Bez energije se ne postižu ciljevi, bez energije se ne rješavaju problemi. A s malo energije sve ide mnogo polaganije nego uz pomoć mnogo energije. Zbog toga sebi moramo postaviti pitanje: gdje nepotrebno gubim energiju i gdje energiju nepotrebno blokiram? Naš cilj bi trebao biti da ne gubimo i ne blokiramo energiju nepotrebno.

            Ja energetsku situaciju čovjeka promatram s jednog sasvim praktičnog stanovišta, zbog toga ne pravim razliku između gubitaka energije i njezine blokade – u oba slučaja, meni sasvim jednostavno nedostaje određena količina energije. Time je moj potencijal ograničen.

            Gdje dakle blokiramo ili nepotrebno gubimo energiju?

            Nabrajanje koje slijedi nikako nije potpuno: ali ono će pokazati, da smo “propusni poput sita”.

1.Mi gubimo/blokiramo energiju, ako ne prihvaćamo trenutno stanje.

Ako ne možemo prihvatiti ljude, situacije, naše osobne osjećaje ili našu prošlost, tada nas to nepotrebno košta mnogo energije. Time stvaramo sukobe, a kao što smo već ustanovili, sukobi blokiraju energiju.

2.Mi gubimo/blokiramo energiju, ako sudimo.

Ako dijelimo, stvaramo sukob, a time i gubitak energije. To je analogno točki 1. Ono što osuđujemo, ne možemo prihvatiti.

Ovdje govorimo o otpuštanju i spomenuli smo, da se pri otpuštanju radi o životu i smrti. Osuđivanje (dijeljenje) ima veze sa smrću; ono što je podijeljeno, nije cijelo. Ono što nije cijelo, ne može se razvijati. Neosuđivanje je povezano s Jednotom, a             Jednota je u vezi sa životom. Svi mi poznajemo najljepši primjer za to: muškarac i žena.

Što se događa, ako se muškarac i žena stope u jednu cjelinu, ako se dualnost žensko-muško nadvlada? Nastaje nov život! Čovjek je u stanju proizvesti život, time što ne dijeli – ne sudi! Kada bi konzekventno živjeli odijeljenost muškarac – žena, čovječanstvo bi nakon sto godina izumrlo. Život je Jednota, dijeljenje je “smrt”. Promatrajte to s energetskog stanovišta: život je energija: osuđivanje blokira tu energiju, a time i život.

Uzmite jednog sportaša, koji stalno osuđuje svoje rezultate. On blokira svoje mogućnosti. Lijep primjer za to je Nick Faldo, nekadašnji broj 1 svjetske rang-liste profesionalnih igrača golfa. Nick Faldo je perfekcionist. Što radi perfekcionist? On nikada nije posve zadovoljan svojom igrom, on sebe često osuđuje. Nick Faldo je napokon naučio, da prihvati i jedan ne posve savršen udarac, da ne sudi. I što se dogodilo? Nick Faldo je igrao kao u transu i jako se približio perfekciji kojoj je prije tako grčevito stremio. Perfekcija se ne postiže kroz borbu, perfekcija se postiže kroz otpuštanje, kroz ne-osuđivanje. U sportu je to stoga tako dobro vidljivo, jer kroz neosuđivanje otpada i strah od pogreški. A time smo kod sljedeće točke.

3. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako se plašimo neuspjeha.

U igri “Curling” se kamenje, koje se odbacuje sa strahom, naziva “kamenje straha”. Strah može biti toliki, da čovjek postane potpuno paraliziran. Potpuno je paraliziran onda, ako više ne raspolaže nikakvom energijom koju bi mogao produktivno upotrijebiti. Strah znači zadržavati; život više ne može teći.

Što jače sudimo o sebi (vidi točku 2), tim više straha proizvodimo. To je strah, da nećemo ispuniti zahtjeve koje smo sebi postavili. I osim toga, to znači sukob. Stvoren je sukob između stvarnog i željenog stanja, a taj nas sukob košta energije, taj sukob sprečava tijek života. Ja vjerujem da osjećate, kako se uvijek radi o jednom te istom: o sukobu ili ne-sukobu; o otporu ili ne-otporu.

4. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako uspoređujemo.

To je jedna varijacija prethodne točke. Uspoređivati također znači suditi. Tko uspoređuje, taj obično i sudi. Ako uspoređujete svoj auto s autom vašeg susjeda i ustanovite da je već opet kupio nov i veći auto, to vas nepotrebno košta energije.

U medicini je očito ustanovljeno, da su oboljeli od raka često ljudi, koji neobično mnogo uspoređuju. Oni sebe stalno uspoređuju s okolinom i pokušavaju se što bolje uklopiti u tu sredinu. Ti ljudi pokušavaju izbjeći svako zamjeravanje. To vodi tome, da su toliko normalni, da to već prelazi u bolest. Stručni medicinski naziv za to glasi: normalopatija. Bolesno normalan. Ti se ljudi toliko snažno uspoređuju s drugim ljudima, da dolazi do potpune blokade energije. Kada tijelo ovo više ne može izdržati, javlja se rak, on počinje probijati blokadu. I već smo opet pri temi život (otpuštanje) i smrt (zadržavanje).

Ako vam je stalo do toga da svoj potencijal što je više moguće razvijete, tada vam ozbiljno savjetujem: ne uspoređujte se s drugim osobama – posebno ne s vašim konkurentima. Vi ste vi. Drugi su drugi; svatko mora ispuniti svoju vlastitu životnu zadaću.

5. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako gajimo negativne osjećaje.

Ako se ljutimo na neku osobu, tada ne samo što toj osobi dajemo moć nad nama, već osim toga još i gubimo energiju. To je dakle način ponašanja, koji nije tako povoljan po nas.

Molim vas da obratite pažnju na činjenicu, da ljutnja nad nekom osobom ne znači ništa drugo, nego da tu osobu ne možemo prihvatiti onakvom kakva jest. Dakle su posljedice negativnih osjećaja točno iste kao i one neprihvaćanja i osuđivanja.

Sjetimo se ponašanja nekih članova švicarske nacionalne ekipe prilikom zimske olimpijade u Albertvilleu, Francuska. U tisku se moglo pročitati, kako su mnogi od članova ekipe kritizirali pistu. Negativnih osjećaja u odnosu na pistu je dakle bilo dovoljno. U skladu s time, rezultat švicarske momčadi je bio odgovarajuće loš. Ovo je logična posljedica prekršaja protiv osnovnih životnih zakonitosti. Logičnu posljedicu ponašanja, koje je u skladu s ovim zakonitostima, pružio nam je u isto vrijeme i na istom mjestu Alberto Tomba. Od negativnih osjećaja niti traga, samo uživanje, uživanje i opet uživanje u natjecanju. Rezultat je bio uvjerljiv: više zlatnih medalji.

Zabrinjavajuća je činjenica, da su ove stvari na najvišoj razini u švicarskom sportu očito nepoznate. Tjelesna kondicija i najbolja tehnika nisu dovoljni, da bi se održalo na vrhu. Pravi šampion živi u skladu s ovdje spomenutim zakonitostima i to ga čini nepobjedivim.

6.Mi gubimo/blokiramo energiju, ako se borimo

Da li se borimo za neki cilj ili protiv trenutnog stanja – borba uvijek znači grč: a to nepotrebno košta energije.

I ovdje možemo navesti jedan primjer iz sporta. Radi se o europskom nogometnom kupu i igri Njemačke protiv Danske (1992). Njemačka je bila očiti favorit, s obzirom na tehniku i na kondiciju. Za Njemačku je utakmica bila vrlo značajna, zbog toga su i pripreme bile intenzivne i detaljne. Danska nije imala mnogo za izgubiti, pa su i njezine pripreme bile odgovarajuće “intenzivne”: dok su Nijemci trenirali, Danci su se sunčali na obali mora. Pobijedila je, naravno, Danska. Pri otprilike istoj tehnici i kondiciji, obavezno pobjeđuje onaj, koji može otpustiti. On ima bolji protok energije.

No ne treba misliti, da su ove zakonitosti primjenjive samo u sportu. Tome, naravno, nije tako. Uzmimo nekog prodavača. Tijekom mojih 25 godina rada u privredi, ja još  nisam sreo niti jednog natprosječnog prodavača, koji se trudio da više zaradi, ili koji se borio protiv preslabog prometa. I nisam sreo niti jednog natprosječnog prodavača, koji je vrlo brižno pripremao svoje posjete kupcima. Ali upoznao sam hrpe prosječnih prodavača, o kojima se uvijek govorilo, da su jako vrijedni. Time je uvijek bilo istovremeno rečeno, da su njihovi prodajni rezultati prosječni.

Ali upoznao sam neke natprosječno uspješne prodavače, i svi su oni bez izuzetka vladali umijećem otpuštanja.

Jednom sam bio suodgovoran za ekipu od 30 prodavača. Tamo sam ponekad imao neugodan doživljaj. Događalo se, da smo morali otpustiti nekog prodavača, jer pri prodaji nije imao dovoljno dobre rezultate. To su bez izuzetka bili marljivi suradnici, koji su se stvarno borili za svoje ciljeve (upravo to: oni su se borili i time sebe totalno ograničili; ali ja to u ono vrijeme još nisam znao). Tijekom otkaznog roka, svaki put se događalo nešto čudno: otpušteni prodavač je odjednom imao zadovoljavajuće rezultate prodaje! Ja ovdje ne govorim o jednom jedinom slučaju, to se dogodilo više puta. U svjetlu OTLA-principa, jasno je, zašto je uspijevao prodavati. Taj suradnik se odjednom više nije borio za svoj cilj, on je svoju situaciju s obzirom na postignut promet prihvatio, a svoje posjete kupcima nije više procjenjivao kao dobre ili loše. On je posljednja tri mjeseca jednostavno radio, bez procjenjivanja. Naime, prije posjete kupcu, on bi sebi rekao: “Ako sklopim ovaj posao, tada sam onima gore pokazao, da su otpustili krivoga; pravo im budi. A ako ne sklopim posao, i onda im pravo budi, nisu me trebali otpustiti.” Dakle: što god se dogodilo – sve je bilo u redu. On je time nehotice primijenio najveću umjetnost zen – budizma: staloženost. Međutim, svi su naši motivirajući sustavi usmjereni upravo na suprotno: na motivaciju malobrojnih i demotivaciju mnogih. Možda ćete sada odvratiti, da, ali uz pomoć pritiska su ipak postignuti pozitivni rezultati, što je dokazano. No pitanje glasi: što se s čime uopće uspoređuje? Ako pođem od jednog lošeg početnog stanja, tada je jednostavno, uz malo pritiska postići bolje rezultate. Ali ako usporedim dvije ekipe prodavača (sportske timove) od kojih jedna radi pod pritiskom i boreći se, a druga uz pomoć OTLA-principa, rezultat će biti očit. Kao prilikom utakmice Njemačka – Danska. Ekipa koja se bori nema šanse, jer ne samo da blokira svoju inteligenciju, nego i svoj energetski potencijal.

U privredi, ova razlika može odlučivati o biti ili ne biti jednog poduzeća. Druga ekipa postiže veći promet s manje napora. Drugačije ne može biti. U današnjoj privrednoj situaciji, mnoge ekipe se služe krutim sredstvima: to je prilika za ekipu, koja raspolaže jednom mnogo djelotvornijom strategijom.

7. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako imamo osjećaj krivnje.

Ako mislimo da smo u prošlosti ovo ili ono krivo napravili, to može dovesti do osjećaja krivnje. Ovi osjećaji krivnje mogu postati toliko jaki, da nastaju masivne energetske blokade. Takav čovjek nikada neće biti sposoban svoje probleme riješiti brzo i optimalno, a ciljeve postići brzo i s malo uloženog truda. Ta on je u nutrini totalno blokiran.

Ovakvi osjećaji krivnje kod mnogih ljudi uzrokuju bolove u leđima. Ovo je vrlo lako zamisliti: čovjek nosi na svojim leđima tonama težak teret. S tim teretom na leđima, on se mukotrpno probija kroz život. Čitavo pognuto držanje odaje takvo stanje. Ovaj teret na leđima čovjeka je apsolutno besmislen. To je isto kao da u auto natovarite stotine kila teško kamenje, samo da bi što polaganije napredovali. Nevjerojatno je, što ljudi sami sebi čine, samo da se ne bi suviše dobro osjećali, da ne bi mogli letjeti prema svojim visokim ciljevima. Iz nekog neodređenog razloga, čovjek misli da je časno mukotrpno puzati po prašini. Ja ne mogu vidjeti, što tu može biti časno.

Moja preporuka: odbacite nepotreban teret vaših osjećaja krivnje – ako ih imate – i to što prije. Zamislite sebi, kako skidate s leđa veliki ruksak i bacate ga u ponor. Osjećaje krivnje čovjek posjeduje samo onda, ako sudi o svojoj prošlosti. Ja sam već ukazao na to: suđenje i osuđivanje ne donosi ništa. Prestanite što prije suditi o sebi. Vi nikada niste napravili nikakvu grešku! Vi ste učili.

Molim vas da obratite pažnju: ovo nije psihologija, ovo nije religija. To je fizika. Koji čovjek dobrovoljno ide po svijetu, bezrazložno noseći ogroman teret na leđima? Tko ima pravo, osuditi vas na tako što? Samo jedan: vi sami. Ako tako hoćete, ako vam to čini zadovoljstvo – onda neka vam bude.

Ovime smo pokazali nekoliko načina ponašanja, koji obavezno dovode do gubitka energije ili do energetske blokade. Svi ovi načini ponašanja vezani su uz zadržavanje. Zato možemo i ovako reći: zadržavanje vodi do gubitka energije. Otpuštanje omogućava da energija slobodno teče.

Ako se sjećate prošlog poglavlja, tamo smo utvrdili da otpuštanje aktivira univerzalnu inteligenciju, koja je prisutna u svakom čovjeku. U ovom smo poglavlju ustanovili, da otpuštanje sprečava gubitak energije i energetske blokade.

Zar to nije čudesno! Jedan jedini način ponašanja nam pomaže, da optimalno razvijemo dvije temeljne osobine (inteligenciju i energiju) ljudskog potencijala! To ja nazivam ekonomičnim. S jednim jedinim načinom ponašanja, s “otpuštanjem”, mi postižemo trenutno aktiviranje naše univerzalne inteligencije i naše bezgranične energije, a to znači: našeg ljudskog potencijala!

Čini mi se da je došlo vrijeme da vam priopćim, kako sam otkrio “otpuštanje”. Uz pomoć otpuštanja, ja sam u najkraćem mogućem vremenskom roku upoznao moju ženu i oženio se. Moje trenutno stanje je bilo “bez žene”. Može željeno stanje je bilo “prava žena”. Krenuo sam u potragu, i to aktivno. Tražio sam na sve strane. Sklapao mnoga poznanstva. Ali ništa nije trajalo dugo. Frustracija je postajala sve većom. Sve dok mi jednoga dana nije bilo dosta, te sam svoj način razmišljanja radikalno promijenio. Prestao sam tražiti. Tri mjeseca kasnije, krenuo sam na odmor u Tunis. I to u rujnu; u rujnu obično nitko ne ide u Tunis, a sasvim sigurno ne netko, tko želi nekoga upoznati. Nisam dakle imao namjeru nekoga tražiti. U isto vrijeme, u Tunisu je bilo tek vrlo malo francuskih turista; zajedno smo sudjelovali u kružnom putovanju Saharom. Tijekom tog kružnog putovanja, jedna je mlada Francuskinja pokazivala interes za mene. Ja nisam mnogo obraćao pažnju, ta nisam nikoga tražio. Tijekom nekoliko dana, ipak smo se malo zbližili. Kada sam se nakon dva tjedna vratio iz Tunisa, znao sam, da sam upoznao svoju ženu. Letio sam još dva-tri puta za Paris, i tada smo odlučili vjenčati se (stalni letovi tamo-amo nisu jako ekonomični). Četiri mjeseca kasnije bili smo vjenčani. Naravno da su moji znanci mislili “taj je lud, to sigurno neće funkcionirati”. Moja je žena naime 9 godina mlađa od mene. U međuvremenu je prošlo više od 17 godina, i ja sam još uvijek mišljenja, da je to bila i jest idealna žena za mene.

Zanimljivije od načina na koji sam upoznao svoju ženu je pitanje, što li sam napravio kako bi se cilj (željeno stanje) tako brzo i uspješno postigao. Ja sam sasvim jednostavno rečeno otpustio, a to znači:

Prihvatio sam, da SADA živim bez žene. Prihvatio sam dakle trenutno stanje, a to je imalo za posljedicu, da se nisam borio ZA poznanstvo niti PROTIV stanja samoće. Borba je prestala. Tako je i gubitku energije došao kraj.

Samoću više nisam osuđivao kao “lošu”. Više nije bilo sukoba između TRENUTNOG i ŽELJENOG stanja. To je bio preduvjet da život može teći, da se trenutno stanje može promijeniti.

Nisam mislio na određen put kojim bih mogao postići svoj cilj. Prije toga sam stalno razmišljao, na koji bih način mogao upoznati neku ženu. Tom fiksacijom sam se totalno ograničio. Kako sam prihvatio stanje samoće, nisam više niti razmišljao o putovima i načinima upoznavanja.

Više se nisam koncentrirao na svoj cilj. Prije sam išao svijetom s fiksnom idejom u glavi “ja želim upoznati ženu!”. I to je totalno ograničavanje potencijala. Pritom sve ostalo što me okruživalo, nisam skoro niti primjećivao. Koncentracija znači isključivanje. Čim sam otpustio cilj, život je mogao teći. Ali pozor: ja sam cilj otpustio, ali ga se nisam odrekao! Cilj je naravno još uvijek bio u meni: samo što ja više nisam bio na njega fiksiran. Pustio sam da se stvari razvijaju – i one su se odlično razvile.

Više nisam sumnjao.

Prije sam se borio za svoj cilj; ali pritom su se uvijek pojavljivale sumnje kao što su: “hoću li naći pravu, ili neću?”. Sumnja je smrtonosna za postizanje cilja: čovjek koji sumnja je – gledano energetski – propustan poput sita. Kako se više nisam borio za svoj cilj, nisam se više fiksirao na njega i prihvatio trenutno stanje, automatski su nestali i svi razlozi za bilo kakvu sumnju.

Jednom riječju: ja sam otpustio, i s minimumom truda i vremena našao sam ne bilo kakvu ženu, nego onu “pravu”. Imam problema napisati riječ “našao”, jer uopće nisam niti tražio! Od onoga vremena, za mene vrijedi izreka:

“Tko traži, ne nalazi!”

Ova izreka je točna u slučaju, ako je traženje grčevito; ako se traži grčevito, sa sumnjom, u ljutnji itd. Sve su to osobine zadržavanja, i zbog toga to ne funkcionira.

Ali postoji i potraga bez traženja.

Ja sam takvu vrstu potrage primijenio. Nju primjenjuje svaki natprosječno uspješan prodavač, a nju bi trebao primijeniti i svaki nezaposleni, ako “traži” nov posao. Ovakvo traženje je povezano s otpuštanjem i povjerenjem. S apsolutnim povjerenjem u život, u univerzalnu inteligenciju u svakom čovjeku, u Boga – svejedno kako želite nazvati ovu Mudrost.

Bez obzira, tražite li ženu, novo namještenje, novog kupca, nov stan, nov auto, suradnika itd.

Ovdje vam je milimetarski točno opisan način kako trebate postupati, da bi što je moguće brže i s najmanje truda dosegli vaš cilj.

Brže i jednostavnije više ne ide – osim, ako vam uspije primijeniti poglavlje 3. koje slijedi.