Kompleksnost života

 Ja sam čvrsto uvjeren, a to ću pokušati i dokazati, da je istina jednostavna, da mora biti jednostavna.

Ili bi istina trebala biti rezervirana samo za malu elitu natprosječno inteligentnih ljudi?

Svakodnevna realnost, međutim, takva je, da se sve uvijek prikazuje strahovito kompliciranim.

To je jako praktično za eksperte.

Oni se tada mogu jasno isticati nad običnim smrtnicima, pa ih se zbog toga i odgovarajuće cijeni i novčano nagrađuje.

Postoje ljudi, koji su u nešto uvjereni tek onda, kada to više ne razumiju.

A postoje i ljudi koji prestanu vjerovati u nešto ili u određenu stvar, čim je shvate.

To zvuči čudno, ali je istina.

U mojim seminarima, ja često čujem:

"Ne, tako jednostavno to ne može biti!”

I to je opet odbijanje prihvaćanja moći.

Jer o tome se i radi: ako je nešto jednostavno, tada to možemo i primijeniti.

Ili je možda u pitanju strah da ćemo u svojem životu morati nešto promijeniti, ako je stvar jednostavna?

Kada bi, naime, bilo komplicirano, uvijek bi se mogao naći izgovor.

“Teško je, potrebno je vrijeme, drugi to također ne mogu.”

Ali ako je nešto jednostavno, tada više nema izgovora, osim onog “tako jednostavno to ne može biti!”.

Čak je i prilikom najnovijih istraživanja kaosa ustanovljeno, da se i najkompleksnije tvorevine sastoje od sasvim jednostavnih struktura.

Ako dovoljno duboko pogledamo, stvari postaju sasvim jednostavne.

No ako se krećemo površinom, ako započnemo znanstveno analizirati, tada sve postaje izuzetno kompleksno i teško.

Uzmimo jedan primjer:

Hodanje se čini sasvim jednostavnom stvari.

To praktički svatko može.

Ali ako počnemo analizirati sam proces hodanja, mogli bi analizama napuniti cijele biblioteke – a usprkos tome vjerojatno ne bi shvatili proces hodanja.

Isto tako, pomoću takvih knjiga vjerojatno nikome ne bi bilo moguće naučiti hodati – iako je to sasvim jednostavno, ako to čovjek prakticira.

Na isti način, ako želimo, mi možemo sve toliko zakomplicirati, da samo još rijetkim ekspertima bude moguće nešto od toga razumjeti.

Primjer s hodanjem možda nema nikakvih daljnjih posljedica.

No, drugačije stoji stvar ako obrađujemo temu ljubav.

Ovoj temi je posvećeno jedno od sljedećih poglavlja; zbog toga, ovdje samo toliko: o ljubavi se može visokoparno filozofirati, s rezultatom, da nitko više ne zna, što je ljubav.

A prije svega, to vodi do toga da se ljubav ne prakticira.

Prakticirati ljubav, jednostavno je; ali ljubav definirati, analizirati, vrlo je komplicirano, to je toliko komplicirano, da za ljubav uopće više ne ostaje vremena.

Kada polaznicima mojih seminara objasnim da je uz pomoć ljubavi svaki problem rješiv, tada ima takvih, koji se gube u nedoglednoj diskusiji s ako-i-ali.

Sve odjednom postaje visoko komplicirano, što opet postaje opravdanjem da se ništa ne mora poduzeti.

Zato što očito ipak sve skupa nije tako jednostavno.

Poznat i ugledan zastupnik medicine i psihologije, Balthasar Staehlin, već je početkom 70-tih godina u svojoj knjizi “Svijet kao ti” napisao sljedeću rečenicu:

“U cjelokupnoj današnjoj medicini i psihologiji, nedostaje nam istinsko i jednostavno”.

Dokle je taj nedostatak jednostavnog u medicini doveo, u međuvremenu je vidljivo po eksploziji troškova u zdravstvu.

Naše je zdravstvo toliko kompleksno, da ga financijski više nije moguće podnijeti.

(Dvadeset godina nakon što je Staehlin ukazao na to!).

I druge zemlje imaju taj problem.

Nedavno sam na francuskom radiju čuo kako je objavljena spoznaja od revolucionarnog značenja.

Neki je stručnjak na temu eksplozije troškova u zdravstvu dao na razmišljanje, da su tri ultrazvučna pregleda tijekom trudnoće sasvim dovoljna.

Ja sebe sasvim ozbiljno pitam: kako su djeca ranije dolazila na svijet?

I kako uspijeva Indijkama, Afrikankama, južnoamerikankama da bez ultrazvuka uzrokuju eksplozije pučanstva?

Postoje ljudi, koji našu kompleksnu visoku tehnologiju nazivaju napretkom; po mojem mišljenju je to prije znak duhovne pomračenosti.

  Poput Balthasara Staehelina, i ja sam čvrsto uvjeren da je istina jednostavna, čak vrlo jednostavna.

Bilo bi mnogo bolje kada o nekim stvarima ne bi do u beskonačnost raspravljali, nego ih jednostavno napravili.

Istina je jednostavna: tko jednostavne stvari čini kompliciranima, budala je, jer blokira sebe samoga u svom razvoju.