Američki psiholog, Norm Ephraim naveo je tri koraka koja moramo savladati kako bismo izgradili samopouzdanje i pronašli put do sreće. A upravo, kroz ta tri koraka bismo trebali se osloboditi djetinjeg ponašanja i naučiti se ponašati kao «prava odrasla osoba».
Prvi korak je podizanje svijesti o nama samima.
«Nevjerojatno je kako različito govorimo o sebi u različitim prilikama. Ako imamo dobar dan i naš mozak reflektira pozitivne misli. U suprotnim situacijama, kada doživimo neko razočarenje opterećuju nas crne misli i potištenost». U takvim situacijama potrebno je postati svjestan svojih misli i uzroka zbog kojeg su one takve. Ne prenositi jednu negativnu stvar na cijeli život i čitavu situaciju. Nije sve u životu loše, nego konkretan događaj. Naučite prepoznavati pojedine emocije i objekte na koje se one odnose. Ako vas je partner ostavio, to ne znači da nemate sreće i da vas nitko ne voli, nego da vas samo on ne voli. Možda ste s njim izgubili i zajedničke prijatelje, ali to ne znači da ljudi nisu dobri i da vas napuštaju u najtežem trenutku, nego da su vas njegovi prijatelji napustili i da je vrijeme da potražite nove, iskrenije.
Drugi korak je razumijevanje drugih
Da, da biste bili istinski sretni morate naučiti suosjećati s drugim ljudima i morate naučiti razumijevati tuđe stanje. Tako ćete naučiti da niste vi krivi za tuđe pogreške. Prisjetite se djetinjstva, ako vam je mama bila neraspoložena prvo ste je pitali jesam li ja kriv. Bilo je to zbog toga što su vas roditelji naučili da ste vi njihov centar svijeta. Takav osjećaj često se nastavlja i u kasnijim godinama. Tako ćete često ako na poslu loše ide pomisliti kako ste baš vi krivi. Propane li neki projekt, vjerojatno ćete sebe optuživati da se niste dovoljno trudili, isto je i s međuljudskim odnosima. Trebali biste naučiti da niste vi centar svijeta i da se ne vrti sve oko vas. Možete pridonijeti nekoj situaciji, ali uglavnom je svaka osoba svijet sam za sebe. Kad naučite da to što je vaš partner ljut nema puno veze s vama i s onim što ste rekli, nego s njegovim stanjem duha i načinom na koji je on percipirao vaše riječi, oslobodit ćete se nepotrebnog tereta.
Treći korak je aktivnost
Često se osjećamo pasivnima i bespomoćnima. U glavi nam se često vrte rečenice poput «nikad neću biti dovoljno dobar za to..», «ne mogu», «ne znam» i slične. Morate s tim prestati. To znači da morate takve misli zamijeniti afirmativnim poput «mogao bih to, ako bih prije toga napravio to i to», «da bih to uspio, moram pokušati s…», «ako bih pročitao o toj temi knjigu, vjerojatno bih pronašao načina». Istina mnogo je lakše odgovoriti s jednostavno ne znam, nego se potruditi i saznati.