnike u zemlji treba liječiti od njihovih bolesti. Svaki dan obavit će se između 30 i 40 operacija svih vrsta. U tu svrhu biti će zaposleno 30 kirurga koji će primiti dobre plaće. Bolnica će imati između osam i deset operacijskih sala. Svaki dan trebalo bi biti obavljeno barem između 25 i 30 operacija srca. Niti jedan pacijent ne bi smio patiti od srčanih problema. To je moja čvrsta odluka.”
       Troškovi whitefieldskog projekta procjenjuju se na 2 bilijuna rupija (oko 43,100.000 dolara). Do 2002. godine bolnički kapaciteti pobrinuli su se za 240.000 vanjskih pacijenata i 13.000 bolničkih pacijenata godišnje. Prioritet je liječenje djece, mladih i hranitelja obitelji. Pružene usluge bit će dar potrebitim slojevima društva, u kojem je gotovo svaki član obitelji njezin hranitelj i gdje glavni oslonac ostatka ionako siromašne obitelji predstavlja osoba narušena zdravlja. Začarani krug moguće je prekinuti jedino omogućujući takvim pacijentima pružanje odgovarajuće medicinske njege. Nova multi-specijalistička bolnica s 333 kreveta neće samo osigurati medicinsku njegu nego će zadovoljiti i duhovne i umne potrebe bolesnih i siromašnih.
       Institut ima određene jasne poruke za kreiranje politike pružanja medicinske pomoći svim ljudima:

Globalizacija medicine: Dobivanje odgovarajuće pomoći bilo koje medicinske     
ustanove trebalo bi biti rođenjem stečeno pravo svake bolesne osobe bez obzira na zemlju, vjeru, boju kože ili uvjerenje.


Dekomercijalizacija medicine: Umjetnost liječenja i pružanja medicinske pomoći
pacijentima kojima je ona potrebna ne bi se smjeli naplaćivati i medicinske usluge ne bi se smjelo prodavati na tržištu kao robu. Troškove osiguranja ovakve medicinske skrbi trebalo bi snositi cjelokupno ljudsko društvo.


Ljudske vrijednosti u medicinskoj skrbi: Ljudski faktori u sustavu pružanja
medicinske pomoći – bili to administrativni djelatnici, liječnici, medicinske sestre ili
tehničko osoblje – bi svi trebali biti savršeno ‘humani’ u mislima, riječima i djelima.  Oni bi u praksi trebali pokazivati primjenu pet načela ljudskih vrijednosti – istine,
ispravnog djelovanja, mira, ljubavi i nenasilja.


Duhovno blagostanje kao medicinski koncept: Današnja medicina se zaustavlja provođenju medicinskih postupaka i politika koje pružaju fizičko, mentalno i
psihičko zdravlje pojedinca. Poduzima vrlo male ili nikakve napore u jačanju duha
čovjeka, koji je božanska uutar njega što napaja energijom njegove fizičke, mentalne i psihičke sustave. Moderna medicina izgubila je svoju inherentnu i suštinsku povezanost s duhovnošću. Sve dok se ovaj element ponovno ne uspostavi , medicina ili briga za zdravlje nikada neće postati holistička i potpuno zadovoljavajuća.

      Golemi bolnički kompleks uključuje i dvoranu za medicinske konferencije s 500 sjedala, prostorije za smještaj osoblja, centar za izobrazbu medicinskih sestara, a nudi i poslijediplomske programe izobrazbe za doktore i kirurge. Kao što je slučaj sa svim Sai Babinim projektima, najveća moguća briga i pažnja posvećuje se svim detaljima, a u skladu s njegovim učenjima, bolnice su napravljene i kao modeli ekološki ispravne politike i prakse.

(Iz Share Internationala od ožujka 2001. godine)

Izvor: časopis Share International
http://www.share-international.net/hrv/  

preuzeto sa:  www.indigo-svijet.hr