Objektivnost i subjektivnost

Bilo bi normalno kod objektivnog rasuđivanja da svaki učesnik u zaključivanju donese identičan zaključak, ali nije tako.

Može se za primjer uzeti jedan akademski visoko obrazovani stručnjak. Njegov stručni kontejner je strogo selektiran jer taj kontejner predstavlja njegovo stručno stajalište koje sadrži za njega istinita naučna gledišta.

Postoje osnovna (temeljna) naučna stanovišta koja nisu nikad predmet rasprave jer predstavljaju usvojene društvene obrasce koji se kriju iza stava: to se podrazumjeva samo od sebe.

Iznad tog stajališta se nalazi civilizacijska usmjerenost kroz uticaje preko obrazovanja i odgoja.

Takav stav kod nekog stručnjaka istog ranga i iste djelatnosti uopće ne mora biti prihvaćen jer taj drugi stručnjak ima drugačije obrazovno i odgojno usmjerenje.

Iz toga se može zaključiti da će stav o nekom problemu biti uvijek krajnje subjektivan bez obzira na stručnost.

Civilizacijske intelektualne svijesti, zbog kontejnerske percepcije nažalost uopće nisu svjesne tih činjenica o subjektivnosti. Ovdje može netko prigovoriti na nerealnom procjenjivanju i davanju teško utvrdljive činjenice o nesvjesnosti vlastite subjektivnosti u komunikaciji.

Postoje momenti kada je čovjek svjestan svoje subjektivnosti, međutim, to su veoma kratki momenti samo u određenim situacijama. Da je ta svjesnost vlastite subjektivnosti u samo maloj mjeri prisutna unutar naše civilizacije, ta naša civilizacija bi sigurno bila oslobođena sukoba (naročito većih razmjera).

Ispoljavanje ove nesvjesnosti vlastitog subjektivizma vidljivo je u eksploatiranju pojma objektivnosti.

Kontejnirana intelektualna svijest percepciju dijeli na subjektivnu i objektivnu. Za subjektivnu percepciju se uzima stav koji je proizašao iz predrasuda u kojima je ta ličnost zarobljena.

Onaj tko ispoljava takav zaključak o subjektivnosti, u stvari određuje dva stava. Jedan je stav o ,,objektivnoj,, percepciji i odnosi se na ličnost koja utvrđuje nečiju subjektivnost, a drugi je stav kojim se ispoljava ta subjektivna percepcija i odnosi se na ličnost koja se navodno subjektivno izražava.

Kontejnirana svijest ne dozvoljava da se pri utvrđivanju svoje ,,objektivne,, percepcije ima svjesnost i svog sopstvenog stava koji je također morao doći iz nekih određenih utemeljenih (subjektivnih) stavova.

Upravo ti utemeljeni stavovi se uzimaju kao istiniti i na osnovu njih se vrši opredjeljivanje prema subjektivizmu i objektivizmu.*

Tu nema nikakve razlike u procesu zaključivanja između onoga koji ima navodno subjektivnu percepciju i onog za koga ta intelektualna svijest tvrdi da je subjektivan. Obojca imaju kontejnere iz kojih donose zaključke i svaki od njih ima svoje utemeljene kontejnerske stavove na osnovu kojih svaki za sebe tvrdi da je objektivan.

Može se postaviti pitanje: da li je i autor ovog teksta svjestan da i on iznosi također jedan stav koji bi po logici kojom prezentira nemogućnost objektinog predstavljanja, također trebao biti neupotrebljiv zbog subjektivnosti te njegove tvrdnje?

Prezentacija navedenog subjektivnog izjašnjavanja o subjektivnosti je nemoguća kroz linijsko-logičku percepciju i zato predstavlja svoju vlastitu proturječnost.

Tumačenje da subjektivnost onemogućava drugog učesnika u komunikaciji da prihvati njegove stavove je postavljanje tog drugog učesnika u stanje intelektualne superiornosti po kojoj bi navodno njegovi stavovi trebali biti osnovna mjera za utvrđivanje istinitosti.

Čak se pripisuje toj suprotnoj strani sebičnost kojom čuva svoje predrasude i daje joj se kategorija OPS polariteta ( opredjeljenje prema sebi ).

Kontejnirana svijest je stav da svaka realna gnostika, između ostalog, podrazumjeva i borbu protiv subjektivizma uvukla u kategoriju polariteta smatrajući da ta borba protiv subjektivizma dovodi do objektivne točke gledišta.

Točno je da gnostika vodi borbu protiv subjektivizma, ali nije točno da to dovodi do objektivne točke gledišta. Gnostika nema objektivno gledište jer je to pojam koji egzistira u civilizacijskoj svijesti.

Visoko razvijena (gnostička) svijest je svjesna subjektivnosti i u tom cilju i ima organizaciju svog bića. Ona je svjesna da na civilizacijskoj ravnini objektivnost ne postoji i zato je maksimalno suzdržana od bilo kakvog opredjeljivanja.

Ni u sveobuhvatnoj percepciji koja bi trebala obuhvatiti sve mogućnosti umjesto jednog opredjeljenja je problem sa ograničenim intelektom koji bi trebao obuhvatiti te sve mogućnosti.

Ti svi logički parametri koji upućuju na subjektivnost se vode pod zajedničkim imenom, s v j e s n o s t.

Iz toga proizilazi jedno pravilo: sve dok činjenice čovjek drži u sebi, on je objektivan. *Onog momenta kada neku tu činjenicu objavi ili ispolji na neki drugi način, on je subjektivan i ta objava je laganje i sebe i drugih.

Tu se pojavljuje ona linijsko logička percepcija koja odmah postavlja pitanje: da li to vrijedi i za autora ovog teksta koji prezentira navodno gledišta visoko razvijene svijesti.

Da, to se odnosi i na njega. Ovaj tekst je namjenjen svima i razumljiv je različito u što spada i ova logička proturječnost.

Svjesnost laganja, kao i svjesnost ostalih postupaka, osobina je duhovno razvijenih ljudskih bića. To svjesno laganje je cijena koju plaća svaki gnostičar prilikom eksponiranja svojih iskustava i ujedno i obaveza da se ne pretjera u tome svodeći to laganje na najminimalniju mjeru.

Iz tog razloga komentarima u kojima je potrebno opredjeljivanje, gnostičar se izražava najčešće višeznačno, što za civilizacijsku svijest znači neodređenost jer funkconira na isključivosti.

To što civilizacijska intelektualna svijest ne primjećuje tu asocijativnu višeznačnost, ne znači da ona ne postoji.

Proučavanjem problema subjektivnosti može se doći do zaključka da je subjektivnost, kao razlog za izradu nesporazuma i sukoba, vješto ugrađena u našu civilizaciju.

To je vidljivo iz njenog planskog i organiziranog neprekidnog eksponiranja. Da bi negativna emocionalna energija bila neprimjetno i planski eksploatirana kroz subjektivnost, uveden je pojam objektivnost koji ni kao relativan pojam nije našao praktičnu primjenu u komunikaciji.

Taj pojam je nametnut sistemom obrazovanja i odgoja, te je definiran kao nepristran, neodređen prema određenoj pojavi, nepristrasan, neosoban, stvaran, pravedan, neutralan, nezainteresiran stav, itd, i u upotrebi je, a da se pri tom njegova upotrebna vrijednost nije utvrdila zbog neprekidne i trajno prisutne subjektivnosti.

U praksi on znači manipulativno sredstvo kojim se maskira subjektivnost.

Kroz subjektivnost se u komunikaciji pomoću nametnutih civilizacijskih pravila neprimjetno ostvaruje isijavanje negativne energije.

Prvo i osnovno pravilo je tolerancija koja predstavlja trpljenje, tj podnošenje tuđeg mišljenja. O stvaranju negativne emocionalne energije pridržavajući se tog pravila je nepotrebno govoriti.

Drugo pravilo je prihvaćanje većinskog mišljenja kao najobjektivnijeg.

Treće pravilo je institucionalno utvrđivanje objektivnosti za što su zaduženi pojedinci ili ustanove. To je najsloženiji i najsveobuhvatniji oblik kontrole nesporazuma izazvanih subjektivnošću.

Obrazovanje je glavni institucionalni 'nabacivač' subjektivnih stavova i zaključaka gdje se učenik od prvog dana uvodi u ubjeđenje da je sve prezentirano u obrazovanju istina. Za svaki oblik sumnje slijedi kazna kroz ocjenu. Primjer za to su u ovom povijesnom trenutku tri različite prezentacije istih događaja u predmetu povijesti u Republici BiH.

Sudstvo takođe na svoj način određuje objektivnost jednog od različitih stavova stranaka u postupku.

Objektivnim se smatra stav koji je većom sumom novca ili jačim utjecajem veza dominirao u procesu suđenja. Ponekad se i sudsko Vijeće  d o g o v o r i  šta je objektivno.

U ekonomski razvijenim zemljama kriteriji za objektivno utvrđivanje istine se donose na osnovu zakonskih pravila koja su takođe nastala kroz proces subjektivizma pojedinca ili grupe. Osim toga objektivnu presudu donosi sudac ili porotnici na osnovu svog subjektivnog uvjerenja o pravdi.

Ako nekom građaninu stigne uplatnica za plaćanje kazne zbog saobraćajnog prekršaja , onda je to praktično objektivna istina, bez obzira da li taj građanin posjeduje prometno vozilo ili fizički nije mogao napraviti prekršaj jer je već odavno sahranjen.

Sredstva javnog informiranja su od posebne važnosti za utvrđivanje i određivanje objektivnih stavova i zaključaka. Te stavove iznose društveno priznati stručnjaci čiju subjektivnost sredstva javnog informiranja prikažu, a narodne mase to prihvate kao objektivan stav ili zaključak.

U ekonomski razvijenim zemljama djecu uče da je stav u vezi određenih društvenih događanja objektivan samo ako su ga objavile određene ovlaštene službe.

Ako neki pojedinac iznosi svoje mišljenje o određenim društvenim događanjima, on je naučen da obavezno istakne da je to njegovo mišljenje ili stav.

Najekstremniji oblici nametanja subjektivnih stavova su kroz društvene i državne institucije u kojima se glasanjem utvrđuje objektivnost određenog stava zanemarujući činjenicu da su se u debati čuli samo subjektivni stavovi u formi prijedloga.

Često se na forumu koristi pojam iluzija. Pozadina tako upotrebljenog pojma je stav na osnovu ,,objektivne,, realnosti koja se smatra istinitom.

Intelektualna svijest ne želi te činjenice o vlastitoj subjektivnosti prihvatiti zbog opasnosti rušenja svojih kontejnera što bi praktično značilo nemogućnost iznošenja svojih stavova, i što je najgore, nemogućnost 'objektivnog'  zaključivanja.

Čitav jedan civilizacijski vezivni materijal, koji se krije iza subjektivnosti, morao bi nestati. Civilizacijska svijest koja ima formirane kontejnere, na osnovu tih svojih ,,objektivnih,, zaključaka trebala bi se odreći te ,,objektivnosti,, ali se postavlja pitanje, kako?

Ako je intelektualna svijest iskrena prema sebi i svjesna te svoje subjektivnosti u zaključivanju, ona može svjesno ili nesvjesno formirati namjeru koja će ju uvesti u sveobuhvatnu percepciju.

Taj ,,mrtvi čvor,, koji u svom ,,zagrljaju,, drži intelektualnu svijest, drži i sve nesporazume unutar čovječanstva. Vjerovatno je iz tog razloga gramatika kao skup jedne vrste civilizacijskih pravila toliko značajna disciplina.

Ovako maskirana subjektivnost odnosi ogromne količine negativne emocionalne energije što je najvjerovatnije i cilj tvoraca i čuvara ove naše civilizacije.

I sve to dolazi iz onih osobnih kontejnera u kojima se stvaraju ti stavovi. Zbog toga visoko razvijena svjesna osoba neće emocionalno preživljavati niti jednu posljedicu tih civilizacijskih normi, jer neće doći u situaciju da bilo kojim civilizacijskim pravilom razmišlja o njima.

nastavlja se...

Thanks to Om ( http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=815 )

www.val-znanje.com