Nedugo nakon Drugoga svjetskog rata na tržištu umjetninama počele su se pojavljivati prve krivotvorine njihovih i djela drugih predstavnika ruske avangarde, da bi ga 1980-ih i 1990-ih doslovno preplavile.
Budući da su falsifikatori usavršili svoje umijeće do te mjere da više gotovo i nije bilo moguće otkriti krivotvorinu, doktorica Elena Basner usmjerila je svoje razmišljanje u drugom pravcu. Bivša kustosica muzeja u Sankt Petersburgu zapitala se po čemu se to razdoblje prije i poslije rata toliko razlikuje da je to obilježilo cijeli svijet pa tako, između ostalog, i slike.
Konzultirajući se sa stručnjacima iz različitih područja znanosti, zaključila je da je prekretnica cijepanje jezgre atoma.
Prva nuklearna eksplozija dogodila se u srpnju 1945. u Novom Meksiku, nakon čega je uslijedilo još 550 drugih u razdoblju do potpisivanja Sporazuma o daljnjoj suradnji u oblasti korištenja nuklearne energije u miroljubive svrhe 1963.
Metoda koju su razvili Basner i suradnici temelji se na pretpostavci da izotopi koji se prilikom nuklearnih eksplozija otpuštaju u prirodu trajno postaju dio tla, pa tako i biljaka, a posljedično i dio boja koje su se koristile u poslijeratnom slikarstvu, a koje se temelje na prirodnim uljima.
Prema tome, djela u kojima se otkriju tragovi cezija-137 i stroncija-90, koji inače ne nastaju u prirodi, a datirana su prije Drugoga svjetskog rata, zasigurno su krivotvorine nastale nakon 1945.
Kako navodi Art Newspaper, Basnerovoj se vlasnici umjetnina boje prići u strahu da ne otkriju kako su djela u njihovom vlasništvu krivotvorine.
No postavlja se još jedno pitanje – neće li sada krivotvoritelji doskočiti znanosti dodajući u svoje mješavine boja izdajničke izotope, pretvarajući ih tako u saveznike?
irida
bglavac
