Racionalnost

 

Za znanstvenost i managment su racio (intelekt) i analiza od centralnog značenja.

U međuvremenu se, međutim, otkrilo, da to možda ipak nije put koji vodi do dubljih spoznaja i do optimalnih rješenja problema.

Biti ću kratak jer na ovu temu postoji već dovoljno saznanja.

Za nas je važna spoznaja, da mi naše mogućnosti izuzetno ograničavamo, ako se oslanjamo samo na racionalnost i na analizu.

Intelekt nema nikakve informacije o budućnosti, njemu uvijek stoje na raspolaganju tek malobrojne informacije, na koje se može osloniti prilikom donošenja odluka.

S tog gledišta nije shvatljivo, zbog čega je intelektu u prošlosti pridavano tako veliko značenje.

Vjerojatnost donošenja pogrešnih odluka jako je velika kod onoga, tko se oslanja samo na svoj intelekt i obratno, šanse da se postignu veliki uspjesi vrlo su male, ako se netko služi samo svojim intelektom.

Niti jedan od svjetski natprosječno uspješnih produkata nije nastao na temelju racionalne analize potreba kupaca.

Jedan od možda najupečatljivijih primjera za ovo: pedesetih godina je Ford proveo vjerojatno najopsežniju studiju tržišta, koja je ikada poduzeta.

Cilj ove studije je bio da se iznađe najoptimalniji dizajn za jedan nov auto, “Edse!”.

Ovaj ogroman napor završio je najvećim neuspjehom u povijesti gradnje automobila, a poduzeće Ford je to koštalo više stotina milijuna dolara.

Auto je očito bio toliko racionalan, toliko prosječan, da ga nitko nije htio kupiti.

Obratno, Ray Kroc je usprkos svim racionalnim protuargumentima svojih pravnika godine 1960. kupio ime McDonald.

On je u svojoj nutrini osjećao, da će to biti sigurna stvar.

Ostatak je povijest.

Svakome je poznata priča o uspjehu McDonalda.

Ovako nešto nije moguće racionalno planirati.

Pravi natprosječni uspjesi se izrazito rijetko temelje na čisto racionalnim razmišljanjima.

Racionalnost traži znanje u izvanjskom svijetu.

Taj način potrage je vrlo ograničen.

Istinsko znanje dolazi iznutra.

Što više netko ističe svoju racionalnost, tim manje vjeruje samome sebi, odnosno svome znanju koje dolazi iznutra.

U poglavlju 2.5 ukazao sam na potragu u izvanjskom svijetu.

Racionalnost je jedno od takvih traženja u izvanjskom.

Tko se oslanja isključivo na racionalnost, na kraju je uvijek nesiguran.

Znanstvenost pruža najbolji dokaz, da spoznaje dobivene pomoću racionalnog razmišljanja vrlo brzo mogu zastariti.

Nasuprot tome, primjerice, spoznaje Isusa, Buddhe, Laotsea itd. nikada nisu zastarile.

Te spoznaje nisu dobivene uz pomoć racionalnog načina razmišljanja.

Čudovišne stvari mogu se čuti i od strane same znanstvenosti.

Francuski biolog Joel de Rosnay dokumentira u svojoj knjizi “Makroskop”, da postupci kojima se istraživači služe prilikom uobičajenog znanstvenog istraživanja nisu prikladni u svrhu obuhvaćanja istine, već da oni, sasvim suprotno, istinu izobličuju.

U takve postupke spada i racionalna analiza.

On ukazuje na to, da je analitičko mišljenje za znanstvenost važnije od uspoređujućeg, što vodi do toga, da se znanstvenost ograđuje.

Ona naginje skučenosti i krutosti.

Za nas to znači sljedeće: racionalnost i analiza ograničavaju čovjekov potencijal, ograničavaju vaš potencijal.

Tijekom ove knjige postati će vidljivo, da za mene uspoređujuće mišljenje, mišljenje u analogijama, stoji u prvome planu.

Neuspjeh znanstvenoga rada na bazi racionalnosti posebno je uočljiv u medicini.

Jedva da postoji jedno jedino značajnije medicinsko otkriće u posljednjih stopedeset godina, koje službeni univerzitetski profesori nisu smjesta osudili kao neznanstveno.

Tako je primjerice pronalazač Properdina koji je toliko važan za ljudski imunološki sustav, 1954. godine počinio samoubojstvo, nakon što su ga njegovi kolege godinama ismijavali.

Svega nekoliko mjeseci nakon njegove smrti, službena je medicina počela uvažavati njegova otkrića.

Medicina očito predstavlja jedno od najžalosnijih poglavlja, što se tiče brutalnog osuđivanja neistomišljenika.

I sve to u ime racionalnosti!

U stvari se naravno ne radi niti o ljudskosti niti o saznanju; radi se o moći.

Zdrav ljudski razum, trebao bi nam pokazati u najmanju ruku sljedeće: današnji eksperti (liječnici, psiholozi, biolozi itd.) smiju se ekspertima iz godine 1500.

A isto će se tako eksperti iz godine 2500. smijati današnjim ekspertima.

Budite dakle oprezni u osuđivanju stavova, koji ne odgovaraju službenoj znanosti.

Galileo Galilej je također bio osuđen od strane tadašnje znanosti.

Danas zna svako dijete: Zemlja se okreće oko Sunca.

Ovi bi primjeri trebali biti dovoljni da pokažu, kako uskogrudnost koja se temelji na racionalnosti, koči čovjekov razvoj.

Racio traži u izvanjskom svijetu, ali istinsko znanje, istinski razvoj, dolaze iznutra.

 

nastavlja se...