Tanka je granica između ljubavi, zaljubljenosti i zaluđenosti, a sa druge strane, razlike su i više nego očite. Zaluđenost je početna faza, euforija, leptirići, strašna potreba...a zaljubljenost je koncentrat ljubavi.

Zaljubljenost je faza kad napokon shvatiš da ne možeš bez nekog živjeti, kad osjetiš da dan bez te osobe zapravo više nije sretan dan, nego na neki način izgubljeni dan, vezana je uz osjećaj, hormone, privlačnost, kemiju, strast, leptiriće u trbuhu, brže kucanje srca. Isto tako je nepredvidljiva, neuhvatljiva, iznenadna.Teško ju možemo kontrolirati i nije pod našim utjecajem, dok ljubav ovisi o nama, nju možemo započeti, nastaviti i povećavati. Zaljubljenost je osjećaj, ljubav je način življenja prema osobi koju volimo. Sve u svemu, kad se zaljubimo postajemo potpuno nezainteresirani za cijeli svijet, za sve osim za tu jednu i jedinu, najbolju, najljepšu i najčarobniju osobu u koju smo se zaljubili.

Zaluđenost je pojava uslijed koje ne možeš misliti, jesti, spavati jer cijelo vrijeme misliš na nju/njega. Svako malo na ulici ti se pričinjava da je/ga vidiš, mobitel držiš isključivo u ruci da slučajno ne bi propustio/la poziv odnosno poruku (ili pak ako si doma, držiš ga pokraj zvučnika da bi na vrijeme znao/la kada stiže taj trenutak). Zaluđenost je praktički znatiželja, otkrivanje i uživanje u tome.

Ljubav je, pojava koja u principu podrazumijeva slične elemente kao i zaluđenost, ali samo na početku. Kao što svi već odavno znamo po pričama roditelja, baka i djedova, svih mogućih filmova i pjesama te iskustvom «ljubav je vrlo kompleksna stvar». Ljubav funkcionira na temelju kompromisa, na način kada poštujete mane i vrline svoje drage/dragoga, temelji se na pravom prijateljstvu koje uključuje poštivanje, razumijevanje i povjerenje. Simptome ljubavi su nam svima jako dobro poznati…znojenje, vrućina u obrazima, lupanje srca, nemogućnost razumnog razmišljanja, ludo ponašanje…

Ljubav je, igra na duge staze: počinje lagano, a taj odnos, ako je pravi, s vremenom postaje snažan i čvrst. S druge strane, zaluđenost ili zaljubljenost je igra kratkog trajanja; počinje snažno i vrlo eksplozivno, ali najčešće na tome i ostaje. Također, kako je nastala, tako i nestaje. Obično se na početku svake veze, kakva god ona bila, svatko barem jednom zapita je li samo zaluđen, zaljubljen ili se radi o ljubavi. Najgore je to što je odgovor najčešće teško pronaći. Sve, kao i uvijek, ovisi o situaciji i osobi. Ako smo spoznali neku dublju privlačnost i pripadnost...zaštitu, odanost, povjerenje...njihovu vjeru u nas, potrebu za nama...ako imamo strašnu potrebu za tom osobom...ako gradimo neki zajednički život, razumijevanje, poznavanje i osjećaj cjeline kad smo s tom osobom...osjećaj potpunosti bez obzira na okolinu to je tada ljubav. Zapravo je jako jednostavno shvatiti jesmo li samo zaljubljeni, zaluđeni ili uistinu volimo. Potrebno se samo malo preispitati se. Nažalost to najčešće činimo prekasno...uništavajući pritom ono što smo nekad imali. I na kraju u životu ništa nije crno i bijelo, sve ima svoje prednosti i nedostatke tj. mane, za što se god odlučili, zapamte da vam to može donijeti samo iskustvo, a bilo ono dobro ili loše, svako je iskustvo dragocjeno…

Otkrivanje završi, ali spoznaja ostaje. Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo. Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. "Zaluđenost je kratkog je vijeka, zato nam se javlja učestala ljubomora.