Zađoh,jednog divnog, jesenskog jutra,
u šumu beskrajnu,
da miris meke magle osjetim
i na život prošli
kao san odživljen se podsjetim, jer,
magla je kao smiraj u zipci života,
u njoj se nađeš, kad želiš da nestaneš
da se sakriješ od svih,
pa sam svoj put nađeš
kad poželiš,
sunce da zagrliš..
Ali, ne pronađoh maglu
u šumi dubokoj,
jer,lopov sitni i potrčko svijeta,
ukrade svu maglu planeta,
da bi je sav pun sebe,
drugima prodavao,
srca im u kukuljicu tame zavijao,
pa im malo po malo,sok života sisao..
Da li je to pauk ogroman
ili vampir mutiran,
pa je pola jedno, pola drugo,
ne znam, samo pretpostavljam
ali znam kako se u prodavača
to čudovište pretvorilo
i nevine duše k sebi privuklo..
Na sreću,tajnu prodavača magle znam
i taktiku uništenja pripremam, no,
uništiti prodavača neću,
ima tu ludu sreću,
da samo maglu natrag, kao dio šume želim
a drugi će sami, kad suncem u sebi
maglu obasjam
vidjeti čudno,nestvarno neljudsko biće
sami ga rastopiti
i smjestiti u slova
sasvim nove priče...