NAPISAO RUDI ALJINOVIĆ   

Sa svojom devet stoljeća dugom poviješću i urbanim ritmom koji pulsira između Medvednice i prekosavskih naselja, Zagreb je grad koji njegovi stanovnici otkrivaju cijeloga života. Koliko Zagrepčana primjerice zna da u gradu postoji spomenik bombi? A koliko njih zna ime konja bana Josipa Jelačića na glavnom trgu?

Zanimati se i za takve pojedinosti koje pripadaju rubnoj povijesti grada, otkrivati na njegovim ulicama i trgovima ono čega nema u enciklopedijama, znači biti i osjećati se Zagrepčaninom. Uostalom, i drugi gradovi s tradicijom kulture urbanog življenja imaju mjesta na kojima čuvaju zanimljive, a manje poznate pričice iz povijesti i sadašnjosti – na stanovnicima je da ih otkrivaju i time produbljuju povezanost s gradom.

Mnogi će tako s iznenađenjem otkriti da su godinama prolazili Mažuranićevim trgom, možda čak običavali ondje sjediti na klupi i uživati na suncu, a da pritom nisu znali da je upravo ondje kolijevka hrvatskog nogometa. Kad je ljeti davne 1893. mladi Franjo Bučar, koji je kao stipendist hrvatske vlade studirao u Stockholmu tjelesni odgoj, došao kući na praznike, donio je prijateljima na dar loptu i podučio ih osnovama “footballske” igre. Mladići koji su iza zgrade “Kola” svakog popodneva oduševljeno trčali za loptom, zamolili su studenta slavistike Slavka Rutznera Radmilovića da nađe pogodan hrvatski izraz koji bi zamijenio englesku riječ football. Gledajući igrače gdje nogom udaraju loptu prema cilju, meti, Radmilović je smislio riječ nogomet.

Na Mažurancu, kako Zagrepčani nazivaju taj trg, rodila se i zamisao o osnivanju prvih sportskih klubova, pa je samo tristotinjak metara južnije, na današnjem Marulićevom trgu, gdje su u ono vrijeme pasle krave upravitelja Botaničkog vrta, uređeno nogometno igralište. Tu je 28. listopada 1906. odigrana prva javna nogometna utakmica u Zagrebu i Hrvatskoj.

Među neobičnim, manje poznatim pojedinostima u Zagrebu, svakako je i kapelica posvećena razbojniku – možda jedinstvena u svijetu. Riječ je o starinskoj kapelici na početku Nove vesi, posvećenoj sv. Dizmušu, svecu čijeg imena nema u kalendarima. Prema biblijskoj predaji, Dizmuš je bio jedan od dvojice razbojnika koji su na Golgoti visjeli na križu uz Isusa Krista. Prije nego što je izdahnuo, Dizmuš se pokajao za svoje grijehe i šapatom zamolio Krista da i njega nakon smrti povede u nebesko kraljevstvo. Isus mu je odgovorio: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju! (Evanđelje po Luki, 23,431). Kapelicu u baroknom slogu podigao je početkom 18. stoljeća o svom trošku zagrebački kanonik Ivan Zebec.

Smještena na uglu Zvonarničke ulice i Nove vesi, kapelica sv. Dizmuša, po pripovijedanju starih Zagrepčana, navodno je bila epicentrom potresa 1880. godine.

Zagreb ima i spomenik psu. Skriven je od pogleda, pa ga većina građana nije nikad vidjela, iako mnogi svakodnevno prolaze nedaleko od njega – nalazi se u dvorišnom dijelu palače u Ilici 5, kroz koju vodi poznati prolaz Oktogon. Kad je krajem 19. stoljeća građena ta zgrada, vlasništvo Prve hrvatske štedionice, gradilište je čuvao pas Pluto. Bio je dobar čuvar i ljubimac radnika, no nažalost, nije doživio završetak gradnje. Radnici su poginulom psu odlučili podići trajan spomenik te su u dvorišni zid palače ugradili poveći reljef s njegovim likom...