Priče o Medvednici  II

Sunčana Pešak,
apsolvent krajobrazne arhitekture

Narod je znao onako nenametljivo, a snažno izraziti svoje nevolje zbog svemoćnog gazde - feudalca, ili još preciznije rečeno zbog ˝špana˝ (nadglednika), kao neposrednog predstavnika tog gazde. On nije očito mogao voljeti ni vladara, suverena, koji je tome gazdi htio ne htio omogućavao da kmeta što jače tlači i izrabljuje. Zato je prema tom suverenu bio krajnje oprezan, nepovjerljiv. Taj svoj oprez, nepovjerljivost seljak, kmet oblačio je u ruho stihovne basne u kojoj, na primjer, ptica simbolizira njegove najbliže srodnike, a kraljeva kćerka suverenovu vlast nad kmetom i svima njegovima.

Išla je davojka
u goru zelenu
po vodu studenu,
u goru je zašla,
ranjenika našla,
ranjen glavu diže,
devojka pobiže.
˝Devojko ne beži,
već mi rane veži˝
Devojka je stala
fertun podrapala.
Fertun podrapala,
ranu povezala.
˝Ako ja ozdravim,
tebe ne ostavim!˝
Junak je ozdravil,
davojku ostavil.
U devojke vera
tvrđa od kamena,
a u momka vera
kak podrta zdela.

kazivač: Katica Vugec rođ. Popović,
r. 1920. u Pojatnom, Pušća Donja 

KRALJEV ZDENEC

U gori sv. Jakova izviru tri vrela, koja se zovu Bedzgov zdenec, što izvire ispod velikog Slemena; Kozji zdenec, što izvire ispod velikog Brestovca i Kraljev zdenec, što izvire ispod velikog Plazura. Ovaj posljednji zdenac, veli narod, nosi ime od kralja što je negda stanovao u Medvedgradu. Čestokrat običavao bi taj kralj ili prilikom svoje šetnje ili prilikom lova, kog je tu često na medvede, veprove te na jelene i srne držao, dolaziti i okrijepiti se studenom vodom. Od istoga kralja nosi i potok, što iz ovog vriela niz brdo teče, ime Kraljev potok, a selo doli u polju kuda mimo teče zove se Kraljevec.

Po našemu mnenju ima se pod spomenutiem kraljem razumijevati ili kralj Sigismund ili pako kralj Matijaš Korvin jer su oba neko vrieme stanovala u Medvedgradu i u Kalniku.

I. Kukuljević, Narodne pripovijesti o Medvedgradu, Arkiv za povjetsnicu jugoslavensku, Zagreb, Knj. 3., 1854., str. 131-132. = Stari i novi Zagreb, Sv. I., snopić 5., str. 158.

  

KRALJIČIN ZDENAC

Kraljičin zdenac ima svoje ime od sljedeće narodne priče: Jedne godine bila su usahnula uslijed velike suše sva vrela i zdenci okolice, osim dubokog zdenca u Medvedgradu, kojim je tad gospodarila Crna Kraljica. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj Kraljici u gradini i zamoli od nje vode, koju im ova uskrati. Narod sav zdvojan proklinje gradinu te se baci na milost i nemilost u šumu, koja je tada bila puna medvjeda i drugih divljih zvijeri. Kad je narod došao do ovog mjesta, spazi to vrelo, koje prije nije postojalo, dok u isto vrijeme zdenac u Medvedgradu presahnu.

N. Bonifačić Rožin, Bijeli Zagreb grad, rukopisna zbirka.

MLIEČNICA

Nedaleko od Medvedgrada prema sjeveru, kraj druma koji vodi k sv. Jakovu, nalazi se studeno vrielo s bistrom tekućom vodom, kod koje stajaše negda, kako narod pripovijeda, marof i mliečnica Crne Kraljice, a pokraj vriela njezino kupalište. Često bi došla ona ovamo ili sama ili u pratnji svojieh gospodjah, te bi tu pod vedrim nebom i pod zeleniem granjem užinala, ili pako u bistroj vodi, a kadikad i u samom čistom mlieku prokupala se, te tako svoje nježno tielo u viečnoj ljepoti i zdravju uzdržavala.

I. Kukuljević, Narodne pripovijesti o Medvedgradu, Arkiv za povjetsnicu jugoslavensku, Zagreb, Knj. 3., 1854., str. 131. = Stari i novi Zagreb, Sv. I., snopić 5., str. 158.

VELIKI I MALI ZIDANI RIBNJAK

Izpod brda velikog i malog Plazura stoje dve močvare za koje kaže narod da su u staro doba bili zidani ribnjaci, od kojieh se još i danas nalaze zidine, a u njima nalazile bi se bistranke, koje se i sada još nalaze, ali mnogo manje, budući da voda nije ni tako velika ni tako bistra kao što negda biaše. Pri malom ribnjaku, ispod malog Plazura, biaše negda i Sebastianov vrt, kojeg je Crna kraljica načiniti dala. Nedaleko od vrta na drumu stoji siva skalina s gnjezdom divljih mačakah, a ispod druma biaše ovče plandište, gdje su u staro doba plandovale medvedgradske ovce.

I. Kukuljević, Narodne pripovijesti o Medvednici, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, Zagreb, knj. 3., 1854.,str 132. = Stari i novi Zagreb, Sv. 1., snopić 5., str 159.

Nema sigurnih podataka, ali možemo naslućivati, piše B. Gušić u svojoj knjizi Medvednica, da je malena gotska kapelica sv. Jakob sagrađena poslije rušenja Medvedgrada na vrhu Velikog Plazura, koji je od tada poznat pod imenom Sv. Jakoba. S proplanka je prekrasan pogled na Mali Plazur s Medvedgradom, na Zagreb i na Savsku ravnicu. A Mali Plazur je brdo na čijem je vrhu sredinom 13. stoljeća sazidan Medvedgrad.

MEDVEDGRADSKI TOP

Prilikom jedne s Turci bitke pripetilo se je, kad su naime Turci, preobladavši naše, doparli čak do Save i tamoka se naselili, najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao, dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. Kod stola kad su svi veseli bili, nut što se dogodi! Baša donešenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio, nije prepoznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. Nadut ovom vještinom, baša uzdigne se, daržeći u rukuh kopuna, rekne:

- Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim, za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati!

Tek što zadnju riječ poče izgovarati, nut zaruži nekaki gromoviti glas, pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna, kog svega na drobne komadiće razmarvi. To Turci videći i za zlu kob uvažavajući, dadu se kud koji u bijeg, a za njim onda svikolici karstjani pohite koji vilami, koji sjekirom koji baltom. I tako domovinu od Turske okrutnosti izbaviše.

Narodne pripovijetke, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 26. Priredila M. Bošković-Stulli, Zagreb 1963., tekst 168.

Tekst je iz ostavštine Stanka Vraza, rukopis Odbora za narodni život i običaje HAZU u Zagrebu, br. MH 190 (Narodne harvatske pripovijetke - članak je sastavljen kao pismo Vrazu, god. 1842., potpis: Ljudemil).

Ta je priča vrlo slična, čak su neke formulacije podudarne, s Kukuljevićevom pričom istoga naslova (Medvedgradski top), koja je objavljena u već navedenome radu na str. 132 (= Stari i novi Zagreb, Sv. I., snopić 5., str. 159-160);

Ostale varijante: Čitanka za treći razred nižih pučkih škola, Zagreb 1913. Rkp. IEF 915 tekst 1; Narodna umjetnost 13, tekst 15

Šenoina pripovijest Turopoljski top sadrži odjek usmenih kazivanja o turskom haranju po Turopolju. U usmenim su pripovijetkama često kontaminirani motivi o Turopoljskom (odnosno medvedgradskom, pa čak i gričkom topu) i o Crnoj Kraljici s Medvedgrada.