U Japanu smatran manje japanskim redateljem od drugih klasičnih filmaša, cijenjen također manje doma nego u inozemstvu kojeg, paradoksalno, upravo on upoznaje s kulturom Japana.
Upoznavanje se dogodilo 1951. s Rašomonom koji osvaja venecijanskog Zlatnog lava i posebnog Oscara za najbolji strani film, a Japan biva prva država u regiji koja se kinematografski, u velikom stilu, predstavlja svjetskoj publici. Zapad ga je prozvao 'Shakespeareom suvremenog filma', a Japan 'Imperatorom' ili Tenno; prvi misle na njegov majstorski opus, a drugi na danas legendarne svojeglavost i perfekcionizam.

1943. debitira s perspektivnom i nadahnutom 'Sagom o džudu' ('Sugata sansiro' / 'Judo Saga') kojoj će 1945., pod utjecajem japanske militarističke politike, snimiti i nastavak ('Zogu Sugata Sanshiro' / 'Judo Saga Part II'). Redatelj će učiniti još samo jedan ustupak u svojoj beskompromisnoj karijeri: 1944. snima naručeni 'Najljepši trenutak života' ('Ichiban Uchukushiku' / 'The Most Beautiful'), film za podizanje morala ratom i strateškim odlukama unesrećenoj državi. Ipak će i u ovom filmu uspjeti realizirati svoju poetiku, a u sva tri filma koja kasnije nerado spominje, pokazati omiljene tehnike izlaganja: slow motion, zavidnu upotrebu tempa kojem često mijenja tok u istom kadru, te nekoliko usporednih radnji, savršeno izmanipuliranih, opet kroz jedan jedini kadar.

1948. autor, po vlastitom priznanju, napokon otkriva sebe: nastaje njegovo prvo remek djelo, ekspresivni 'Pijani anđeo' ('Yoidore tenshi' / 'Drunken Angel') u kojem započinje 15 filmova plodnu suradnju s odličnim glumcem i ratnim snimateljem Toshirom Mifuneom kojeg će, kao jednog od rijetkih, rado častiti komplimentima. Centralni 'Rašomon' ('Rashômon'), poput većine njegovih filmova, ubrzo dobiva američki remake u westernu Martina Ritta 'Outrage' (1964) s Paulom Newmanom, TV verziju 1960. snima Sidney Lumet, a 'rašomonska struktura' postaje stručni termin filmske retorike i omiljeno sredstvo mnogih.

1952. se rađa novi veliki film 'Živjeti' ('Ikiru' / 'Living'/'To Live' ) koji često zbog vizualne ljepote uspoređuju s Antonionijem, a 1954. 'Sedam samuraja' ('Shichinin no samurai' / 'Seven Samurai'), prvi povijesni, jidai geki, koji opet osvaja Oscara i remake Sedmorice veličanstvenih (John Sturges, 1960).  'Tjelesna straža' (Yojimbo, 1961) i nastavak 'Sanjuro' ('Tsubaki Sanjuro', 1962) pandan dobivaju kod Sergia Leonea u filmu 'Za šaku dolara', a prvi japanski film snimljen u widescreen tehnologiji 'Skrivena tvrđava' ('Kakushi toride no san akunin' / 'The Hidden Fortress', 1958) inspirira mladog Lucasa na potez karijere, serijal 'Star Wars'.

Kurosawa upada u osobnu i stvaralačku krizu koja kulminira pokušajem samoubojstva 1971. Vraća se ruskom produkcijom 'Dersu Uzala' (1975), nastalom prema putopisu sibirskog istraživača Arsenijeva, koja osvaja Oscara, ovaj put kao ruski, a ne japanski film.

Snimio je preko 30 filmova, Oscara za životno djelo osvojio 1989. (prije nego u Japanu), a umro 8. rujna 1998. u svojoj 88 godini života.
 
 
 www.vecernji.hr