Ušao je u književnost kao sljedbenik klasicističkog pjesništva. U klasicističkom stilu piše slobodarske ode "Sloboda", 1817., poslanice proijateljima, seosku elegiju "Selo", 1819., anakreontske pjesme "Bakhovo slavlje", 1818. i "Veseli pir", 1819. Poema "Ruslan i Ljudmila" udaljava ga od klasicizma ironijom prema prošlosti. U elegiji "Ugasila se svjetla dana" i "Kavkaskom zarobljeniku" pojavljuju se bajronovski elementi. Kao dramski pisac stvara mnoštvo tvz. malih tragedija i "Borisa Godunova", povijesnu dramu. Iz njegovog pripovjedačkog opusa izdvajau se povijesni roman "Kapetanova kći", "Pikova dama" te roman u stihovima "Evgenij Onjegin".

Umire 10. veljače 1837. godine u St. Petersburgu od posljedica ranjavanja u dvoboju na koji je bio izazvan.