Praktična primjena ideje ljubavi je zahvalnost.

Samo onaj, tko raspolaže dovoljno velikom dozom ljubavi, može biti zahvalan.

Ako kod nekog postoji manjak ljubavi, taj ne može biti zahvalan.

Zahvalnost je dakle izražaj ljubavi.

Čujmo što Joachim-Ernst Berendt u svojoj knjizi “Nada Brahma, svijet je ton” ima reći na temu zahvalnosti i muzike:

“Zbog toga je sva muzika – ponajprije – izražaj zahvalnosti Bogu. Ta misao prožima muzičke priredbe skoro svih naroda Zemlje.”

Muzika kao izražaj zahvalnosti, a time i ljubavi.

Očito su skoro svi narodi intuitivno znali nešto o kozmičkom značenju ljubavi.

Manjak zahvalnosti je manjak poštovanja prema životu.

Kako se možete nadati, da će vas život nagraditi, ako život ne poštujete, ako se ne zahvaljujete za njega?

I ovdje djeluje zakon akcije i reakcije.

Meni je jako stalo da uvijek iznova ukazujem na ekonomsku dimenziju ljubavi, a time i zahvalnosti.

Za ovo postoji jedan skoro nevjerojatan primjer. Radi se o ekipi prodavača.

Ti prodavači, trgovački predstavnici, moraju u prosjeku uspostaviti 40 kontakata dnevno.

Rezultat tih 40 kontakata su prosječno 4 demonstracije (radi se o usisivačima za prašinu).

Te četiri demonstracije rezultiraju u prosjeku prodajom jednog aparata.

No među prodavačima je bio jedan koji je postizao sasvim drugačije rezultate.

On je dnevno uspostavljao samo 12 kontakata.

To je dovodilo do prosječno 6 demonstracija.

Prilikom kojih je prodavač prodao u prosjeku po tri aparata.

Dakle: s jednom trećinom uloženog truda, ovaj je prodavač prodavao tri puta više od prosječnog zastupnika!

Kako su svi radili na bazi provizije, to je značilo: taj je čovjek zarađivao tri puta više od prosjeka drugih zastupnika.

Kako je to uspijevao?

Tko poznaje OTLA-princip, taj naravno zna, da ovo mora imati neke veze s ljubavlju.

Konkretno, radilo se o sljedećem: prosječni se prodavač ljutio, kada je na nekim vratima bio odbijen.

Kao što smo vidjeli, ljutnja je gubitak energije i inteligencije. Rezultat je odgovarajući.

Prosječni prodavač mora uspostaviti mnogo kontakata, da bi uspio sklopiti samo jedan ugovor.

Ovdje spomenuti prodavač C. D. je radio sasvim drugačije: on se zahvaljivao (u sebi) i za one kontakte, koji nisu urodili demonstracijom.

On je volio sve, zahvaljivao je za sve!

Zahvaliti za novo sklopljeni ugovor, nije nikakva umjetnost.

To radi prosječni prodavač.

Onaj neobični prodavač, zahvaljivao je i za prividne “neuspjehe”.

Tu je velika razlika.

Nije se radilo o određenom stručnom znanju ili o posebnoj prodavačkoj tehnici, koja bi dovela do takvog rezultata, ne, tu se radilo o sasvim određenom unutrašnjem stavu.

Radilo se o ljubavi i zahvalnosti prema životu.

Tko voli život, tko se zahvaljuje, toga će život odgovarajuće nagraditi.

Ovo nije ništa drugo nego primjena univerzalnog zakona akcije i reakcije.

Uopće je u izražavanju zahvalnosti prema životu, sadržan cijeli OTLA-princip.

Zakon akcije i reakcije se brine o tome, da se i zahvalnost vraća.

Zahvalnost je jedan oblik otpuštanja te omogućava životu da teče, da se mijenja.

Njemu je to potrebno, kako bi postigao svoje ciljeve.

Zahvalnost je izražaj univerzalne ljubavi, najjednostavnijeg i najdjelotvornijeg ponašanja, koje u svemiru postoji.

Je li možda i Voltaire prije više od 200 godina slutio, što se krije u zahvalnosti?

U njegovom epohalnom djelu “Candid ili Najbolji svijet”, Voltaire je napisao neke misli na temu zahvalnosti, koje su po svojoj kratkoći i značaju vjerojatno nenadmašive.

Candid posjećuje zemlju Eldorado i pita jednog starca, da li zemlja ima i neku religiju.

“Kako možete uopće sumnjati u to”, reče ovaj, “smatrate li nas nezahvalnima?”

Candid dalje skromno pita, kakvu to religiju imaju u Eldoradu.

Starac pocrveni i objasni: “Mogu li postojati dvije religije?

Mi imamo, vjerujem, religiju cijeloga svijeta; mi hvalimo Boga od jutra do večeri.”

Dalje želi Candid znati, da li u Eldoradu štuju samo jednog Boga.

“Svakako”, reče starac, “jer ne postoje ni dva, ni tri, niti četiri.

Moram priznati, da ljudi iz vašeg svijeta postavljaju jako čudna pitanja.”

Candid nastavi starca zasipati pitanjima.

On želi saznati, na koji način se u Eldoradu Boga moli za nešto.

“Mi od Njega ništa ne molimo”, reče dobar i dostojanstven starac, “nije potrebno da Ga za išta molimo; On nam je dao sve što nam je potrebno, mi Mu zahvaljujemo bez prestanka.”

Znatiželjni Candid poželi vidjeti svećenike; pita, gdje ih može naći. Starac se nasmiješi.

“Dragi prijatelju”, reče on, “svi smo mi svećenici; kralj i svi glavari porodica pjevaju svakoga jutra svečane himne zahvalnice, a pet ili šest tisuća muzičara ih prate.”

            Zapanjujuće, zar ne?

Još bi trebalo dodati, da je bogatstvo Eldorada koje je Voltaire opisao, bilo nezamislivo veliko; čaše su bile od dijamanata, a šljunak ono što mi nazivamo zlatom i dragim kamenjem.

Ne podsjeća li ovo na najbogatijeg vladara svih vremena, kralja Salomona?

I njegova su bogatstva bila neopisivo velika.

A kako je kralj Salomon bio nazivan? “Mudrac” i “Kralj ljubavi”.

Ovdje želim ponoviti, kako ne bi došlo do nikakvih nesporazuma: ljubav i zahvalnost nemaju ništa zajedničkoga sa slabošću i siromaštvom – sasvim suprotno.

Ljubav je usko povezana s moći i blagostanjem.

To je i sasvim logično: ako je ljubav najjača snaga u svemiru, bilo bi apsurdno, kada bi ljubav imala ikakve veze sa siromaštvom i slabošću.

U svemiru ne vlada siromaštvo, u svemiru vlada obilje, jer je ljubav praizvor svega – a ljubav nema granica.

Samo je čovjek, sa svojim ograničenim i ograničavajućim načinom mišljenja stvorio oskudicu i siromaštvo.

Prema tome, i siromaštvo je znak nedostatka ljubavi.

Pogledajte oko sebe:

Siromaštvo, glad, sida, droga, nezaposlenost, oružani sukobi, agresije itd., itd. – a sve su to posljedice nedostatka ljubavi, nedostatka zahvalnosti.

Iz toga slijedi, da ovi problemi neće nikada biti riješeni, ako nismo spremni pozabaviti se temom koja je ljubav.

Ako se u prijedlozima za rješavanje problema zaobiđe ljubav, tada se radi tek o površinskim alibi vježbama, koje će možda kratkoročno donijeti neke rezultate, ali gledano na srednje i duže pruge, to će probleme samo još povećati.

Tamo gdje postoji manjak ljubavi, problemi postaju veći; ne treba biti vidovit, da bi se to uvidjelo.

Vrlo mi je stalo do toga, da vas upozorim na sljedeće: činjenice koje su ovdje iznesene, nemaju nikakve veze s vjerom.

To su činjenice, koje svaki čovjek u svom životu može isprobati.

Bez obzira kako veliki bili vaši problemi, ako vam uspije da odmah (zašto čekati do sutra?) počnete zahvaljivati za sve što vam se događa, tada će se vaš život promijeniti brže nego što ste to ikada smatrali mogućim.

Poznati su slučajevi, u kojima su se dogodile najnevjerojatnije (za neupućenog!) stvari u roku od samo tjedan dana.

(Čak i kada bi trajalo tri godine: što su tri godine u životu jednog čovjeka?).

nastavlja se ...