Zašto? U Hrvatskoj na zdravstvenom veleučilištu postoji 3-godišnji studij radne terapije no prilikom zaposlenja suočavaju se s nizom poteškoća jer njihov posao začudo obavljaju
djelatnici drugih profesija počevši od socijalnih radnika, defektologa, profesora likovnog...
Osjećajući se poniženi i ograničeni u djelovanju zbog nestručne konkurencije obratili su se Saboru RH, premijeru, potpredsjednicima vlade, ministru zdravstva, svim europskim udrugama radnih terapeuta, COTEC-u, WFOT-u, svjetskoj federaciji fizioterapeuta, vijeću ministara EU-a, europskoj komisiji.
"Naše proteste smo predali i u sjedištima SDP-a i HDZ-a, svim klubovima zastupnika te saborskim
odborima koji su povezani sa donošenjem ovog zakona. Punu potporu su nam pružile i ostale udruge koordinacije za donošenje zajedničkog zakona i komore (HZF- koji je također oštro odreagirao na ovaj zakon, HULM, HUS, HUH,
HDIMR). Dali smo izjave za radio i Novi List. Ne znamo što bi više trebali učiniti…" kukaju očajni radni terapeuti.
Radni terapeuti moraju prije svega biti kadri razumjeti svoje pacijente, osobito u trenucima tuge, bijesa i odustajanja. Primjerenom komunikacijom i podrškom moraju im znati pomoći da lakše prebrode krize i promjene raspoloženja. Visok stupanj kreativnosti potreban im je u pronalaženju novih načina izvođenja raznih aktivnosti i novih rješenja za uređenje prostora radi prilagodbe različitim vrstama i stupnjevima ograničenja, odnosno preostalih sposobnosti. Umjetnički izraz, spretnost u radu rukama, šakama i prstima te poznavanje raznih vještina – pletenja, vezenja, obradbe keramike i sl. – omogućuju radnim terapeutima izradbu sadržajnijih i pacijentima prilagođenijih programa radne terapije.