Autor Vesna Došlić

 

Ništa u nama ne može pobuditi takvu tajanstvenu mješavinu straha i znatiželje ili nas prisiliti da se suočimo s vlastitom smrtnošću kao što je prikaz ljudske lubanje.

Ako se k tome otkrije lubanja koja se razlikuje od ljudske svojim oblikom ili strukturom, tada se nađemo u uzbudljivoj situaciji i želimo saznati kako i zašto ti zanimljivi artefakti uopće postoje. I kome bi mogli pripadati. Rasprave među znanstvenicima su žestoke što se ove teme tiče. Dok jedni smatraju da se treba pozivati na specifične medicinske značajke i racionalna objašnjenja, neki su skloni podupiranju teorije da bi ljudska evolucija također mogla biti rezultat genetskih manipulacija nekih izvanzemaljskih civilizacija i da neke pronađene lubanje mogu pružiti DNK dokaz za takve tvrdnje.

 

Lubanja „Zvjezdanog djeteta“

Vjerojatno najpoznatija od svih do sada pronađenih abnormalnih lubanja svakako je tzv. lubanja „Zvjezdanog djeteta“ ili „Starchild skull“. 

 Lubanja „Zvjezdanog djeteta“

Prema mnogim legendama srednje Amerike tzv. „Zvjezdani ljudi“ posjećivali su Zemlju kako bi se parili s određenim ljudskim ženama. Iz tog odnosa rađala su se djeca hibridi - „Zvjezdana djeca“. Na njih se gledalo kao na veliki blagoslov te su bila hranjena i odgajana od strane cjelokupnog društva. Čim su djeca navršavala između pet i osam godina, “Zvjezdani ljudi” vraćali su se po njih da bi ih poveli u svoj svijet.

1999. godine psihologu Lloydu Pyeu bračni par iz Texasa predao je lubanju „Zvjezdanog djeteta“. Nakon otkrića lubanje i njenog predstavljanja javnosti, Pyeu su mnogi pripisivali pokušaj prevare i šarlatanstva, no sve je ostalo samo na tim optužbama bez i jednog konkretnog dokaza. Od tada Pye uz pomoć znanstvenika proučava lubanju te se drži teorije da je pripadala ženskom djetetu čiji je otac bio izvanzemaljskog porijekla.

Danas ga više ne optužuju za prijevaru nego za zgrtanje novca i pobijaju nalaze do kojih je došao. „Najglasniji“ Pyeov protivnik je američki neurolog Steven P. Novella, inače poznat po svojoj pripadnosti pokretu znanstvenih skeptika. Unatoč tome, Lloydova teorija dobiva začuđujuću količinu podrške od znanstvenika i liječnika.

Jedna od značajki lubanje je njen nevjerojatan volumen - prosječni volumen ljudske lubanje je oko 1400 ccm no volumen lubanje „Zvjezdanog djeteta“ je sa svojih 1600 ccm daleko iznad prosjeka odraslog čovjeka. Isključeno je da je to posljedica bolesti hidrocefalusa („vodena glava“) ili progerie (bolest ubrzanog starenja).

Dr. Ted Robinson, kanadski kirurg za lubanju/lice/glavu koji je podučavao u Centru za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju u Mount Vernonu, kaže kako bi Lloyd Pye zaista mogao biti u pravu. Dr. Robinson proveo je 12 mjeseci u proučavanju lubanje koristeći neke od najnaprednijih znanstvenih postupaka, te je otkrivao njene tajne koristeći najmodernije tehnike skeniranja mozga.

“Ova lubanja je unikatna,” kaže dr. Robinson. “To nije lubanja deformiranog djeteta. Ovo je područje za koje sam specijaliziran i mogu kategorički tvrditi da oblik ove lubanje nije posljedica ljudske abnormalnosti. Također sam tražio mišljenja vodećih neurologa, pedijatara i kirurga. Svi do jednog se slažu samnom. Ne radi se o deformiranoj ljudskoj lubanji. Ovo je nešto sasvim drugo. Lubanja Zvjezdanog djeteta je potpuna misterija. Možda je lubanja izvanzemaljca. Jednostavno ne znam.”

Zahvaljujući radiokarbonskoj analizi (C14), starost lubanje procijenjena je na oko 900 godina. Iako toliko stara, lubanja je nevjerojatno dobro očuvana i to je ono što je najviše začudilo znanstvenike. Analize su pokazale da su kosti lubanje približno dvostruko manje debljine nego kod normalne ljudske lubanje te da teži upola manje od usporedivih ljudskih lubanja. No s njenom jačinom kostiju ne može se mjeriti niti jedna zemaljska lubanja. Mikroskopskim istraživanjem otkrivena je prisutnost nepoznatih vlakana koja se ne mogu pripisati ni ljudskim ni životinjskim kostima, kao i tragovi (za ljude otrovnog) aluminija. 

 Prošle godine Lloyd je naručio seriju genetskih testova očinstva na lubanji kod jednog od najuvaženijih znanstvenika u tom području. Dr. Jason Eshleman iz “Trace Geneticsa” iz Davisa u Kaliforniji, poznat je po svojem umijeću ekstrakcije i analize DNA iz tijela starih tisućama godina. Dr. Eshleman proveo je mjesece proučavajući lubanju i došao je do iznenađujučeg zaključka: “Zvjezdano dijete” je imalo ljudsku majku, ali nema traga od zemaljskog oca. To je posljedica ili toga što testovi nisu bili dovoljno osjetljivi da otkriju očeve gene, što je vrlo malo vjerojatno, ili zato što nije imalo ljudskog oca.

Rekonstruirana lubanja "Zvjezdanog djeteta"

Zbog zapanjujućih implikacija ovih rezultata, dr. Eshleman proveo je testove šest puta i svaki put je dobio iste rezultate. Važno je spomenuti da je pretraživanje dobivenih rezultata vršeno u Nacionalnom institutu za zdravstvo (NIH) u Marylandu, koje slovi kao najveća svjetska baza genetičkih informacija mnogih vrsta virusa i bakterija te svih vrsta životinja i biljaka uključujući rakove, ribe, primate i ljude.

Upravo zbog tumačenja rezultata genetskih testova, skeptici najviše prigovaraju Pyeu jer smatraju da ako rezultati nisu odredili oca kao osobu zemaljskog porijekla, to automatski ne znači da je izvanzemaljac. Naglašavaju da rezultati nisu bili dovoljno osjetljivi da bi bili prepoznati u bazi.

Daljnja istraživanja se provode, a nama ostaje da čekamo i vidimo hoće li buduće analize lubanje „Zvjezdanog djeteta“ otkriti genetsku manipulaciju izvanzemaljaca ili će se potvrditi tvrdnje skeptika o genetskim abnormalnostima. Do tada nam um treba biti otvoren za sve teorije pa čak i za onu o hibridima koji su nastali miješanjem izvanzemaljaca i ljudi.

Pogledajte kratki dokumentarni film o „Zvjezdanom djetetu“ i rezultatima DNA testa iz 2010. godine:

 

Još jedno „Zvjezdano dijete“ pronađeno je na području brazilskog grada Uberaba. Mumificirani ostaci nalaze se u tamošnjem povijesnom prirodoslovnom muzeju. Ova lubanja također pripada malom djetetu, no njena veličina je duplo veća nego ona u odraslog čovjeka. Kako je i na slici vidljivo, veličina glave je potpuno neproporcionalna ostatku malog tijela koje je dugačko svega 50 cm. Još jedna zanimljiva činjenica je da je dijete imalo 6 prstiju.

Naime polidaktilija (pojava jednog ili više dodatnih prstiju na nogama ili rukama) nije ništa neobično, ali ako je dijete doista hibrid između izvanzemaljca i ljudskog bića, tada bismo trebali uzeti u obzir neke teorije da je polidaktilija genetski ostatak DNA manipulacije. Mogu li DNA manipulacije iz prošlosti biti odgovorne da se taj gen i dan-danas povremeno pojavi kod ljudi?

 

Izdužene lubanje

Već dugo poznate izdužene lubanje pronađene su u starom Egiptu, ali i u Kini, pa čak i u Europi ( u Kronenbergu, Austrija, pronađeno je 9 kostura iz 5. stoljeća). U muzeju u Limi (Peru) mogu se vidjeti takve izdužene lubanje koje potječu iz Paraca i Nazca kultura (200. godine p.n.e – 600. godine p.n.e).

Lubanja iz Perua

 

Dokazano je da se deformacija dužine ovih lubanja postizala pomoću drvenih ploča i zavoja koji su se vezivali novorođenčadi oko glave, no ono što je u ovim slučajevima izuzetno zapravo je činjenica da lubanja ima volumen koji je gotovo dvostruko veći od normalne lubanje.

I upravo tu dolazi do neobjašnjivog biološkog problema: naime, lubanja novorođenčeta se može izdužiti pritiskom na čelo i povezivanjem zavojima, ali povećati njen kapacitet, za gotovo dvostruko, je nemoguće.

U medicinskoj literaturi navedeni rekord za volumen lubanje iznosi 2000 ccm dok lubanje iz Južne Amerike imaju 2200 do 2500 ccm, a ponekad čak i do 3200 ccm. Dakle, činjenica je da su tako velike lubanje mogle pripadati na veliko tijelo (sjetimo se spominjanja divova u Bibliji).

No, radi li se tu o genetskoj manipulaciji vođenom višom inteligencijom s druge planete ili je na neki drugi način jedna cijela generacija bila „pogođena“ divovskim rastom?

Ovdje je također bitno spomenuti da su španjolski kroničari tijekom osvajanja Perua ostavili važne dokumente. Dominikanski svećenik Reginaldo de Lizarrga, koji je živio u Peruu od 1555. do 1559. godine i napisao „Descripcion y poblacion de los Indios“ izvijestio je o jednom davnom mitu po kojemu su se pojavila bića natprirodne veličine. Indijanci u Santa Eleni (današnji Ekvador) pričaju mit o invaziji divova: „...došli su s mora ogromnim čamcima, a među njima je bilo i toliko velikih ljudi da im jedan normalno veliki čovjek nije dopirao ni do koljena...“

 

Rogata lubanja

Jedan od najkontroverznijih artefakata je svakako ljudska lubanja s rogovima.

Godine 1880. u Sayri u Pennsylvaniji pronađeno je ukupno 68 kostura. Kako je navedeno, osim koštanih izraslina koje su se nalazile iznad obrva, ti muški skeleti anatomski bili su posve normalni.

Pretpostavlja se da su tijela pokopana godine 1200 n.e.

Nakon tog otkrića ostaci su poslani u American Investigating Museum gdje su kasnije tvrdili da su artefakti ukradeni i više nikada nisu pronađeni. No kako se čini, to nisu jedine takve lubanje.

Jedna je otkrivena i u Francuskoj između 1920. i 1940. godine. Prema tvrdnjama "Surnateuma", muzeja za natprirodno, lubanja je istražena i njihova analiza je nedvojbeno potvrdila da se ne radi o krivotvorini.

Ove divove s rogovima možemo dovesti u vezu s mitološkim Satirom ili Panom, no bez njihovih ostataka teško je donijeti bilo kakve zaključke.

Jedino što ostaje jesu priče suvremenika, stare legende i mitovi.

No, rogate kreature bile su dovođene u vezu s bogovima od nordijske mitologije do alternativnih područja filozofije.

Mnogi pretpostavljaju da su stare kulture uvježbale umjetnost formiranja lubanje kako bi se približile svojim bogovima, no nitko zapravo ne zna pravu istinu.

I danas postoje ljudi s rožnatim izraslinama na glavi. I ne možemo a da se ne zapitamo je li opet genetsko naslijeđe u igri?

 

 

 

Ovdje je spomenuto svega nekoliko primjera, ali postoje još mnogi drugi. Sve što znamo jest da se postavljaju mnoga pitanja na koja nema odgovora, a odnose se na ljudsko porijeklo.

Znanost traži dokaze kako bi se tvrdnje potkrijepile. No kako se mnogo puta čini, umjesto da slijede dokaze bez obzira kamo oni vodili, mnogi se odlučuju za „zid šutnje“ u nadi da će se status quo moći bezgranično dugo održavati. Nekome to očito odgovara, ali kome i zašto i hoće li istina zauvijek moći biti skrivena i ignorirana, pokazat će tek vrijeme.

 

 

Izvori:

http://www.starchildproject.com/
http://en.wikipedia.org/wiki/Artificial_cranial_deformation
http://skepticblog.org/2009/03/19/some-starchild-feedback/
http://www.subversiveelement.com/History_Unusual_Remains.html