Krunoslav Rac Članovi planinarskih društava iz Krasna i Đakova Krunoslav Rac, Ilija Vukelić i Ante Mandarić proveli su prekrasne trenutke na Aljasci. Prizore tamošnje prirode zabilježili su fotoobjektivom, a svoje doživljaje pretočili u tekstove koje su odlučili podijeliti s čitateljima Javno.hr-a.

Zemlja ledenjaka, kitova, medvjeda...

Sob na ulicama gradića Cicelyja i osebujni likovi serije "Život na sjeveru" većini su ljudi s kojima sam pričao prije puta na Aljasku bili prva asocijacija na ovu najmlađu američku državu. No, Aljaska je, naravno, puno više od toga. Aljaska su i divovski medvjedi, ledenjaci, kitovi i prije svega ogroman prostor. Upravo taj prostor najviše me impresionirao iako sam ovdje došao ponajviše zbog smeđih medvjeda koji su mi najveća ljubav u životinjskom svijetu.

Divljina kojom vladaju zakoni prirode

Aljaska je ogromna. Od Hrvatske je veća 16,5 puta i gotovo da je cijela još uvijek divlja. Ono što se ne može nazvati divljinom je glavni grad Anchorage u kojemu živi gotovo polovina stanovnika Aljaske (250-300 tisuća) i naselja koja se nalaze uz glavnu i skoro pa jedinu cestu koja povezuje sam sjever s jugom. Ta cesta dotiče samo 15% teritorija ove zemlje. Sve ostalo je još uvijek netaknuta divljina u kojoj prirodni zakoni imaju prednost pred čovjekovim.

Novac mijenja običaje

Aljaska se mijenja. Njen sjeverni dio je izuzetno bogat naftom te je naftna industrija promijenila puno toga u svakodnevnom životu ovdje. S naftnim postrojenjima došli su i ljudi koji s Aljaskom i životom na njoj nemaju veze. Ima ih toliko da domorodačko stanovništvo više nema primat niti u brojnosti niti u bilo čemu drugome. Nafta je donijela i novac te su primanja na Aljaski osjetno veća u odnosu na ostatak SAD-a. Ali su i cijene 20-30% veće, od hrane do svega ostalog. Sve je to promijenilo život domorocima s Aljaske. Više ne moraju živjeti tradicionalnim načinom života na koji su navikli, a za moderan američki život nisu spremni. Barem sam ja dobio takav dojam. Po gradskim ulicama je mnoštvo pijanih domorodaca. Tužno ih je gledati kako besciljno lutaju od kafića do kafića samo s jednim ciljem - popiti još jednu cugu. Način života kojemu se divio cijeli svijet polako odlazi u zaborav.

Znatiželjne životinje

No, nafta i novac ne mogu promijeniti baš sve. Priroda je još uvijek moćna i divlja. Sama Aljaska ima veću površinu zakonom zaštićene prirode nego cijeli ostatak SAD-a zajedno. Neke životinje koje smo sreli, uvjeren sam da nisu nikada vidjele čovjeka, poput jednog smeđeg medvjedića kojega je samo majčin doziv spriječio da dođe provjeriti kakva su to stvorenja koja upravo gleda ili grbavi kitovi koji love ribu na deset metara od obale gradića Whittiera i jednostavno ne mare za čovjeka. Upravo to je ono po što smo došli na Aljasku.

Plan našeg puta bio je provesti što je moguće više vremena u divljini. Mogućnosti i mjesta na koja se isplati otići su nebrojena. Mislili smo da samo treba izabrati mjesto te unajmiti pilota malog aviona koji će nas odvesti u divljinu i nakon nekog vremena doći po nas. Na dvanaest stanovnika Aljaske dolazi jedan mali avion pa smo mislili da će cijene leta biti prihvatljive za naš budžet. No, grdno smo se prevarili. Kao i u Hrvatskoj, cijene goriva u SAD-u idu nesmiljeno gore. To je još uvijek gotovo dva puta jeftinije nego kod nas, ali Amerikanci, naravno, kukaju.

Promjena plana

Posebno je poskupilo gorivo za avione. Stoga smo na mjestu događaja morali mijenjati plan. Teško nam je sjela činjenica da ako čovjek želi otići u divljinu, mora imati popriličan saldo na bankovnom računu. Ipak, još uvijek je na raspolaganju dovoljno mjesta koja se mogu posjetiti. Mi smo se odlučili za odlazak na ledenjak o čemu ću pisati u sljedećem nastavku te posjetiti Denali, najpoznatiji nacionalni park na Aljasci. Iz prve ruke smo svjedočili topljenju ledenjaka, vidjeli mnoštvo divljih životinja u njihovoj svakodnevnoj borbi za opstanak i uspjeli doživjeti mali djelić ove ogromne divljine.

www.dnevnik.hr