Jedan od darova koje imamo kao ljudsko biće u našem zemaljskom životu je dar govora.

Dar komunikacije i interakcije pripadnika čovječanstva. Iako i životinje vrlo dobro komuniciraju između sebe,  i to načinima koje često jedva prepoznajemo a u nekim segmentima mogu biti i nadmoćnije od nas, ipak nekako smatramo da je govor, artikulirano oblikovanje glasova sa značenjem i iskazom emocija, predstavljanja misli, želja i namjera jedan od savršenijih komunikacijskih alata na ovoj planeti.

Na stranu da se nadamo da će čovjek budućnosti komunicirati telepatski sa čime će napustiti ograničenje prostora i udaljenosti između dvije osobe koje razgovaraju (ako ne koriste tehničko/elektronsku podršku).

Do tada taj isti govor vrlo često predstavlja problem u komunikaciji ako se ne artikulira. Svjesni smo tijeka i kovitlaca naših misli, želja, potreba a opet vrlo često šutimo o tome.

Ponekad je to korisno jer “čuva glavu” , “drži mir u kući” a ponekad je to jednostavno “naša nesigurnost” “nesnalaženje” pa i strah od komunikacije.

Istovremeno negdje podsvjesno nadamo se da će sugovornici “možda telepatski” shvatiti što nas muči i koja je naša misao. Najčešće se to ne događa nego ostajemo samozatajni u našoj šutnji, neiskazivanju svoga stava i misli i tako, u nerealizaciji svojih želja i smanjenoj komunikaciji s okolinom.

Komunicirati je vježba, isto tako kao bilo kakva druga vježba. Treba započeti od prvog glasa, dodati mu drugi glas i javiti se za riječ.

Pa onda opet, i opet, jasno dozvoljavajući i drugim konačno da dođu do svoje rijeći, ohrabrivati ih ako ste već prošli taj put, dati im sugestije na koji način da izgovore svoje misli i sudjeluju u toj vrijednosti komunikacije.

Djeca su jednostavna, puno zapitkuju, kažu što im je na umu i treba neko vrijeme dok ih ne “izdresiramo, ili odgojimo” da misle prije nego kažu, da ne prekidaju one koji govore i da nije sve što im je na pameti i “umjesno”.  

Ponekad pretjerujemo u tome i istovremeno ih odgajamo u samozatajnosti, šutnji više nego govoru da bi se onda negdje u životu našli u situaciji da često moraju ponovo “učiti ponovo govoriti i iskazivati sebe”.

To je sve igra i balans onoga što je primjereno ili nije primjereno i jedna velika škola komunikacije. I tako, u dopuni te škole pročitajte i priloženi tekst.
Srdačno
Igor

4. prosinca 2009, DailyOM R

Oslobodite svoje unutarnje čežnje

 

Koristeći svoj vanjski glas

phil

 

Svatko je od nas razvio svoj vlastiti postupak filtriranja koji nam pomaže odabrati koji ćemo, od naših stalnih unutarnjih monologa u našoj glavi iskazati glasom.

 

Ponekad se izbor temelji na onome što smatramo da je ljubazno i primjereno, da bismo prenijeli našu  poruku koristimo suptilnost umjesto izravnosti.

 

Drugom prilikom taj izbor je rezultat naših očekivanja od druge osobe i onoga što osjećamo da bi ona trebala znati o nama, našim osjećajima i našim potrebama.

 

Ali, najbolji način da dobijemo ono što trebamo je da komuniciramo na određeni način, tako da pretvorimo naš unutarnji glas u vanjski glas.

 

Ponekad se to čini nepotrebnim, posebno kad smatramo da i druga osoba ima iste informacije kojima se i mi koristimo, međutim, moramo se sjetiti da i druge osobe imaju svoj unutarnji glas, koji vrednuje ono što oni čuju u svijetlu njihovih vlastitih problema i potreba.

 

U situaciji gdje ima toliko puno stvari o kojima trebamo voditi računa i proći kroz njih, bolje nam je da komuniciramo jasno i precizno. Ne samo da to smanjuje  prilike za krive interpretacije nego kad glasno iskazujemo naše misli to je ujedno i čin stvaranja.

 

Pretvaramo misli i maštu u zvuk, oslobađajući ih, iz zatvorenosti naših umova, u vanjski svijet. Taj čin sa sobom nosi energiju i namjeru, čineći da se naše misli, želje, čak i snovi ostvare.

 

Imamo li hrabrost da govorimo ono što mislimo i koristimo li naš glas da pošalje naše želje i čežnje naših srca iz našeg unutarnjeg prema vanjskom svijetu, tada činimo hrabri korak da na putu njihovog ostvarenja.

 

Riješimo li se straha od onoga što će drugi misliti ili očekivanja kako će to drugi razumijeti, oslobađamo sebe i naše misli od veza s mentalnom zatvorenošću i oslobađamo/oslikavamo naše čežnje na platno svijeta.

 

Slijedeći put postajući svijesniji da imamo izbor kako komunicirati, možemo odabrati naš vanjski glas i promatrati njegovu kreativnu snagu na djelu.

www.dailyom.com

Preveo Igor Lah