U nastavnom procesu težište se premješta s programa i nastavnika na učenika te na njegov razvoj i postignuća. Smisao nastave nije realizacija programa, nego razvoj ljudskih mogućnosti svakoga učenika. Svakom je učeniku potrebno omogućiti maksimalan razvoj njegovih sposobnosti te osigurati razvoj prema njegovim sposobnostima.

Stjecanje znanja u smislu usvajanja brojnih činjenica i generalizacija samo po sebi nije dostatno čovjeku za život, pa opće obrazovanje podrazumijeva primjenu najdjelotvornijih načina poučavanja onim odgojno-obrazovnim sadržajima koji su temelj za razvijanje intelektualnih, društvenih, estetskih, stvaralačkih, moralnih, duhovnih, tjelesnih i drugih znanja, vrijednosti, sposobnosti, praktičnih vještina i odlika osobnosti, prilagođenih razvojnoj dobi učenika i primjerenih učenikovim predznanjima i životnim iskustvima.

Nacionalni okvirni kurikulum promiče nastavu usmjerenu na učenika. Ona podrazumijeva:

1. ��

prilagođivanje nastavnih oblika, metoda i sredstava rada pojedinačnim potrebama i mogućnostima učenika, kako bi se osigurao odgojno-obrazovni uspjeh svakog pojedinca

odabir i primjenu nastavnih oblika, metoda i sredstava koji će poticajno djelovati na razvoj svih područja učenikove osobnosti

planiranje i pripremu školskoga i nastavnoga rada prema sposobnostima učenika, stvarajući razlikovne sadržaje i djelatnosti, diferencijalno ustrojstvo i tempo nastave

uzimanje u obzir različitih stilova učenja učenika, kao i razvojnih razlika između dječaka i djevojčica te između pojedinih učenika općenito

uvođenje primjerenih oblika i metoda poučavanja i učenja koji će omogućiti aktivno, samostalno učenje i praktično djelovanje učenika

uporabu primarnih izvora znanja, nastavnih sredstava i drugih izvora koji potiču sudjelovanje, promatranje, samostalno istraživanje, otkrivanje, zaključivanje, znatiželju te učenje kako učiti

stvaranje ugodnoga razrednoga i školskog ozračja koje će održavati interes i motivaciju učenika za učenje te će učeniku pružiti osjećaj sigurnosti i međusobnog poštivanja

prepoznavanje i praćenje darovitih učenika i učenika s teškoćama u učenju i ponašanju

pružanje pomoći učenicima s teškoćama i senzibiliziranje ostalih učenika za njihove potrebe, pomoć i suradnju.

Pomak u kurikulumskom pristupu s prijenosa znanja na razvoj kompetencija znači zaokret u metodama i oblicima rada. Napuštaju se isključivo tradicionalni načini učenja koji još uvijek prevladavaju u hrvatskim školama. U skladu s Hrvatskim nacionalnim obrazovnim standardom (HNOS) predlažu se otvoreni didaktičko-metodički sustavi koji učenicima, ali i učiteljima i nastavnicima pružaju mogućnosti izbora sadržaja, metoda, oblika i uvjeta za ostvarivanje programskih ciljeva. Radi se o sustavima koji su otvoreni prema dijalogu, izboru i odlučivanju te omogućuju samostalno učenje i učenje na temelju suodlučivanja. Uvode se novi i aktualiziraju tradicionalni načini i oblici učenja. Riječ je o ovim metodama, oblicima i načinima rada: istraživačka nastava, iskustvena nastava, projektna nastava, multimedijska nastava, bonus nastava, interdisciplinarni pristup, tj.

povezivanje programskih sadržaja prema načelima međupredmente korelacije, problemsko učenje, učenje u parovima (tandemsko učenje), učenje u skupinama i sl.

U ostvarivanju nastave potrebna je redovita i trajna suradnja učitelja i nastavnika u obliku rasprava o povezanosti i postojanosti odgojno-obrazovnih sadržaja s drugim odgojno-obrazovnim područjima i/ili predmetima, razmjene mišljenja o metodama, sredstvima poučavanja i mogućnostima organizacije nastave.