Magazin Nexsus

DOKAZI RABINA

 

Židovski zapisi rabina od izuzetnog su značaja pri utvrđivanju podrijetla Evanđelja i vrijednosti crkvenog prikaza priče o bezgrešnom začeću Isusa Krista. Uobičajeni naziv za Isusa u Talmudu je Yeshu'a ben Panthera, što je aluzija na rasprostranjeno židovsko vjerovanje tijekom prvih stoljeća kršćanskog doba da je Isus došao na svijet iz vanbračnog odnosa svoje majke i rimskog vojnika po imenu Tiberius Julius Abdes Panthera.

Na svojim stranicama Talmud je pohranio židovski usmeni zakon. Sastoji se od dva dijela: Mišne i Gemare. U prvom se raspravlja o temama poput svetkovina i svetih stvari. Gemara je u osnovi razlaganje tih tema. Kada je Talmud zapravo napisan nije poznato. Neki izvori spominju razdoblje između 150.-160. godine, nekako u isto vrijeme kada su se počela pojavljivati kršćanska evanđelja, dok drugi navode 450. godinu.

Isusovo ime pisci Talmuda spominju 20 puta i vrlo konkretno dokumentiraju da je rođen kao vanbračni sin rimskog vojnika po imenu Panthera, s nadimkom „Pantera". Njegovo postojanje potvrdilo je otkriće zagonetnog nadgrobnog kamena kod Bingerbrücka u Njemačkoj. U uklesanom natpisu na nadgrobnom kamenu stoji:
Tiberius Julius Abdes Panthera, strijelac, rođen u Sidonu, u Feniciji, koji je 9. godine Gospodnje prebačen na službovanje u Rajnskoj oblasti [Njemačka].10

Ovaj natpis govori u prilog teoriji da je Isus bio vanbračni sin Marije i vojnika Panthere. Dobar poznavatelj antike, profesor Morton Smith sa Sveučilišta Columbia u SAD-u, opisuje nadgrobni kamen kao možda „naš jedini nepatvoreni relikt svete obitelji". U brojnim židovskim navodima Isus je često spominjan kao „ben Panthera", gdje ben znači „sin [toga i toga]". Premda pri prihvaćanju bilo kakvih podataka o Isusu iz židovskih izvora treba biti oprezan, po pitanju Isusa ben Panthere pisci se doimaju dosljedniji od osoba koje danas nazivamo crkvenim očima.

Učenjaci su stoljećima nadugačko raspravljali o tome zašto se Isusa tako redovito nazivalo ben Pantherom. Adamantius Origen, rani kršćanski povjesničar i crkveni otac (185.-251.), zabilježio je sljedeće stihove o Mariji iz istraživačkih zapisa visoko cijenjenog povjesničara I autora iz drugog stoljeća Celsusa (oko 178. godine):

Mariju je izbacio njen muž, po zvanju drvodjelac, nakon što je bila optužena za nevjeru. Odbačena od strane svog supruga, rodila je kopile Isusa, a Isus je, zbog siromaštva, morao otiči trbuhom za kruhom u Egipat. Ondje je zadobio određene (magične) moči kojima se diče Egipćani.

Kasnije, u odlomku (1:32), Origen potkrjepljuje židovske zapise i potvrđuje da je priležnik Isusove majke bio rimski vojnik imenom Panthera, čije ime ponavlja ponavlja u stihu 1:69. Negdje tijekom 17. stoljeća te su rečenice izbrisane iz najstarijih vatikanskih rukopisa i drugih kodeksa pod crkvenim nadzorom.1 3 Tradicionalna crkvena djela sv. Epifanija, biskupa od Salamisa (315.-403.), ponovno potvrđuju priču o ben Pantheri, a njegove su informacije fascinantne. Taj zagovornik crkvene ortodoksije i svetac rimokatoličanstva navodi:

Isus je bio sin nekog Juliusa čije je prezime bilo Panthera.

Ovo je izvanredna izjava, činjenično navedena u drevnim zapisima kao prihvaćena crkvena povijest. Legenda o ben Pantheri bila je tako rasprostranjena da su dvojica ranih a odlučnih zagovornika kršćanske Crkve umetnuli to ime u rodoslovlja Isusa i Marije kao opće prihvaćenu činjenicu. Opširnije o toj tvrdnji govori odlomak iz Talmuda:

Rabin Shiemon ben Azzai je rekao: u Jeruzalemu sam našao knjigu rodoslovlja. U njoj stoji da je odnosna osoba [Isus] nezakoniti sin jedne preljubnice.

„Odnosna osoba" je jedan od dobro poznatih zamjenskih izraza za Isusa u Talmudu, kao što je dokazano i priznato na obje strane. Shiemon ben Azzai bio je jedan od četiri znamenita rabina krajem prvog i početkom drugog stoljeća koji su, prema talmudskoj tradiciji, „ušli u Raj". On je bio „Chassid" (pobožni Židov iz Palestine), najvjerojatnije esen, koji je čitavog života ostao u celibatu i strogoj askezi. Priča o Marijinoj trudnoći koju je prouzročio neki rimski vojnik također se pojavljuje u svetoj knjizi muslimana, Kuranu. U njoj piše da je „odrastao čovjek" silom obljubio Mariju, te da je ona, strahujući od sramote koja bi zbog toga uslijedila, napustila taj kraj i rodila Isusa u tajnosti. Ovu priču potkrepljuje Evanđelje po Luki, uz opis odlaska Josipa i Marije iz njihova doma prije Isusovog rođenja. Tijekom rimske okupacije silovanje je bilo uobičajena pojava u Palestini, a vojnici su bili poznati po tome što su napastovali mlade žene.

Bilo bi nezamislivo da Marija prizna da se takav događaj zbio, jer prema Mojsijevom zakonu, zaručenu djevicu koja je imala seksualne odnose s bilo kojim muškarcem tijekom razdoblja zaruka muškarci iz grada trebaju kamenovati do smrti (Petoknjižje, 22:21). Jednostavno rečeno, ukoliko ne bi uspjela dokazati svoju nevinost, Mariji bi prijetila smrtna kazna.

nastavlja se

Tony Bushby

Izvaci iz uvoda te 1. i 2. poglavlja njegove knjige “Biblijska prevara