DRUGI DIO

Temeljne osnove OTLA-principa

Ovako čovjek funkcionira

“O niti jednoj stvari na svijetu ne znam manje nego o sebi, o Siddharthi!”

Hermann Hesse, Siddhartha

Osnovu OTLA-principa čini jedan sasvim određen lik čovjeka.

On će biti prikazan u ovom poglavlju.

Svakodnevno iskustvo nas uči, da će nam rješavanje naših problema biti moguće samo u slučaju, ako se strogo držimo ovog lika.

No dnevno iskustvo nas također uči, da se mi najčešće ne držimo ovih pravila, i zato se, sasvim logično, problemi ne smanjuju već uglavnom postaju još većima.

Tko u svome životu želi napraviti veliki korak naprijed, taj se treba držati samo ovog ovdje opisanog lika čovjeka, a to znači, ovdje spomenute principe treba primijeniti u praksi.

Najradikalnije temeljno pravilo

“Na sebi samome želim učiti, sam sebi učenikom želim biti, sebe želim upoznati.”

Hermann Hesse, Siddhartha

U mojim seminarima ja uvijek postavljam pitanje, tko ili što se mora promijeniti, ako želimo poboljšati neku situaciju.

Odgovor uvijek dolazi relativno spontano: do promjene mora doći u meni samom.

Ovaj je odgovor čudan.

Čudan zato, jer je praksa po pravilu točno obrnuta.

Iskustvo pokazuje, da obično od drugih očekujemo promjene.

Suradnik očekuje, da se šef promijeni.

Šef očekuje, da se suradnici promijene.

Građanin očekuje da se državna uprava promijeni.

Državna uprava očekuje da se građani promijene.

Poduzetnik očekuje, da banke smanje kamate.

Štediše očekuju, da banke povećaju kamate.

Sredinom 1993. godine Francuzi su očekivali, da Nijemci smanje kamate, kako bi francuskoj privredi krenulo na bolje.

A gospođa Majer je mišljenja da gospođa Miller potpuno pogrešno odgaja svoju djecu, a to znači, da bi se trebala promijeniti.

Karl Marks je mislio da treba promijeniti društvo, kako bi se konačno promijenio čovjek.

Ali, zar se društvo ne sastoji od ljudi?

Čak i UN misli, da bi se određeni broj ljudi, državne uprave ili narodi trebali promijeniti.

Općenito možemo utvrditi ovakvo stanje: ispravan čovjek očekuje da se drugi – očito neispravni – promijene.

Kako međutim u praksi svatko polazi od toga da se drugi trebaju promijeniti, sasvim je logično da se ne mijenja nitko i ništa.

Vlada pat situacija.

Situacija, koju karakterizira to da se svuda odgovornost i moć prebacuju na druge.

Stvarno je jako čudno da pri logičnom razmišljanju svatko ustanovljava kako do promjene treba najprije doći u njemu samome, ali da praksa izgleda upravo obratno.

Lijep primjer za demonstraciju ovog je između ostalog nezaposlenost.

Postoje mase ljudi koji znaju, što bi drugi trebali raditi.

Uzmimo primjer jednog nezaposlenog čovjeka.

Ako on misli da je za njegovu nezaposlenost kriv bivši poslodavac, ili uprava, ili nacionalna banka, ili, ili, on tada u strahovitoj mjeri smanjuje šansu da nađe novo radno mjesto.

Zašto?

Sasvim jednostavno zato, što sebe čini bespomoćnim čovjekom.

Čini sebe ovisnim o drugima.

Ako čeka da se drugi pobrinu o njemu, dugo će čekati.

Molim vas nemojte reći, da je ovo teorija.

Sedamdesetih godina, i sam sam ostao bez posla.

Na sreću, za moju situaciju nisam krivio šefa ili recesiju, već sam odgovornost za nju potražio u sebi.

Potpuno sam preuzeo odgovornost za svoju situaciju: i u skladu s time, relativno brzo sam našao novo zaposlenje.

Da sam za svoju situaciju krivio Boga ili svijet, vjerojatno bih neko vrijeme bio nezaposlen.

Ideja, da se drugi trebaju promijeniti, neizbježno vodi do umnožavanja sukoba – a time i problema; što svatko može lijepo promatrati u praksi.

Sve dok želimo poboljšati svijet na taj način što želimo promijeniti (poboljšati) druge, stvaramo nove sukobe.

Ruski komunizam bi kao primjer morao biti sasvim dovoljan.

Tamo se neko vrijeme vjerovalo kako je njihovo spasonosno učenje potrebno nametnuti po mogućnosti što većem broju ljudi.

Rezultat je bilo ugnjetavanje, sukobi i rat.

Ono što vrijedi za čovječanstvo ili jedan narod, to vrijedi i za pojedinca.

Ako smatrate da možete riješiti svoje probleme ne mijenjajući se, tada se varate.

Zanimljivo je, da postoje ljudi koji rađe umiru nego da se promijene. (Sjetite se čovjeka s transplantiranim srcem.)

Očito je jednostavnije druge praviti odgovornima za neku situaciju, nego u sebi započeti s promjenom.

Promjena koju u nama provedemo ima daleko veće posljedice nego ste to sebi ikada zamišljali.

Razlog je ovaj: ako se mijenjamo, mijenja se također i izvanjski svijet! (Više o ovome u poglavlju 2.2)

Ako sebe mijenjate, mijenja se svijet!

Osjećate li, kolika se moć tu krije?

Ovo je najradikalnije temeljno pravilo, koje mora biti osnovom svim našim razmišljanjima:

Svaka promjena mora najprije započeti u nama samima.
 

To je prastara mudrost: ako svatko mete pred svojim vratima, svuda će biti pometeno.

Ali gdje mete UN?

Gdje metu oni što se smatraju ispravnima i punima vrlina?

Gdje metu etička udruženja?

Gdje metu političke stranke?

Pred vlastitim vratima?

Ova je istina bila poznata također i na Istoku već prije tisuća godina.

Tamo to ovako zvuči:

Ako želiš državu dovesti u red,

moraš dovesti red u pokrajine.

Ako želiš dovesti red u pokrajine,

moraš dovesti u red gradove.

Ako želiš gradove dovesti u red,

Moraš dovesti u red porodice.

Ako porodice želiš dovesti u red,

Moraš svoju vlastitu porodicu dovesti u red.

Ako želiš vlastitu porodicu dovesti u red,

Moraš sebe dovesti u red.

Toliko jednostavno je to. A očito je ipak tako teško.

Zbog toga naši političari nikada neće moći riješiti naše probleme.

Prema definiciji, političar je čovjek, koji se miješa u stvari drugih ljudi.

Kolike se zemlje i organizacije miješaju u stvari drugih zemalja?

Ali to vas ne treba brinuti.

Ono što drugi rade, njihov je problem.

Jedino što je bitno, to ste vi.

Vi bi trebali svojim optimalnim ponašanjem riješiti vaše probleme i postati sposobnima doseći vaše ciljeve.

Što drugi rade, kako se drugi ponašaju, to je njihov problem.

Postoji samo jedna najvažnija osoba na svijetu, koja se mora promijeniti, a ta osoba ste vi.

Sve druge ćemo ostaviti na miru.