Iako su pisanice još pretkršćanski običaj, danas su one postale simbolom Uskrsa. Simboliziraju proljetno buđenje prirode i novog života. One se tradicionalno daju na dar. U prošlosti su mladići djevojkama, ali i obrnuto darivali pisanice kao znak ljubavi ili privrženosti. Također, one su korištene kao simbol izmirenja. Tako su osobe darivajući jedne drugima pisanicu prešutno tražile oproštenje ili ga davale. Zanimljivo je da se u starom Zagrebu do 14 st. tucanje jaja uzimalo kao prijelomna točka u godini, pa su se nekim zapisima može pronaći kako se neki događaj opisuje «To se zbilo poslije tucanja jaja.» Uz pisanice se vežu mnogi mitovi i priče iz prošlosti. Najskuplja pisanica bila je ona ruskog cara Aleksandra II. Na poklon je dobio jaje od masivnog zlata veliko 30 cm, na kojem je bilo urezano sedam postaja Puta križa. Sve je još bilo ukrašeno rubinom i dijamantima. Također, poznata su i Fabergeova jaja – umjetnine u kojima su uživali članovi vladarskih ruskih obitelji. Carl Faberge zlatar ruskog cara Aleksandra III i Nikolaja izradio je 57 vrlo vrijednih pisanica kojim su darivani članovi obitelji.