STRUKTURA KREACIJE

Prva rajska razina - ČISTA ZEMLJA

Ako ih promatramo kroz njihovu vezu sa zvjezdanim centrima, prva od rajskih razina povezuje nas sa sferom bezuvjetne, univerzalne ljubavi koja se doživljava kao naša izvorna suština. Karakterizira je potencijal za ostvarenje potpuno ispunjenih i sretnih odnosa s drugim bićima. Ljubav ovdje postoji sama po sebi, bez potrebe da bude izazvana nekim vanjskim podražajem. Ona je i gradivno tkivo čitavog univerzuma jer u njoj svoj izvor također ima i pet osnovnih elemenata (zrak, voda, vatra, zemlja i eter) od kojih je svemir sastavljen. Elementi se ovdje mogu doživjeti u svom najčišćem obliku u kojem predstavljaju čistu svijest (zrak), čistu ljubav (voda), čistu energiju (vatra), čistu akciju (zemlja) i čistu komunikaciju (eter). Mistici su oduvijek govorili da je Bog stvorio manifestirani svemir kao kristaliziranu ljubav i zato nije neobično da pet elemenata, kao njegovo gradivno tkivo, ima izvor upravo u sferi povezanoj s ljubavlju. Zašto je ljubav toliko bitna? Zato jer je sreća u ljubavi. Ukoliko netko nije sretan, taj nije voljen, odnosno nije u stanju izraziti vlastitu ljubav. Zato čistu zemlju karakterizira upravo takva vrsta interakcije između bića koja je nastanjuju koja je utemeljena na principu ljubavi, izraženom kroz kvalitetne odnose i povezanosti.

Raj nakon smrti izgleda kao i raj na

Zemlji - raj je, dakle, moguć i na Zemlji.

Pored čiste prirode ispunjene sretnim bićima, ovu sferu možemo doživjeti i kao lijep grad, onakav o kakvom maštamo kada putujemo negdje, ali kada ga konačno posjetimo obično se pomalo razočaramo - realnost je redovito bljeđa od naših vizija. Većina zemaljskih gradova želi sebe prikazati rajskima - kao zabavna, uzbudljiva mjesta, nastanjena gostoljubivim ljudima, ispunjena zanimljivim sadržajima te nekom sebi svojstvenom romantikom. Takvi gradovi postoje, ali za sada samo na višem astralu, na prvoj rajskoj razini. Zemaljski gradovi uglavnom su samo svojom fasadom takvi, iako ih ima izvanredno lijepih i naizgled jako skladnih. Na žalost, nisam do sada vidio niti jedan zemaljski grad koji ne bi imao i svoju tamnu stranu - ponekad blago izraženu, a najčešće više nego vidljivu na prvi pogled. Rio de Janeiro reklamira se Copacabanom i Ipanemom kao „rajskim plažama" ispunjenim dobroćudnim kupačima i danonoćnom zabavom, a ne favelama na obroncima grada u kojima se živi prije kao u paklu, negoli u raju.

 Zlatni grad iz filma What Dreams May Come

(„Ja ću budan sanjati").

Ipak, čistu zemlju bilo bi lako ostvariti i ovdje - sve što je potrebno jest bezuvjetna ljubav među ljudima izražena neposredno, kroz toleranciju i prihvaćanje te entuzijastičku podršku. No, mi sve više nailazimo na inverziju ove razine i uništavamo prirodu i gradove, a odnose svodimo na opoziciju ljubavi - na međusobno režanje, prepucavanje, svađu, mržnju, gorčinu, nesklad i otuđenost. Prva razina pakla je, dakle, dijametralno suprotna rajskoj - ovdje nailazimo na bića u potrazi za čulnim užicima; hladna, otuđena i nemirna. Riječ je o razini koju jako dobro portretiraju filmovi Quentina Tarantina - imaju razine pakla i svojevrsni šarm („u raju je dosadno, u paklu je ekipa"), jednako kao i Tarantinovi filmovi, ali ne treba zaboraviti da je riječ o tematici koja uglavnom obrađuje živote kriminalaca. Kao i uostalom većina suvremene hollywoodske produkcije. A za živote kriminalaca mene stvarno nije briga. Jednom kad shvatimo odakle kriminal dolazi, a omogućuju ga države (vlade) koje se njime koriste kako bi zamaskirale vlastite prljave poslove, ali i kontrolu nad narodom, tada je besmisleno konzumirati scene iz života kriminalaca. Jadni ljudi - nisu dobili dovoljno ljubavi kad je trebalo i postali su kriminalci. I to je sve. Dajmo djeci ljubavi, prihvatimo ih takvu kakva jesu, posvetimo im pozornost i omogućimo da realiziraju svoje kreativne impulse i neće biti potrebe za kriminalom. Čovjek, naime, nije po prirodi zlo biće - netko ga uči biti takvim.

Ljubav se, dakle, u prvoj razini pakla prvo pretvara u hladnoću, cinizam, sarkazam ili prijezir, a zatim i u otvoreno izražavanje mržnje i nepodnošenje ljudske osjećajnosti. Ovdje će duše s grubošću reagirati na nečije izražavanje ljubavi, nastojeći je negirati kao princip. „Nema ljubavi", reći će bića koja nastanjuju ovu razinu pakla, ali i mnogi ljudi razočarani u ljubav. Nije istina - samo zato što se netko jednom ili više puta razočarao ne znači da ljubav ne postoji. Ona jest, sama po sebi i nije je moguće negirati. A ako želimo upravo to - negirati je, morat ćemo u takvo potiskivanje uložiti veliku količinu energije. Zato razine pakla nude razne oblike odvraćanja, distrakcije od činjenice da postoji ljubav. Ne, nema ljubavi, viče Satan i za uzvrat nudi „zabavu", „igru", nadmetanje, konflikte, prepucavanja, politiku, reality show, CSI i ostale nebuloze. Zanimljivo koliko je niži astral uspješan kad je o ljudima riječ - većina je upecana bez problema, ali misle da nisu, da su slobodno odabrali, odnosno da TV nudi odličnu „zabavu". Stvarno, ne znam što bih bez leševa po kojima ozbiljnog izraza lica prekapaju forenzičari-manekeni, stvarno ne znam kako bih se zabavljao bez ispraznog glupiranja netalentiranih mediokriteta na Big Brotheru, ne znam kako bih se zabavljao bez da mi „zvijezde" plešu... Moja je preporuka slijedeća - rađe se seksajte nego gledate TV. Puno je korisnije, zabavnije i kreativnije. A ako nemate s kim, imate prvi životni cilj na kojem trebate raditi.

© Tomislav Budak, travanj 2009.

http://www.tomislavbudak.com/index.php?option=com_content&task=view&id=117&Itemid=51

 

nastavlja se...