Dok u nekom ekskluzivnom hrvatskom restoranu pijuckate vrhunsku domaću rakiju Haluga s kontroliranim porijeklom i garancijom vrhunske kvalitete, vjerojatno se ponekad upitate i o porijeklu ovog vrhunskom proizvoda. Brojni arheološki podaci svjedoče o tragovima alkoholnih pića prije 10-ak tisuća godina. Naši preci prije dolaska na ova područja konzumirali su vino, pivo, medovine.

Međutim, u 7, 8. stoljeću n.e. arapski liječnici su otkrili postupak destiliranja fermentiranog voća – araki, koji su koristili kao lijek. Širenjem osmanlijskog carstva i njihovog utjecaja, tradiciju proizvodnje ovog „lijeka“ preuzimaju narodi koji su s njima prvi došli u doticaj koji su koristili u nemedicinske svrhe.

Već od 14. stoljeća postoje brojni pisani spomenici koji koji svjedoče o proizvodnji rakija. Budući da je zbog relativno kompleksnog procesa proizvodnje kazane uglavnom posjedovala Crkva pa bi ih iznajmljivala podanicima uz 20 posto provizije (svaka peta proizvedena litra) rakija dobiva dodatno, gotovo mistično značenje. Opjevana je u pučkim pjesmama, nudi se najdražim gostima i daruje najvažnijim osobama.

Rakija je svjedočila svim važnim trenucima života naših predaka. Bez nje se nije događalo ništa važnijega: od rođenja pa do smrti. Ona je svojevrsni životni eliksir, afrodizijak, davala im je snagu i nudila veselje.

Na osobitoj je cijeni bila šljivovica. U prošlosti nije bilo kuće ili zadruge koja nije imala svoj šljivik: ispod podkućnice ili negdje na stanu pod šumom (gospodarske cjeline izvan sela). Šljiva (plava ili bijela), smatrala se izrazito značajnim plodom. Ako je urodila – donosila je novce ukućanima: peko se pekmez, sušila za zimu, ali najviše je išlo u rakiju. Ona je sve do početka 20-og stoljeća bila neformalno platežno sredstvo kojim se plaćalo sve, kao i novcem.

O značaju rakije svjedoče i bezbrojne narodne pjesme:

Od rakije nema bolje žene
Po tri dana ona ljulja mene.

Rakija nam život vraća
Kad je složno piju braća.

Oj rakijo kad bi te dobio
Tri bi dana za tebe kosio.

Oj rakijo, rako,
Ja te volim jako,
A ti mene rako,
U jarak polako.

Oj rakijo šljivovice ljuta,
Jednu pjesmu pjevam po sto puta.

Oj rakijo rodila na glogu,
Ja bez tebe živjeti ne mogu.

Žene drage, mene se ne bojte
Samo mene rakijom napojt'e.

Bit će šljive, bit će i rakije
Popit ćemo koliko se smije.

Masovna proizvodnja rakije za tržište od 19. stoljeća donijela je brojna tehnološka rješenja čija je svrha bila proizvesti što veće količine rakija po što nižoj cijeni, pri čemu čak ni voće nije bilo potrebno. Takva tehnološka rješenja prihvatili su i obični ljudi rukovođeni pohlepom.

Dugo su se vremena po seoskim domaćinstvima proizvodile dvije vrste rakije: jedna za prodaju, i druga, prava, za osobnu uporabu. Vremenom je prava rakija, proizvedena od probranog voća, destilirana, koja je odstajala u hrastovim bačvama nekoliko godina prije dolaska na tržište postala raritet. Upravo s tom namjerom – proizvoditi vrhunsku rakiju na tradicionalan način, peći je u bakrenim kotlovima kako se to radilo stoljećima prije, čuvati je određen broj godina prije prodaje, osnovana je turopoljska tvrtka Haluga d.o.o.

Dulje od 20 godina obitelj Haluga bavi se uzgojem jabuka i krušaka vrhunske kvalitete u vlastitim voćnjacima na plodnim turopoljskim poljima. Daleko od svih izvora onečišćenja dobiva se visokokvalitetno voće što je osnovni preduvjet za dobivanje vrhunskih voćnih rakija.

Uz voćne rakije, Haluga proizvodi i travaricu, viljamovku, jabukovaču, šljivovicu te likere od meda i od borovnice. Cijeli postupak se obavlja u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu. Oni su garancija da je Haluga rakija vrhunske kvalitete i proizvedena u skladu s najvišim standardima EU.