Nama najpoznatija molitva počinje: „Oče naš…“, no nije li ona mogla počinjati i s: „Majko naša…“? Uistinu, ova muška slika boga tako se duboko ukorijenila u našu svijest i podsvijest, što je bio tisućljećima dug proces, da ju često uzimamo zdravo za gotovo, kao nešto posve normalo. Ta je slika Oca postala temelj na kojemu se gradila naša civilizacija, no nije oduvijek bilo tako.
Dugo sam razmišljao o tome kako napisati ovaj post, jer je tema tako opširna da ju je teško obraditi ukratko, a da ne postanem dosadan s previše dugačkim tekstom za čitanje. Zapravo sam već napisao nešto duži tekst i razmišljao o tome kako ga skratiti, tako da ću ovdje pokušati dati samo kratke crte onoga što želim reči.
U proteklih dva stoljeća arheološka iskapanja su nam iznjedrila neka uistinu značajna otkrića o našim dalekim precima na ovoj divnoj planeti Zemlji. Dala su nam širi pogled na pretpovijesno doba, kao i na doba nastanka prvih civilizacija.
Prema tim nalazima nastala su uvjerenja kod mnogih ljudi o tome da je u životu pretpovijesnog čovjeka glavno božanstvo bila žena - Majka Božica. Mnogi smatraju kako je ona dominirala prilično dugim periodom, od oko 30.000 do 3.500 pr. Kr. Jedna od autorica koja se bavila tom temom je Marija Gimbutas koja je napisala knjigu The Goddesess and Gods of Old Europe, 7000-3500 B.C. (Božice i Bogovi Drevne Europe 7000-3500 pr. Kr.). Ona se, dakako, bavi razdobljem neolitika, sve do pojave prvih civilizacija.
No paleolitičko razdoblje je također prepuno arheoloških otkrića koja nas upućuju na istu misao o dominaciji božice. Po čitavoj Europi je pronađeno mnoštvo malenih ženskih figurica nazvanih Venerama plodnosti, a jedna od najstarijih i najpoznatijih je Willendorfska Venera iz oko 25.000 god. pr. Kr., otkrivena na području današnje Austrije. Njene karakteristike odgovaraju većini drugih figurica - naglašeni su oni dijelovi tijela koji simboliziraju najljepšu moć žene - davanje života. Stomak, grudi pa čak i vagina, jasno su preuveličani, dok su glava, ruke i noge gotovo nedefinirani.

Willendorfska Venera i Venera iz Laussela

Nekoliko tisuća godina mlađa Venera iz Laussela od velikog je značaja - svoju lijevu ruku je položila na trudni stomak, dok u uzdignutoj desnoj ruci drži (bikov ili bizonov) rog na kojemu je 13 ureza. Alexander Marshack je, u svojoj knjizi The Roots of Civilization (Korijeni civilizacije) napomenuo kako to može biti rani oblik brojanja lunarne godine, te da je to "ujedno i broj dana od rođenja prvog krešenda sve do onih dana zrelog punog mjeseca." Marshack je također mikroskopski prostudirao tih 13 ureza na reljefu roga i uočio kako je svaki urez načinjen drugim predmetom i, izgleda, u drugo vrijeme. Čini se da ovdje imamo neku vrstu rane spoznaje odnosa između ženske mjesečnice i kozmičkoga ciklusa! (U mnogim kulturama koje su uslijedile bik je bio lunarni simbol, simbol Mjeseca!)

Lijevo Lasceux, a desno Altamira

Kako sam već ranije, u postu "Drevna spoznaja", govorio - smatra se kako su oslikane špilje služile za neku vrstu "Povratka u Maternicu Majke Božice" kroz što je infant morao proći duhovnu i psihološku transformaciju. Tako je špilja sa svojim slikama pandan našim crkvama sa svojim slikama (primijetite - Notre Dame=Majka Crkva!!!).

Božica iz Catal-Huyuka

Prva neolitička naselja, poput Catal-Huyuka iz Anatolije, današnje Turske, oko 7.000 pr. Kr. donose nam veliku zanimljivost - Božicu koja rađa, sjedeći na prijestolju načinjenom od dva lava! Ovo je jedan od izvornih prikaza iz kojih se razvila nekoliko tisuća godina kasnije, Inana, Ištar, itd. Pogledate li reljef s prikazom božice Inane, uočit ćete da ona stoji na leđima, po vertikali, između dva lava.

  

Lijevo Inana, a desno crtež iz egipatske knjige mrtvih

Ova dva lava su vrlo bitan simbol, a njegovo rješenje nalazimo u Egiptu. U knjizi mrtvih br. 17 nalazi se prikaz dva lava međusobno okrenutih leđima, a između njih se, kao između dvije planine, izdiže Sunce. Ova dva lava predstavljaju Jučer i Sutra (prošlost i budućnost, naravno!), dok Sunce koje je u središtu (koje je iznimno važno u budističkom učenju!) simbolizira VJEČNO SADA!

   

Lijevo egipatski preddinastijski crtež, a desno Gilgameš

Pošto su prve civilizacije ujedno i početak muškarčeva zauzimanja ženine uloge dominantnog božanstva, uočit ćemo, kao na ovom preddinastijskom prizoru iz Egipta, muškarca između dva lava, a sličnost s kasnijim mezopotamskim prikazom Gilgameša u istoj pozi je zapanjujuća! Očito je riječ o vrlo dugoj tradiciji.

Kefren iz Gize, Stara Država

Kefren na prijestolju se također nalazi između dva lava (uočite sitne lavlje glave sa svake strane prijestolja!) Također treba znati kako je Izida poistovječena s prijestoljem, tako da faraon sjedi na prijestolju kao što dijete sjedi u majčinu krilu (sjetite se Bogorodice s malim Kristom!).
Okrenemo li se grčkom području, na Kreti ćemo također naći Majku Božicu između dva lava - ona je Majka Svijeta, Majka Životinja i svega živoga, ona je stvoriteljica oblika, svega vidljivoga i nevidljivoga i čitav univerzum je njeno tijelo!

  

Lijevo Božica Planine, a desno Zmijska Božica, Kreta

Primijetite da na ovoj drugoj slici, osim što ima gole grudi kao simbol plodnosti, ona u rukama drži zmije - ona je i Zmijska Božica - a zmija simbolizira besmrtnost u polju vremena (odbacuje kožu, odbacujući tako smrt i nastavlja živjeti). U večini kultura (kao npr. u Indiji ili pak nekoć kod Pueblo Indijanaca) zmija je sveta životinja! Tako žena i zmija zajedno simboliziraju vladarice svijeta parova suprotnosti u kojemu živimo.
Dolazak nomadskih naroda na Bliski istok šireći se dalje ka Europi, doveo je do uništavanja kulta božice i preotimanja njene uloge kako bi muški ratni Bog mogao zasjesti na prijestolje i zavladati (sjetite se da su i žena i zmija odgovorne za istočni grijeh!!!! - na taj se način želilio zbrisati božicu, s naglaskom na preziru prema ovom svijetu predstavljajući ga kao grešnog!!). Tako smo ušli u doba ratnih bogova poput nešto blažeg Zeusa, i više diktatorski nastrojenih Ahuramazde i Jahve. Svijet je time postao veliko bojište između dobra i zla, a ne više velika harmonija unutar Majčina tijela.