Nakon neuspjeha na Oranurskom experimentu svoj rad posvetio je izradi orgonskog raspršivača oblaka sa ciljem da kontrolira metereološke uvjete na Zemlji. Pomoću ove naprave bio je u mogućnosti rastjerati oblake ili stvoriti kišu usred Arizonske pustinje. Rastjerivač oblaka ili Cloud buster je u svojoj najjednostavnijoj izvedbi naprava sa šupljim cijevima dužine 5,5 metara. To je pasivna naprava jer ne koristi nikakve kemikalije niti bilo kakvu električnu ili magnetsku energiju, osim 12V izvora koji pokreće elektromotor za usmjeravanje cijevi prema oblacima.

 

Malo je poznato na kojem je principu ova naprava radila no pretpostavlja se da je to u principu bila jedna vrsta orgonskog akumulatora koji je kroz cijevi izbacivao orgonsku energiju utičuči na atmosferu.

  

Državne institucije SAD-a su već početkom 1940. počele sa uhićenjima Wilhelma Reicha zbog njegovih istraživanja. Kulminacija je bila tzv. Oranurski experiment pa je svaki njegov rad bio pod strogom prismotrom i izložen zabranama. Godine 1956. je uhićen, osuđen i zatvoren što zbog svoje komunističke prošlosti, što zbog svojih istraživanja te je nakon dvije godine provedene u zatvoru, 1957. i umro, kako kažu od srčanog udara. Slična paralela može se povući i sa Philadelfia experimentom Nikole Tesle 1943. godine nakon čega je i Tesla okončao svoj život pod pomalo čudnim okolnostima.

  

Na tone i tone rukopisa, rezultata istraživanja i knjiga Wilhelma Reicha je kako navode spaljeno, no to je malo vjerojatno budući da se radi o spisima od iznimne vrijednosti pa se vjeruje da je sve pohranjeno u "bunkeru tajnih znanja". Nakon Reichove smrti njegovi suradnici su doživjeli mnoge neugodnosti i progone, a sva istraživanja su se nastojala što više prikriti i omalovažiti sve do današnjih dana. Doduše kasnije su osnovane određene institucije i udruženja za proučavanje ove pojave no vjerojatno sa ciljem da se drže pod kontrolom sva daljnja istraživanja i informacije.

  

Također u novije vrijeme ekspanzije interneta javlja se sve više informacija koje nemaju nikakve veze sa istraživanjima i radom Wilhelma Reicha, pa čak niti sa zdravim razumom. Ove dezinformacije u dobrom dijelu su najvjerojatnije namjerno plasirane kako bi se cijela stvar oko orgona zavila velom tajnosti i magle pa preporučamo dobru filtraciju svih informacija na koje budete našli na internetu.

 

Osnovna svojstva orgona

  

Prilikom svojih istraživanja Reich je utvrdio da organski materijali privlače i zadržavaju orgonsku energiju te da metali privuku a zatim naglo odbiju orgon. Na taj način stvorio je posebnu napravu od nekoliko metalnih ploča između kojih je organska materija, a po mnogo čemu sliči električnom kondenzatoru. Primjetio je da se unutar takvih naprava javlja povišena temperatura te da elektroskop znatno sporije prazni električne naboje nego izvan orgonskog akumulatora.

  

Na osnovu višegodišnjih istraživanja došao je do spoznaja o osnovnim svojstvima orgona:

orgon ispunjava cio svemir i svugdje je prisutan

orgon je bez mase i predstavlja prvobitnu, kosmičku energiju

orgon prodire u materiju ali pod različitim brzinama

orgon pulsira te je uočljiv i mjerljiv

ima snažan afinitet i privlačenje prema vodi

akumulira se u živim organizmima putem hrane, zraka i kože

međusobno privlačenje i pobuđivanje odvojenih orgonskih sustava rezultira spajanjem i superpozicijom ova dva sustava u novi sustav

orgon je negativna entropija: sustav sa većim orgonskim potencijalom privlači sustav sa manjim orgonskim potencijalom

orgonska energija se pobuđuje pomoću sekundarne energije: elektromagnetske ili nuklearne

u koncentriranom stanju najčešće emitira plavu-do-ljubičastu svjetlost

 

 

Mjerenje orgona i naučna fizikalna podloga

 

Često puta ćete naići na informacije da je orgon nešto neuhvatljivo i nemjerljivo. Dakle ako nešto postoji onda svoje postojenje mora manifestirati u našem trodimenzionalnom prostoru mijenjajući određene karakteristike materije, pri čemu ta promjena mora biti vidljiva i mjerljiva. Ako to nije tako onda ta pojava ne postoji. Na sreću sa orgonom to nije tako.

  

Posebno je zanimljiva Reichova tvrdnja da je orgon negativno entropičan pa ćemo to malo pojasniti seljačkim žargonom. Pogledajmo jedan jednostavan primjer. Stavimo lonac sa vodom na štednjak, upalimo plin i grijemo vodu. Šta se dešava? Voda naravno povećava temperaturu jer gorenjem plina toplina ulazi u samu vodu. Pri tome se povećava kinetička energija pa se molekule vode počinju sve brže i brže kretati sve dok voda ne počne ključati. Budući da se molekule sve brže i brže kreću uslijed povećanja temperature mi ćemo sve manje i manje biti u mogućnosti da predvidimo gdje će se koja molekula za npr. 1 sekundu naći. Dakle ulaženje topline u lonac s vodom povećava kaotičnost same vode pa kažemo da je toplinska energija pozitivno entropična. Pozitivna entropija povećava kaotičnost u sustavu.

  

Nasuprot tome za orgonsku energiju se kaže da je negativno entropična. Dakle suprotno od toplinske, ako bismo u taj isti lonac kipuće vode na neki način dovodili orgonsku energiju onda bi orgonska energija smanjivala kaotično gibanje molekula vode pa bi na taj način bili u stanju sve bolje i bolje odrediti gdje će se koja molekula u koordinatnom sustavu (XYZ) naći u pojedinom trenutku (t).

  

Kao što je krajnji rezultat dodavanja toplinske energije u vodu ključanje, isparavanje, te stvaranje plazme odnosno totalno kaotičnog sustava u kojem se ne može predvidjeti pozicija čestice tako će i dovođenje orgona u tu istu vodu dovoditi do smanjenja kaotičnosti s krajnjom posljedicom kristalizacije odnosno fraktalizacije vode.

  

Poznato je već odavno da se mjerenje temperature vrši živinim termometrom. Toplina ulazi u živu, širi ju, a mi na skali očitavamo kolika je temperatura.

  

Na sličan način bi trebalo mjeriti i orgonsku energiju. Dakle, pošto orgonska energija kristalizira supstancu te pri tome stvara fraktale kao tvar za mjerenje treba uzeti onu koja se kristalizira. Prva pomisao je naravno voda kao instrument za mjerenje orgona. Malo prosurfamo internetom i potražimo pojam orgone ice i eto začudo već neki dečki su izvršili eksperiment sa doista zapanjujućim rezultatima za koje vjerojatno niti sami nisu svjesni što su dobili. Više se može naći ovdje.    

Pokus je proveden na vrlo jednostavan način. U zdjelicu nasuta je voda te je zajedno sa jednim jednostavnim tipom orgonskog akumulatora stavljena u zamrzivač. Orgonski akumulator je postavljen iznad te zdjelice sa vodom. Prilikom zamrzavanja voda se u donjoj zdjelici kristalizirala na vrlo neobičan način stvarajući stalagmit koji vertikalno strši usmjeren prema orgonskom akumulatoru prkoseći djelovanju gravitacije. Na slici gore, krajnje desno je prikazana kristalizirana voda unutar cijevi samog orgonskog generatora. Jasno se može uočiti jedna fraktalna struktura, pravilnog obilka koja podsjeća na drvo. Dakle ovaj eksperiment potvrđuje gornju tezu da orgonska energija fraktalno uređuje materiju te da se pomoću materije koja se kristalizira može mjeriti djelovanje orgonskog polja u prostoru. Naravno ovaj pokus ne može se uzeti zdravo za gotovo nego je potrebno izvršiti još mnogo dodatnih istraživanja fraktalizacije materije unutar orgonskog polja.

  

Inače fraktalne strukture se mogu naći gotovo svuda u prirodi: razni oblici kristala, stabla drveta, razni organi u životinjama i ljudima, virusi, bakterije itd. te još uvijek nije objašnjeno kako one nastaju. Možda bi orgon mogao pomoći u razrješavanju ove tajne.

  

Toplinska energija i orgonska energija su dva svojstva jedne te iste pojave. Naime dok toplinska energija rastače materiju povećavajući joj kaotičnost (pozitivna entropija), orgonska energija ju sintetizira u kristale odnosno fraktale (negativna entropija). Orgonska energija kod nežive tvari tvori kristale i jednostavne žive organizme dok kod živih bića omogućava razmnožavanje i rast.

 

Kvantna mehanika, orgon i stacionarni valovi

  

Dalje razrađujući tezu da su toplina i orgon dva oblika jedne pojave može se zaći u dubinu same energije i materije. Toplinska energija je u svojoj prirodi samo jedan spektar elektromagnetskog zračenja koji se širi od izvora prema okolnom prostoru. Slično kao kada upalimo žarulju pa se svjetlost prostire prema okolnom prostoru. Za pretpostaviti je da postoji također i elektromagnetsko zračenje koje ide u suprotnom smjeru, dakle iz okolnog prostora prema izvoru. Upravo ovakvo elektromagnetsko zračenje koje implodira prema nekom izvoru bilo bi orgonska energija.

 

Dakle toplinska energija se širi od izvora prema okolnom prostoru, dok se orgonska energija kreće obrnuto iz okolnog prostora prema izvoru. Superpozicijom toplinske i orgonske energije nastaju stacionarni valovi odnosno sama materija. Na ovakav način može se objasniti dualnost same materije odnosno njezino ispoljavanje kroz valove i kroz čestice. Također prema kvantnoj teoriji sama energija postoji samo u paketima, odnosno kvantima pa ima svojstva čestice.

 

U prilog ovim tvrdnjama ide i Einsteinova svima poznata relacija E=m*c2 koja govori da su materija i energija jedna te ista stvar.

  

I da zaključimo. Materija i energija su dva različita načina ispoljavanja supstancije. Supstancija je stacionaran val, koji kada se razloži daje dvije komponente. Jedan val koji se explozivno širi od izvora prema okolnom prostoru (toplina) i drugi koji implozivno ide iz okolnog prostora prema izvoru (orgon).

  

Na taj način se i sam orgon može shvatiti kao elektromagnetsko zračenje, o čemu govore i Reichova svojstva orgona sa tom razlikom što ova elektromagnetska zračenja imaju negativan protok vremena sa posljedicom implozije prema izvoru. Naravno sve ove tvrdnje se mogu matematički dokazati no to nećemo ovdje navoditi. Zanimljivo je da se pojavom stacionarnih valova bavio i sam Tesla u svom istraživanju bežičnog prijenosa energije te izazivanja potresa u Americi.

  

O teoriji stacionarnih valova koji u Einstainovom četverodimenzionalnom prostoru stvaraju materiju, fraktale pa čak i određene biološke strukture sve se više u posljednje vrijeme govori, a naučna disciplina se zove kimatika (engl. CYMATICS).