Razmišljajući o prošlosti stvaramo si emocije poput grižnje savjesti-kajanja, razočarenja, ljutnje, nezadovoljstva zbog nečega što se nije dogodilo onako kako smo željeli.

Razmišljajući o budućnosti stvaramo si emocije poput straha, neizvjesnosti, nesigurnosti zbog razmišljanja da se nešto neće dogoditi onako kako mi želimo da se dogodi.

Razmišljajući o prošlosti i budućnosti odričemo se jedinog vremena koje postoji, a to je sadašnji trenutak.

Ništa se nije dogodilo i ništa se neće dogoditi van sadašnjeg trenutka.

Sve što se dogodilo u prošlosti: naš prvi korak, vožnja biciklom prije mjesec dana, kuhanje jučerašnjeg ručka i sl. događalo se u tom sadašnjem trenutku.

Sve što će se dogoditi u budućnosti: završetak škole, odlazak na more, odlazak u mirovinu i sl. događati će se u tom sadašnjem trenutku.

Mi upravljamo svojim umom.

Pokušajte barem na trenutak osjetiti savršenost sadašnjeg trenutka:mirisa cvijeća, dodira odjeće, dodira vjetra na koži, duboko udahnite i izdahnite, pogledajte drvo pored kojeg prolazite, dotaknite svoje tijelo, pratite nastajanje svojih misli, istražujte mirise, slušajte zvukove oko sebe, budite svjesni svojih osjeta i svojeg postojanja u sadašnjem trenutku.

Življenje u sadašnjem trenutku daje mir i radost postojanja.

Sadašnji trenutak daje slobodu i nevezanost.