Jedan je od četvorice začetnika i glavinih pobornika tzv. nove glazbe 20. stoljeća, a njegovo stvaranje javlja se kao rezultat spajanja dviju ruskih škola 19. st.: petorice i "zapadnjačke" škole Čajkovskog. Svjetsku reputaciju stekao je posredstvom S. Djagiljeva, čija trupa Ballets Russes izvodi 1910. u Parizu njegov balet "Žar ptica". Baleti "Petruška" i "Posvećenje proljeća", kao i predhodni, inspirirani su su ruskom tematikom i narodnom glazbom. U neoklasičnom razdoblju preuzima glazbenu građu ili elemente različitih stilova te ih "parodira", tj. preobražava u vlastiti glazbeni izraz. Sadašnji motivi su antički i religiozni. Svoje estetsko stajalište izložio je u autobiografiji "Kronika mog života".

Drugi svjetski rat zatekao ga je u Sjedinjenim Američkim Državama, pa je ondje primivši američko državljanstvo ostao do smrti. U Americi su nastala posljednja umjetnikova neoklasična djela.

Preminuo je u New Yorku 6. travnja 1971. godine.