Kada govorim o svijesti, tada mislim na sve ono, čega smo svjesni.          

Primjer: svjesni smo, da starimo; svjesni smo, da je u svijetu prisutno mnogo agresije; svjesni smo, da je opasno voziti auto; itd., itd.

Svi navedeni primjeri potječu iz takozvane socijalne svijesti.

Ova socijalna svijest je puna straha, sumnji, nepovjerenja, kritike, borbe, mržnje, misli o bolesti, nesrećama, starosti, smrti itd.

Ja ovo nazivam socijalnom sviješću.

Govori se i o ograničenim ljudima; to su ljudi s ograničenom sviješću; ljudi, dakle, koji vide tek jedan mali dio svojih životnih mogućnosti.

Jedno bi trebalo biti jasno: što je šira naša svijest, tim nam lakše polazi za rukom da rješavamo naše probleme, zato što imamo širi pregled.

Više svijesti, konačno, ne znači ništa drugo do više inteligencije.

A to je jedna od dvije osobine, koje sačinjavaju naš potencijal.

Prema tome, naš bi cilj trebao biti, da našu svijest proširimo što je više moguće.

Maksimum proširenja svijesti, kojeg sebi možemo zamisliti, nazivamo kozmičkom sviješću.

To znači: svjesni smo svemira.

Svemir za nas predstavlja sveukupnost svih stvari.

A kako je sve JEDNO, kao što smo vidjeli, kozmička svijest je svijest o Jednoti sveukupnog života.

Vjerojatno se više od toga ne može postići.

Sada se postavlja pitanje, kako ću proširiti svoju svijest?

Kako ću od ograničenog doći do mnogo obuhvatnijeg pogleda na život?

Odgovor je jednostavan.

On glasi: ljubav.

Ljubav vodi do proširenja svijesti; obratno, strah, mržnja itd. vode do sužavanja svijesti.

Ako sebi svijest jednog čovjeka predstavimo kao ljevak, tada je dolje uska socijalna svijest, a gore široka kozmička svijest.

Ljubav vuče prema gore, a strah prema dolje.

Ako želimo letjeti, ako se želimo izdići iznad naših briga i problema tada postoji samo jedno: više ljubavi.

Ja sam u poglavlju 3.1 spomenuo, da je planet Zemlja škola ljubavi.

To se slaže sa spoznajama Teilharda de Chardina i moderne atomske fizike.

Za Teilharda de Chardina, sve se razvija prema jednoj točki, koja je omega.

Tu točku omega moguće je poistovjetiti s kozmičkom sviješću.

I za atomskog fizičara J. E. Charona, sve se razvija prema više svijesti.

A više svijesti, opet, ne znači ništa drugo do više ljubavi.

Sve (čovjek, životinja, biljke) se razvija prema više ljubavi, više svijesti.

Ta stvar s ljubavlju ima dalekosežne posljedice.

Kao prvo, možemo poći od toga, da su sve mogućnosti, od najuže do kozmičke svijesti, sadržane u svakom čovjeku.

One samo čekaju da ih se prepozna i iznese na svjetlo dana.

Ljubav je put kojim se ove nezamislive mogućnosti osvještavaju.

Svuda tamo, gdje ne možemo prihvatiti ljude ili situacije, tamo blokiramo sebe na našem putu prema višoj svijesti.

U skladu s time, čovjek u svojem osobnom interesu ne može napraviti ništa boljeg, nego da voli sve, što mu se dogodi.

To je najbrži put njegovom razvoju.

Ja vam najtoplije preporučam, da ove riječi nikada više ne zaboravite.

(Ja ne shvaćam, kako “stručnjaci” u poduzećima mogu govoriti o razvoju ličnosti, bez da i jednom izgovore riječ ljubav).

 

 

Kao drugo, moramo poći od toga da se sve što je u našoj svijesti prisutno kao mogućnost, može manifestirati.

Ako ovu formulaciju obrnemo, vjerojatno ćemo još bolje naslutiti grandiozne posljedice ove izjave:

Sve što u našoj svijesti nije prisutno kao mogućnost, ne može se manifestirati.

Ovo trebate sebi zamisliti!

Dati ću vam neke primjere: kada u našoj svijesti ne bi postojala ideja o starenju, mi ne bi starili!

Ali u praksi je tako, da je ideja starenja u nama prisutna od malih nogu – i ona se zato i ostvaruje.

Daljnji primjer, kada u našoj svijesti ne bi bilo ideje o agresiji, o opasnosti u svijetu, mi nikada ne bi bili “žrtvom” bilo kakve agresije.

U trenutku, međutim, kada se u našoj svijesti pojavi makar i najmanja pomisao o agresiji, mi otvaramo vrata mogućnosti da budemo napadnuti.

Možete na ovo gledati i na ovaj način: kada bi u našoj svijesti bila prisutna isključivo ideja ljubavi, ništa “zla” nam se ne bi moglo dogoditi.

Uvijek nam se može dogoditi samo ono, što je u našoj svijesti prisutno kao mogućnost; nešto drugo nas nikada ne može snaći!

Pitam vas: kakav sadržaj ima vaša svijest?

Ako je u vašoj svijesti prisutna ideja o bolesti, nesreći, neuspjehu, recesiji itd., tada postoji i opasnost, da do tih stvari dođe.

Ako u vašoj svijesti ove ideje ne postoje, tada do tih stvari u vašem životu ne može doći.

Upečatljiv primjer o ovome potječe od jednog katoličkog svećenika, starog preko 70 godina.

Taj je čovjek živio u New Yorku i noću je prolazio gradskim četvrtima, u koje noću čak niti taksi šoferi nisu vozili.

Ali tom se čovjeku nikada ništa nije dogodilo.

Niti najmanja agresija.

Razlog je sasvim jasan i jednostavan.

U svijesti tog čovjeka nije bila prisutna niti najmanja ideja o agresiji ili opasnosti.

Njegova je svijest bila impregnirana idejom ljubavi.

Što bi mu se dakle moglo dogoditi?

Zar nismo rekli, da je ljubav najjača snaga na svijetu?

I zar nismo rekli i to, da slučaj ne postoji?

Nitko ne može biti slučajno napadnut.

Napadnut može biti samo onaj, u kojem postoji ideja napada ili agresije.

Kako nažalost svijest većine ljudi nije prožeta idejom ljubavi nego idejom agresije, logično je da se takve stvari mogu dogoditi. Mogu čak reći, da se one događaju s matematičkom izvjesnošću.

Znate li priču o kalifu Omaru?

Našao se netko, tko je Omaru, velikom kalifu Arabije, želio nanijeti zlo.

Iako je Omar bio kralj, on nije stanovao u svojim palačama već u prirodi.

To je bilo poznato čovjeku koji ga je namjeravao ubiti, te je mislio da će ta činjenica olakšati njegovu namjeru.

Kada se približio mjestu gdje je Omar sjedio, primjetio je nešto čudno.

Što je bliže prilazio, tim se više mijenjao njegov stav (svijest!).

A kada je ugledao Omara, njemu ispade bodež iz ruke i on reče: “Ja te ne mogu povrijediti.

Kaži mi, kakva je to snaga u tebi, koja me sprečava da napravim ono zbog čega sam došao?”

Kalif Omar odgovori: “Moja JEDNOTA s Bogom!”

Omar nije imao niti najmanje ideje odijeljenosti u svojoj svijesti.

On je u svojoj svijesti imao samo ljubav (JEDNOTU) zato je bilo nemoguće povrijediti ga.

Nitko ne može biti slučajno povrijeđen.

Ovo nije bilo kakva lijepa pričica; to je konkretna, svakidašnja realnost.

Ono čega nema u našoj svijesti, to se ne može dogoditi.

Uzmimo dvoje ljudi, koji razgovaraju o nekom gradu.

Prvi kaže (misli), da je to opasan grad.

Drugi kaže (misli), da je to lijep, siguran grad.

Oboje su u pravu!

Oboje će grad doživjeti na odgovarajuć način: kao opasnog prvi, kao sigurnog drugi.

Svijet je ono, što o njemu mislimo.

Ili kao što je Isus rekao: “Biti će vam prema vašoj vjeri”.

Riječ vjera možete mirno zamijeniti riječju svijest. Tada će ta izjava ovako glasiti:

Vama se događa ono, što imate u svojoj svijesti!

Imate li više ljubavi ili više straha, agresije, borbe, odbojnosti itd. u vašoj svijesti?

Možete poći od činjenice, da se ljudi sa sličnim sadržajem svijesti međusobno privlače.

Vi dakle ne susrećete sasvim slučajno bilo kakve ljude; vi susrećete onakve, koji misle slično kao vi.

Pogledajmo malo određene narode.

Postoje narodi, koji imaju svijest o siromaštvu; a postoje i narodi, koji imaju svijest o bogatstvu.

I u skladu s 2000 godina starom izjavom “vama će biti prema vašoj vjeri”, tim se narodima događa upravo ono što vjeruju.

Problem siromaštva neće nikada biti riješen, ako se jednostavno šalju samo namirnice (vidi izjavu Buddhe).

Problem siromaštva (kao uostalom i svaki drugi problem) može se riješiti samo promjenom svijesti dotičnog čovjeka.

Pomoć, koja bi uistinu nešto značila, bila bi promjena svijesti.

Sve je pitanje svijesti.

Ako se ljutite nad nekim drugim čovjekom, ako dakle imate ljutnju u svojoj svijesti, tada ostajete “prilijepljeni” o tog čovjeka.

Ako ga se želite riješiti, morate promijeniti svoju svijest.

Volite ga ili ga prihvatite onakvim kakav jest, tada će vam biti moguće da ga se (u svijesti, a i stvarno) riješite.

Ma što se dogodilo, volite to.

Razlog: ljubav vodi proširenju svijesti, a time i sposobnosti, da se realizira sve što se želi – i to brže nego na bilo koji drugi način, jer ljubav znači nenazočnost sukoba.

Time život može teći maksimalnom brzinom.

Tko ne voli, blokira svoj nivo svijesti, a time i svoj razvoj.

Tko ne voli, blokira svoju inteligenciju i svoju energiju – a time i svoj ljudski potencijal; istovremeno, on se izlaže svim mogućim neugodnim utjecajima (agresiji, nesigurnosti, nevoljama itd.).

Svejedno koliko “loš” bio svijet, čovjek koji posjeduje dovoljno veliku količinu ljubavi, neće biti niti na koji način time pogođen.

Vas ograničava jedino vaš manjak ljubavi.

Sjetite se, da sam već ranije rekao, da je ljudski potencijal neograničen?

Ovdje imate još jedan daljnji razlog zašto je to tako.

Nitko ne može tvrditi, da u ljubavi postoji granica; dakle niti za ljudski potencijal, za njezin potencijal, ne postoje granice.

Svaki je čovjek bezgraničan.

Da bi to stanje dosegli, moramo se probuditi iz sna društvene (socijalne) svijesti.

Moramo prestati misliti samo ono, što misli većina ljudi.

Moramo prestati govoriti i raditi samo “ljubazne” stvari, kako nikoga ne bi smetali ili povrijedili.

Moramo započeti potpuno samostalno misliti; neovisno od svega što su nam roditelji, škola, susjedi, mediji itd. sugerirali.

Moramo odrasti s obzirom na naš način razmišljanja.

Što “drugi” o vama misle, nevažno je.

Što vi o drugima mislite, ima određeno značenje, jer je sve JEDNO i jer je svijet ono, što o njemu mislite.

Ali još je važnije, što mislite o sebi.

Time smo stigli do sljedeće teme.