Piše: prof. MIROSLAV ŠAŠIć
Zagreb se rijetko u svojoj prošlosti nalazio
u direktnoj ratnoj opasnosti.
Njegovi su graðani ćesto ginuli na raznim
bližim ili daljim bojištima, no bilo je
situacija kada su morali braniti i sam
grad. Danas ćemo se podsjetiti jednog
takvog ratnog ljeta, kada su naši sugra-
ðani ginuli na samom kućnom pragu i to
na nesreću u graðanskom ratu. Upravo
sredinom srpnja 1529. godine, .Španjolski
vojnici u službi kralja Ferdinanda zapo-
čeli su opsadu Kaptola koja je potrajala
čitavo ljeto, sve do 8. rujna. Španjolci su
opljačkali i spalili sve kurije, ali biskupski
dvor zbog jakih utvrda nisu uspjeli
zauzeti. U opsadi je Kaptol teško stradao,
kao uostalom i Gradec neposredno prije
toga. No podsjetimo se najprije povijesnog
konteksta tih dogaðaja.
Kao što je poznato, nakon poraza krš-
ćanske vojske na Mohaćkom polju (1526.
godine) i pogibije kralja Ljudevita II. hrvatsko
ugarsko prijestolje ostalo je prazno.
Dio hrvatskog plemstva za novog je
kralja 1. sijećnja 1527. godine u Cetingradu
izabrao Ferdinanda Habsburškog, a
drugi dio, uglavnom slavonsko plemstvo
za novog je kralja 6. sijećnja 1527. godine
izabralo Ivana Zapolju. Tako je Hrvatska
istovremeno imala dva kralja .to je neminovno
dovelo do podjela i sukoba, odnosno
graðanskog rata. Zagreb se kao glavni
grad i sjedište biskupije našao u sredi
štu sukoba. Njegovi su se stanovnici podijelili
u dva tabora. Opčina na brdu Gradec
priklonila se Ferdinandu, priznala ga
kraljem i izrazila mu vjernost, dok jedan
od najjaćih zagovornika Zapolje bio Šimun
Erdödy, kaptolski biskup.
Poćetkom 1529. Zapoljini su pristalice
pod vodstvom biskupa Erdödya zavladali
cijelom Slavonijom i jedino im je zagreba
ćka opčina na brdu Gradec, kao glavno
uporište Ferdinandovih pristalica,
pružala ozbiljniji otpor. Zato je biskup
odlućio i nju slomiti. Opkolio je grad i popalio
mu podgraðe, no nije se usudio direktno
ga naprasti. Oklijevao je i zatezao
s pripremama, uvjeren da je Gradec dobro
pripremljen za obranu. Gradećka je
posada u to vrijeme bila ojaćana s oko
sedam stotina Španjolskih plačenika.
Meðutim oni su bili slabo naoružani, a
grad bez dovoljno hrane. U ćitavom je
Gradecu zbog opsade vladala velika nesta
šica, pa je zapovjednik obrane grof Nikola
Thurn, Ferdinandov general, vapio
za svestranom pomoči. Na te se pozive
kralj Ferdinand odazvao i poslao u pomo
ć opsjednutom Gradecu vojsku od deset
tisuća vojnika. Predvodili su je ljubljanski
biskup Kristof Rauber, Štajerski
zemaljski kapetan Sigismund Dietrichstein,
njemaćki velikaš Ivan Puechler, hrvatski
ban Ivan Karlović i drugi Ferdinandovi
pristalice iz Hrvatske i Slavonije.
Situacija se sad naglo preokrenula.
Štajerske, kranjske, Španjolske i njemać-
ke ćete su pod zapovjedništvom grofa Nikole
Thurna sad opsjele biskupski Kaptol.
Jurišalo se na bedeme, potkapalo ih i
pokušavalo diči u zrak, no grad nisu uspjeli
osvojiti. Ćak su branitelji Kaptola,
pod vodstvom Ivana Vragoviča vrlo ćesto
znali poduzeti i protunapade. Meðutim,
opsada je potrajala ćitavo ljeto, pa im je
uskoro ponestalo streljiva i hrane, a i nakon
duge borbe bili su već potpuno iscrpljeni.
Predaja kaže da su tada, kao posljednju
varku prije nego što će položiti
oružje, u redove opsjedatelja ubacili vijest
da im u pomoć dolaze Turci. .štoviše da je
njihova prethodnica već stigla i da su u
gradu. Da bi laž ućinili uvjerljivijom po-
ćeli su pucati, tobože zbog radosti, iz svih
lumbarda, udarati u bubnjeve i trubiti u
trublje. Neprijatelji su navodno povjerovali,
uplašili se i napustili opsadu. Pravi
je razlog uistinu bio sasvim drugaćiji.
Kralj Ferdinand je bio prisiljen povuči
svoje ćete iz Zagreba i uputiti ih prema
Beću, kojem je zaprijetila opasnost od Turaka
koji su ga došavši iz Budima poćeli
opsjedati.
No kako god bilo opsada je bila završena.
No ćitav je grad teško stradao. Najprije
Gradec, a zatim Kaptol, ćija je stolna
crkva bila teško oštečena. Razrušene su
bile i mnoge kuće, a poginuo je i veliki
broj graðana, te kmetova iz okolice. Kao
što znamo graðanski rat se i nakon toga
još nastavio i završio 1530. godine pobjedom
Habsburgovca Ferdinanda.