Prah ili duh
Postoji li život poslije smrti?
Robert Lanza, profesor Medicinskog fakulteta Wake Forest u Sjevernoj Karolini tvrdi da se odgovor na to pitanje koje zaokuplja filozofe, znanstvenike i vjernike krije u kvantnoj fizici, a posebice u poznatoj teoriji biocentrizma i činjenici da se elektroni ponašaju i kao materija i kao valovi.
Prema njegovim riječima, dokaz o tome da život nakon smrti zaista postoji sadržan je u ideji da je predstava o smrti samo djelić naše svijesti.
Iako se nama čini da smrću nestaje i tijelo i svijest, odnosno da se pretvaramo u prah, na svojoj službenoj stranici Lanza objašnjava da predodžba o smrti kakvu poznajemo ne može postojati u 'realnom smislu'.
Smatra da smo tijekom vremena naučeni prihvatiti ideju o umiranju, ali ona postoji samo u našim umovima.
'Svijet postoji samo zbog svijesti pojedinca o njemu.
Život i biologija su od ključnog značaja za stvarnost, koja zauzvrat stvara svijet.
Svijet, međutim, ne stvara život.
To vrijedi za vrijeme i prostor, koji su samo oruđe uma', nagađa ovaj znanstvenik.
Da bi potvrdio svoju hipotezu, ukazuje da način na koji opažamo česticu može utjecati na njeno ponašanje.
Za tu svrhu Lanza se poslužio poznatim eksperimentom s duplim prorezom.
Naime, kad fizičari promatraju česticu koja prolazi kroz barijeru s dva otvora, ona se ponaša kao projektil koji uvijek prolazi kroz jedan prorez.
S druge strane, kad je ne promatraju, ona se kreće kroz proreze poput vala.
Znanstvenici tvrde da ovaj eksperiment dokazuje da se čestice mogu ponašati kao dva odvojena entiteta, dovodeći u pitanje odavno definirane teorije o vremenu i opažanju.
Profesor Lanza tvrdi da se ovo može jednostavnije objasniti pomoću boja: 'Mi nebo možda doživljavamo kao plavo, ali kad bi ćelije našeg mozga bile izmijenjene tako da nam nebo izgleda zeleno, postavlja se pitanje je li nebo zaista bilo plavo ili smo ga mi samo tako doživljavali', pojasnio je. Osim navedenog, tvrdi i da kad umremo naš život postaje višegodišnja biljka koja ponovno počinje cvjetati.
'Život je avantura koja nadilazi granice našeg shvaćanja i razmišljanja', zaključuje.
K.H./The Independent