Magazin Nexus

MAJČINO IME

Tijekom tih ranih godina Isus je nazivan još jednim, manje poznatim imenom, a to je ,,Yeshu'a ben Stada" (sin Stade). Ovo je ime zabilježeno u zapisima Sanhedrina, te u Talmudu. U Gemari se može pronaći i ovo (što je stoljećima izazivalo nelagodu crkvenih vlasti):

Ben Stada bio je ben Panthera, rekao je rabin Chisda; Stada bijaše muž, a Panthera ljubavnik. Netko drugi reče da je muž bio Paphos ben Jehuda; Stada mu je bila mati... koja bješe nevjerna mužu svojemu.

Ove, naizgled oprečne, tvrdnje mogu se pomiriti kada ih pročitamo u kontekstu. Ukratko, Stada je bila majka Yeshu'a (Isusa) ben Panthere. U Gemari nadalje piše da je Yeshu'a ben Panthera „obješen na dan prije Pashe". Naime, kako se čini, nakon kamenovanja, tijelo ben Panthere je obješeno ili je izloženo na okomitom stupu. Razapinjanje na križ kao način egzekucije Židovi nisu koristili; radije su, kao glavnom obliku smrtne kazne, pribjegavali kamenovanju. Kako bi skratili surov postupak kamenovanja, žrtvu su najprije doveli u besvjesno stanje pomoću opojnog pića, a kamenovano je tijelo kasnije izloženo na okomitom stupu kao upozorenje drugima.

DOKAZI IZ SAČUVANOG SVITKA

Ustanovljeno je da se ime "ben Stada", nadjenuto Isusu u Talmudu, također javlja u drevnom Svitku Mehgheehlla, kojeg je otkrio ruski liječnik D. B. de Waltoff blizu jezera Tiberija 1882. godine, a sada se jednostavno naziva „Sačuvanim svitkom". U tom starom tekstu spominju se dva brata čija su imena bila Yeshai i Judas ben Halachmee - vanbračni sinovi blizanci koje je rodila 15-godišnja djevojka po imenu Stadea. Sličnost imena „Stada" u Talmudu i imena „Stadea" Sačuvanom svitku je zapanjujuća, a neznatna razlika u pisanju može se objasniti različitim varijacijama prijevoda.

Ovdje je zanimljivo da je ime „ben Halachmee" bilo ime kasnijeg muža Stadee a ne biološkog oca njezinih sinova. Nažalost, pravo ime oca nije spomenuto, ali ben Halachmee bilo je ime nadjenuto Stadeainim vanbračnim sinovima blizancima. Prema Sačuvanom svitku, Yeshaija i njegovog brata Judasa ben Halachmeeja primio je, odgojio i obrazovao religijski red esenskih redovnika. Eseni su bili dugovječna židovska kolonija koja je napose cvala u Judeji nekoliko stoljeća prije vremena koje se tim događajima pripisuje u pripovijestima iz Novog zavjeta. Kasnije je jedan od blizanaca postao učenik u školi filozofije rabina Hillela, a drugi je postao vođa esena. Jedan stariji esen po imenu Josip dodijeljen je Yeshaiju kao „vjerski vođa" i zaštitnik. U Sačuvanom svitku nagovještava se da su, na koncu, neuvijena vjerska gledišta Yeshaija ben Halachmeeja razljutila židovske svećenike. Sudio mu je rimski sud pod optužbom da je poticao ljude na pobunu protiv rimske uprave. Proglašen je krivim i osuđen na smrt ali je pobjegao, napustio to područje i otputovao u Indiju.
Svitak Mehgheehlla zrcali aspekte skrivene priče iz Evanđelja i pruža izvanjske dokaze da je zaključak do kojeg se došlo u tom drevnom spisu bio poznat u drevnoj tradiciji.

TKO JE BILA STADA/STADEA?

Jedan od najpopularnijih aspekata etimologije je povijest imena - onih riječi ili izraza koji na jedinstven način identificiraju osobe, životinje, mjesta, koncepte ili stvari. Raniji oblici nekog imena često ostaju neutvrđeni, a različit izgovor dijalektalnih izraza doveo je do različitih pisanja istog imena. Društveni pritisak da se mora koristiti standardni način pisanja nije se pojavio sve do 18. stoljeća, a ime neke osobe raniji su pisci bili navikli pisati na razne načine.

U jednom istraživanju, na primjer, među pergamentima koji pripadaju obitelji Maimvaring, pronađeno je preko 130 varijanti imena „Maimvaring". Smatra se da noga hebrejska imena u Starom zavjetu imaju posebna značenja, budući da su pojedinačne osobe izvorno zvane imenom koje izražava neku njihovu osobinu, npr, Edom, crven; Esau, dlakav; Jacob, nadomjestak; i Sarai (Sara), izvedenica riječi sharat. Sličan koncept primjenjivan je u židovskim spisima te je istraživače dugo zbunjivao. Kao u rimskoj i hebrejskoj tradiciji, imena likova "u rabinskoj se literaturi često javljaju u iskrivljenom obliku", što su ponekad bili pokušaji da se sakrije njihova prava osobnost. Ovakvo poimanje iznjedrilo je ključ koji je istraživačima omogućio da izvuku pravu bit onoga što se u drevnim spisima spominje.

„Istraživanje imena" je rastezljivo i složeno područje, koje od istraživača iziskuje mnogo vremena. Međutim, prilikom svakog proučavanja Novog zavjeta treba upamtiti da su prva Evanđelja pisana na hebrejskom, a to je bitno za utvrđivanje tko je doista bila Stadea. „To ime [Stadea] ima razne oblike; možda je posuđeno od kićene riječi koja je značila 'učenjak'; ili je imalo regionalnu osobitost (Stabiae ili Statilal), ili je označavalo ženu iz dobre obitelji." Prema židovskim zapisima, Stadea je bila „potomak prinčeva i vladara", a njeno kraljevsko nasljeđe odavalo je nagovještaj njenog pravog imena. U Talmudu se nadalje kaže da se majka Yeshu'e (Isusa) ben Panthere „također zvala Miriam; da, ali joj nadimak bijaše bijaše Stada...Stat-da, ona koja se nevjerom [Stad-ta] udaljila od svog muža". Sv. Jeronim navodi svoje poteškoće pri prijevodu najranijih Evanđelja na latinski i dodaje da su „izvorne hebrejske" verzije Matejevog evanđelja i najranijih Lukinih evanđelja bile napisane kaldejskim jezikom ali hebrejskim slovima. „Izvorna hebrejska" verzija imena „Marija" bila je „Mariamne". Prema tome, „Marija" („Mary" u današnjim Evanđeljima na engleskom) u hebrejskim je verzijama izvorno pisana kao „Mariamne", što se ponekad prevodilo kao „Miria”

nastavlja se

 

Tony Bushby

Izvaci iz uvoda te 1. i 2. poglavlja njegove knjige “Biblijska prevara