Jedinstvena kulturno-povijesna spomenička baština Novi dvori ili Novi dvori Jelačićevi nalazi se uz cestu koja od Zagreba vodi prema Hrvatskom zagorju kroz Zaprešić. Od središta Zagreba Novi su dvori udaljeni 20-ak km, a od središta Zaprešića 1,5 km. Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi dvori (površine 20,5 ha) čine dvorac, kapela sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma.

Iako su Novi dvori prvorazredna povijesna i graditeljska baština, omiljeno izletište i stjecište posjetilaca, oni su desetljećima nakon g. 1945, bili prepušteni propadanju. Od g. 1991. obnovom im se sustavno vraća stari sjaj. 

 Iako se spominju pod tim imenom već potkraj XVI. stoljeća – kao jedna između više od dvadeset plemićko-vlastelinskih kurija susedgradsko-stubičkih posjeda, i to u vlasništvu hrvatskih velikaša Zrinskih, vlasnika Susedgrada (Starih dvora) – u sudski ovjerenu dokumentu («Vjerodostojnom ispisu») iz g. 1852. navodi se kao vrijeme njihova utemeljenja godina 1611. Dvadesetih godina XVII. st. Nove dvore kupio je Julije Čikulini, trgovac i kreditor mnogih hrvatskih velikaša. Kad je g. 1746. umro Ivan Franjo Čikulini, Nove je dvore naslijedila njegova nećakinja barunica Julijana Moscon udana Sermage. G. 1782. Novim je dvorima pripadalo 1977 jutara oranica, livada, vinograda i šuma. Dvorac («Kaštel»), tada obična jednokatna plemićka kurija, bio je sagrađen uglavnom od drveta. Na katu se nalazilo pet soba, a u prizemlju tri sobe i prostorija s vinskom prešom. Uz dvorac se nalazila kuhinja s dvjema sobama i smočnicom. Dvorac je imao i podrum («pivnicu»).

Novi vlasnici Novih dvora, Festetići, proširili su dvorac i popravili gospodarske zgrade, a Dragutin Festetić je kraj dvorca g. 1821. sagradio dvorsku kapelu. Od g. 1841. Novi su dvori u vlasništvu grofovske obitelji Erdödy.

G. 1851. Nove je dvore kupio hrvatski ban Josip Jelačić. Jelačić je dao dograditi i preurediti dvorac i čitavo imanje. Tada je dvorac dograđen u istočnom dijelu za 18 m. Ispred dograđenog dijela uređena je prostrana terasa, proširen je i preuređen kat dvorca, dvorac je prekriven crijepom, u dvorcu je uređen veliki podrum i fasada. Oko dvorca, pred kojim se već otprije nalazio zdenac na kotač, uređen je i lijep perivoj. G. 1891. posjed je Novih dvora zauzimao površinu od 827 jutara – od toga 355 jutara livada, vrtova i oranica i 427 jutara šuma – a nalazio se u katastarskim općinama Zaprešić, Pušća, Podgorje (Bistra) i Stenjevec. U skladu s oporukom bana Jelačića, Novi su dvori g. 1863. postali vlasništvo njegova brata grofa Đure Jelačića. U vlasništvu obitelji Jelačić Novi su dvori ostali do g. 1934. Kćeri Đure Jelačića Vera i Anka Nove su dvore oporukom (1916) i dobrotvornom zakladom (1919) ostavile hrvatskom narodu.

KAPELA SV. JOSIPA.
Sagradio ju je g. 1855. u gotičkom stilu ban Josip Jelačić. Kad je iznenada u Napajedlu u Češkoj 11. rujna 1855. umrla Jelačićeva devetomjesečna kći Anka, u kapeli je na brzinu, izgrađena grobnica u kojoj je Jelačićeva kći pokopana 2. listopada 1855. U tu su grobnicu još pokopani ban Josip Jelačić 26. svibnja 1859. i njegov brat Antun Jelačić g. 1875. Nakon g. 1945. sav je inventar iz kapele nestao, a kapela prepuštena uništavanju. G. 1978. bila je oskvrnjena i grobnica u kapeli. U veljači g. 1991. prije početka obnove kapele, ostaci pokopanih bili su privremeno preneseni na Mirogoj, a u listopadu 1992. položeni su u obiteljsku grobnicu Jelačić.

GOSPODARSKI OBJEKTI

Sačuvani i djelomično obnovljeni gospodarski objekti posebna su vrijednost Novih dvora.

«Vršilnica» je najstariji takav objekt u Hrvatskoj, potječe iz XVII. st. Nekadašnje spremište plodina uređeno je g. 1987. kao «Galerija Marija Skurjeni». Vrtlarska kuća sa staklenikom obnovljena je g. 1996. kao ugostiteljski objekt. Skoru obnovu očekuju i «kukuružnjaci», stambene zgrade, konjušnica, staje, mljekara i perivoj.

GROBNICA OBITELJI JELAČIĆ - Sagradio ju je g. 1884. banov brat grof Đuro Jelačić, u skladu s oporukom bana Josipa Jelačića od 8. veljače 1857, a po nacrtu poznatoga graditelja Hermana Bolléa. U tu je grobnicu položeno 11 članova obitelji Jelačić (ostaci nekih od njih preneseni su s Jurjevskog groblja g. 1909. i s Mirogoja g. 1933.): Jelačićeva majka Ana r. Portner (†1837), sestra Cecilija (†1830), brat Đuro (†1901) i njegova supruga Hermina (†1906), njihova djeca Marko (†1882). Jurica (†1894), Vera (†1918), Jela (†1927) i Anka (†1934), zatim supruga brata Antuna – Marija (†1888) i njihova kći Paula (†1888). U grobnicu su više puta – od g. 1935. do 1978. – provaljivali kriminalci u potrazi za dragocjenostima. Nakon obnove grobnice u nju su 16. listopada 1992. sa svim dužnim počastima položeni ostaci bana Jelačića, njegove kćeri Anke i njegova brata Antuna Jelačića.

JOSIP JELAČIĆ (Petrovaradin, 1801. – Zagreb, 1859.), visoki krajiški časnik, zapovjednik Prve banske pukovnije u Glini, sudionik hrvatskoga preporodnog pokreta, hrvatski ban (1848-1859), podmaršal i zapovjednik Banske Hrvatske i Hrvatsko-slavonske vojne krajine. U revolucionarnom gibanju g. 1848. zagovarao je reorganizaciju Habsburške Monarhije i ravnopravnost svih njezinih naroda. Te je godine pod njegovim vodstvom hrvatski narod – u obrani svojih nacionalnih prava protiv mađarske hegemonije – nastupio, nakon dugo vremena, kao samosvjestan narod i kao međunarodni čimbenik. Kao vojnik i državnik Jelačić je učinio sve što je bilo u njegovoj moći ne samo za Hrvate nego i za druge slavenske narode u Monarhiji. Upravo njegovim zalaganjem u Hrvatskoj su uspostavljeni politički, kulturni, crkveni i gospodarski odnosi koji su u drugoj polovini XIX. st. poslužili kao osnova za razvitak hrvatske moderne nacije.

 Izvor: TZ Zagrebačke županije