| Kako se ljudi u ovakvim slučajevima ustvari pokušavaju prevariti. Naime, osoba primi e-mail o dobitku i molbu/uputu da pošiljatelju, najčešće u Veliku Britaniju ili Španjolsku, pošalje svoje osobne podatke, odnosno kopiju putovnice ili vozačke dozvole, adresu, broj telefona, kopiju računa kako bi se mogao uplatiti dobitak i slično. Ukoliko "sretni dobitnik" pošalje podatke, ponovno dobiva poruku, a ovaj put mu se sugerira da se javi nekoj od europskih komisija za dobitke od igara na sreću, vezano uz, naravno, odobrenje za isplatu dobitka. "Sretni dobitnik" je i taj put zamoljen poslati osobne podatke, jednake onima koje je već poslao lutriji kod koje je ostvaren dobitak. Nakon što "dobitnik" još jedan put pošalje tražene podatke, željno iščekujući svoj dobitak, tzv. komisija traži plaćanje naknade, nakon čega će konačno isplatiti dobitak. Dogodi li se da "dobitnik" plati traženu naknadu, prevaranti su "na konju", jer prijevara se u tome i sastoji. Drugim riječima, nakon što tzv. dobitnik pošalje određenu svotu novca, svaki kontakt s druge strane prestaje, jer su uspjeli u svojoj namjeri, odnosno navukli su nekoga da im plati određenu svotu. Znajući da se brojka ovakvih poruka zaprimljenih u jednome danu u cijelom svijetu kreće u tisućama, može se pretpostaviti kolika je njihova dobit. No, teško im je stati na kraj, jer uvijek barataju lažnim podacima, a imena osoba i kuća koje organiziraju lutriju vrlo se brzo mijenjaju. Najbolja zaštita je ne nasjedati na takve laskave poruke, a ako se ipak dogodi da pošaljete podatke, tu stanite, jer je najvažnije ne slati novac za tzv. naknadu.
Nigerijska pisma Još jedan primjer prijevare na koju možete nasjesti na jednak način, odnosno otvorivši pristiglu e-mail poruku, su tzv. nigerijska pisma. Na prvu ruku, riječ je o odličnoj "poslovnoj ponudi" koju šalju, primjerice, razni sadašnji ili bivši dužnosnici afričkih zemalja tražeći pomoć pri transferu novčanih sredstava, obavezno značajnijih iznosa, koja su ostala na njihovim računima kada su ih otjerali s vlasti ili iz zemlje, a naravno uz primamljivu naknadu od 20 do 35 posto iznosa sa njihovog računa u trenutku kada novac "sjedne" na pomagačev račun. Tzv. afrički dužnosnici do imena potencijalnih žrtava dolaze iz raznih izvora, odnosno medija, poslovnih časopisa, internetskih stranica i slično. Usredotočuju se na pojedince, a ne na tvrtke, jer na taj način izbjegavaju složenije procedure pri ugovaranju mogućeg posla. Pisama je uvijek više, u prvom se traži pomoć i osobni podaci te podaci o banci i bankovnom računu, a u ostalima se dogovaraju detalji samog transfera. Dakle, osobi koja nasjedne na takvu vrstu "pomoći" nudi se određeni postotak tih sredstava, kao naknada za obavljanje usluge transfera novca. No, transfera novca ustvari nema, a žrtve se navuku da u ime taksi ili sličnih davanja plaćaju znatne iznose ne bi li se, kao, olakšalo isplaćivanje spomenute naknade. Primjerice, prevarant predloži da doputuje u zemlju pomagača kako bi dogovorili detalje. S obzirom da mu je račun blokiran i nema dovoljno novca za taj put i dodatne troškove, logičan slijed događaja jest da pomagača zamoli i za pomoć u vezi tih "sitnica". Ukoliko pomagač, željno iščekujući dobivanje naknade, pošalje novac za, recimo, avionsku kartu i vizu, tzv. afrički dužnosnik mu se više neće javiti, jer je dobio upravo ono što je od samog početka i htio. Neodgovaranje i brisanje takvih poruka najbolji je način zaštite i kod ove vrste prijevare. | ||
| www.Net.hr/crna kronika | ||
| 27.05.2007. |
bglavac
edin.kecanovic
