Izvor: Wikipedija

 

Jelačićev trg 1880. godine

Zagrebačka katedrala krajem 19. stoljeća

 

Zagreb je glavni i najveći grad u Hrvatskoj. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine gradsko naselje ima 779.145 stanovnika, dok cijelo urbano i gravitirajuće područje broj oko 1,1 milijun. Dan Grada Zagreba obilježava se 31. svibnja, dan na koji se slavi blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice Grada Zagreba. Od 1993. do 2000. Dan grada slavio se 16. studenog.

Iako je na užem zagrebačkom području bilo i prije ljudskih naseobina, pismeni dokazi o postanku Zagreba povijesno su vezani za osnivanje biskupije na Kaptolu 1094. godine. Drugi važni događaj u gradskoj povjesti zbio se 1242., kada kralj Bela IV. izdao Zlatnu bulu kojom su građanskom Gradecu priznate znatne povlastice, a naselje postaje slobodnim kraljevskim gradom.

Godine 1850. dotadašnja naselja Gradec i Kaptol ujedinjeni su zajedno s okolnim, njima podvrgnutim naseljima u jedinstveno naselje, čime su stvoreni uvjeti za razvoj modernoga srednjoeuropskog grada. Grad započinje svoje širenje na lijevo obali rijeke Save 1960-ih godina počinje razvoj Zagreba i na desnoj obali rijeke Save.

Donošenjem Ustavne odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske 1991. godine, Zagreb postaje glavnim gradom neovisne Hrvatske, a time započinje suvremeno razdoblje gradske povijesti.

Prapovijesno doba

Ljudske naseobine na širem zagrebačkom području pojavljuju se davno, u prapovijesno doba. Među najstarijim nalazištima ističe se spilja Veternica na jugozapadnim obroncima Medvednice, a nalazi potječu iz starijeg kamenog doba.

1300. - 750. prije Krista

Postoje tragovi života čovjeka u nizinskim krajevima oko rijeke Save; nađeno je brončano oruđe i grobovi tzv. kulture polja sa žarama nazvane prema spaljivanju pokojnika i pohranjivanju pepela u zemljanim žarama.

Rimsko razdoblje

Na području današnjeg Zagreba živio je starosjedilački rod Andautonijaca. Iskapanjima su otkriveni bedemi, ostaci kanalizacije, nekropole, tragovi luke i mnogi sitni materijali. Jezgra stare Andautonije bila je na mjestu današnjeg sela Šćitarjeva, na desnoj obali Save, 7 km sjeveroistočno od Velike Gorice. Andautonijci iščezavaju tijekom razdoblja od 4. do 7. stoljeća za vrijeme velikih seoba naroda, a pripadnike ostataka plemena pridošli Hrvati u 7. stoljeću nazvali su Vlasima, a njihovo selo Vlaška ili Laska ves.

Rani srednji vijek

U predjelu Kruga (Trnje) nađeno je iz tog razdoblja nekoliko grobova sa zemljanim posudama te željeznim oruđem i oružjem iz 8. stoljeća. Otkriće starohrvatskog nakita u grobovima na Kaptolu pokazuje da je tu u 10. i 11. stoljeću postojalo naselje. Manji pojedinačni nalazi (ranobizantski novac iz 6. stoljeća) na Griču pridonose vjerovanju da je i u tom dijelu današnjeg Gornjega grada postojalo naselje.

1094.	Ugarski kralj Ladislav osnovao je istočno od potoka Medveščaka Zagrebačku biskupiju. Uz biskupiju je otprije postojalo naselje obrtnika i trgovaca - Vlaška ves.
1134.	Izdana je pismena povelja u kojoj se spominju utemeljitelj biskupije kralj Ladislav, prvi zagrebački biskup Duh i ostalo svećenstvo. To je prvi pismeni trag o Zagrebačkoj biskupiji. U biskupskom naselju nalazilo se i sjedište kraljevske županije.
1217.	Dovršena je i posvećena stolna crkva, koja je teško stradala pri provali Tatara 1242. godine. Tatarske su horde prošle kroz krajeve ugarsko-hrvatske države. Preživjelo stanovništvo Zagreba potražilo je spas u šumama Medvednice. Nakon odlaska Tatara dio stanovništva se vraća na viši brijeg koji je od susjednog biskupskog naselja bio odijeljen potokom Medveščakom. Kralj Bela IV., koji se i sam povlačio pred Tatarima, dodijelio je novom naselju i njegovim žiteljima povelju - Zlatnu bulu s priznatim znatnim samoupravnim povlasticama u unutrašnjem uređenju, sudstvu i gospodarskom životu. Gradec postaje slobodan kraljevski grad izuzet od banske i županske vlasti i izravno podvrgnut kralju, a građani su preuzeli obvezu da će gradečko naselje utvrditi zidinama. Procjenjuje se da je tada Zagreb imao približno 1000 stanovnika.
1254.	Dovršena je gradnja utvrde Medvedgrada koju je dao podignuti biskup Filip na obroncima Medvednice i u koju su bile pohranjene crkvene dragocjenosti. Svojim kasnijim opsegom Medvedgrad je bio jedan od najvećih burgova u Hrvatskoj. Nakon potresa 1590. godine. bio je napušten, a već 1642. godine spominje se kao ruševina.
1257.	Dovršeno je utvrđivanje gradečkog naselja koje se tada prvi put spominje u pisanim izvorima kao "utvrda Gradec". Grad je imao četvora vrata, od kojih su najstarija, Kamenita vrata, očuvana do danas.
1273.	Održan je prvi feudalno-staleški "sabor cijele kraljevine Slavonije"; tek od 1558. hrvatske zemlje imat će zajednički sabor.
1284.	Prvi spomen Banske palače na Kaptolu - prva u povijesnoj dokumentaciji poznata banska rezidencija u Zagrebu. Međutim, već tada ban boravi pretežito u susjednom Gradecu koji je kao utvrđeno mjesto bio sigurniji.

Druga polovica 13. stoljeća

Na Kaptolu se naseljavaju franjevci koji podižu samostan sa crkvom. Uz potok Bliznec i oko Remetinca preko Save pavlini (pripadnici katoličkog monaškog reda) dobivaju zemlju, a svoje obitavalište podižu u Remetama.

14. stoljeće

1355.	Spominje se prva ljekarna u Zagrebu.
1368.	Proveden je prvi poznati popis kuća i stanovnika u Zagrebu. Popisano je približno 300 kuća i 2 810 žitelja, a spominju se, među ostalima, 21 postolar, šest kovača, po četiri zlatara i lončara, tri mesara i dva sedlara.

15. stoljeće

1466.	Kralj Matijaš Korvin potvrdio je poveljom status ceha postolara. Do kraja 15. stoljeća i ostali obrtnici Gradeca bili su udruženi u svoje cehove.
1466.	Zbog opasnosti od Turaka kralj Matijaš Korvin odobrio je utvrđivanje Kaptola.