Štovanje svetog Jurja
Sveti Juraj jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Kako je bio iz plemićke obitelji, morao je postati vojnik. No, rano je postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob s vojskom. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin.

Prema legendi, čudesno ozdravljenje nakon mučenja koje je naredio car Dioklecijan i urušavanje hrama u kojem su se prinosile žrtve kada je u njega stupio Juraj, zastrašili su cara, pa je naredio da se Jurju odrubi glava, što se dogodilo 23. travnja 290. godine u Lidiji (Palestina). Stoga je taj datum Jurjeve smrti u Crkvi upisan kao spomendan koji se i danas obilježava.

Već u četvrtom stoljeću neke crkve u Siriji posvećene su njemu, a u Carigradu, svecu u čast, crkvu je podigao sam car Konstantin. Njegova popularnost u zapadnoj Europi počinje u 13. stoljeću za vrijeme križarskih ratova u kojima su vojske imale svoga sveca zaštitnika. Među njima je i sveti Juraj, svetac - ratnik, ideal srednjovjekovnih vitezova, simbol nepobjedivosti i ustrajnosti u kršćanskoj vjeri.

Sveti Juraj u ikonografiji
Na likovnim prikazima sveti Juraj najčešće se može vidjeti sa zmajem. U počecima kršćanstva zmaj je simbol zla, što se u prenesenom značenju odnosilo na poganstvo. Prema legendi sveti se Juraj na plaži borio sa zmajem, poput Perzeja u antičkoj mitologiji, izvan gradskih zidina kako bi spasio kraljevu kćer koju je trebalo žrtvovati. Sveti Juraj prikazuje se u odori rimskog vojnika (u srednjem vijeku viteškom oklopu) na bijelom konju (simbol čistoće) kako zamahuje mačem. Već prije, koplje je bacio u neman.

Skulptura svetog Jurja koji ubija zmaja

Prvi spomenik Jurja iz bečke palače Montenuovo

Kod glavnog ulaza u park Maksimir nalazio se spomenik svetog Jurja koji je prikazan kao konjanik, rad kipara Antona Dominika Rittera von Fernkorna postavljen 1867. godine. To je bio kositreni odljev kipa koji je Fernkorn izradio 1853. godine za ukras zdenca u palači Montenuovo u Beču. Taj odljev načinjen je 1855. godine za svjetsku izložbu u Parizu, a nabavio ga je 1866. godine kardinal Juraj Haulik, rođen 20. travnja, koji je dobio ime po ovom svecu. Postolje je bilo izvedeno od moslavačkog granita prema nacrtu bečkog kipara Roberta Streschnacka, a u Zagrebu ga je postavio njegov poslovođa Fuchs, koji je radio i na postolju Jelačićeva spomenika.

Konjanički spomenik sv. Jurja u Maksimiru, foto: I. Standl iz 1867. godine

Spomenik je 1884. godine prenesen na Akademički trg (Strossmayerov trg), a 1908. godine, nađeno mu je mjesto na Sveučilišnom trgu (Trg maršala Tita). U parku skulptura Gliptoteke HAZU-a također se nalazi kositreni odljev.

Fernkornove skulpture očito su se u Zagrebu često selile. Tko zna, možda će se Juraj opet preseliti, borovi nestati ili će spomenik jednog od najstarijih svetaca i dalje ostati prikriven.